Danas nastavljamo sa ljetnim preporukama za čitanje. Romani koje predlažem vode vas na jako zanimljiva mjesta, po raznim kontinentima, a i šire. Krenimo!
V.S. Naipaul: Kuća za g. Biswasa
Ovaj sjajan roman nobelovca V. S. Naipaula, objavljen daleke 1961. godine, vodi nas na Trinidad i Tobago, u prilično raslojenu zajednicu Indijaca, i to u nekoliko prvih desetljeća prošlog stoljeća. Roman prati životnu priču gospodina Biswasa (pisac ga čitavo vrijeme upravo tako i naziva – gospodin Biswas), rođenog na nesretni datum, s jednako tako nesretnim predznacima, od kojih se posebno istaknuo njegov šesti prst na nozi. Pratimo njegovo djetinjstvo, mladost, sve do iznenadne smrti sa 46 godina. Život gospodina Biswasa, potomka siromašnih indijskih doseljenika (da, da, Indijci su migrirali po čitavom svijetu, pa tako i na nevjerojatni Trinidad i Tobago), obilježen je neprekidnom borbom za mjesto pod suncem, a njegova vlastita kuća je njegov najveći ideal, najgorljivija želja i san… Što će se sve dogoditi sirotom gospodinu Biswasu saznat ćete ako uronite u ovaj gorkoslatki roman, u kojem Naipaul maestralno niže ne samo pomalo bizarne situacije iz života gospodina Biswasa, već i vrhunski sročene, tople i duboke rečenice.
Andreï Makine: Francuska oporuka
Jedan od meni najdražih romana, remek djelo ruskog emigranta u Francuskoj, Andreï Makinea, odvest će vas na očaravajuće putovanje Sibirom, kroz povijest piščeve bake po majci, Charlotte Lemonnier. Baka Charlotta, rođena u Francuskoj 1903. godine, dolazi u Rusiju, gdje spletom apsolutno nevjerojatnih životnih okolnosti, kao i činjenicom da je zbog godina svoga rođenja bila uronjena u dva najužasnija svjetska sukoba, ostaje zauvijek. Profinjena baka Francuskinja, koja se svojom finoćom toliko razlikovala od babuški iz sibirske Saranze (zapravo Saransk, u srcu Sibira), trajno je obilježila život svog unuka, čija je jedina želja da ode u tu toliko neobičnu i nedostupnu zemlju, Francusku. Iako čitajući Makineovu biografiju, ali i njegove intervjue, zapravo nismo sigurni da li je ta nevjerojatna baka zaista postojala, i da li su joj se doista dogodile sve te nevjerojatne priče, jednako ćete uživati u tom tako posebnom Sibiru, ali i svoj ljepoti pisane riječi nevjerojatno talentiranog pisca.
Sofi Oksanen: Kad su golubice nestale
Radnja romana suvremene finske spisateljice, Sofi Oksanen, smještena je u Estoniju, u vrijeme Drugog svjetskog rata, te dvadesetak godina iza tog sukoba. Dvije sukobljene velesile, njemačka i sovjetska, moguća prilika Estonije za osamostaljenje od Rusije, dva rođaka na suprotstavljenim stranama, Edgar i Roland, i dvije žene, Juudit i Rosalie uronjeni su u uzbudljivu i napetu priču o ljubavi, izdaji, strasti, besmislenosti i okrutnosti tiranije i krvoločnosti prokletog rata, koji je toliko izmijenio njihove živote, da to godinama poslije osjećaju i njihovi potomci… Bez obzira na to čitate li ovaj roman kao ljubavnu priču, ili kao napeti povijesni triler, ova snažna i višeslojna priča neće vam dati da ju ispustite iz ruku…
Paul Auster: Sunset Park
„Amerika, nije rad i znoj, postoje Hollywood i Frankie boy, Disneyland, bejzbol i rock’n’roll…“ I Paul Auster, dodajem još i ime jednog od najčitanijih američkih suvremenih autora, kao još jedan od američkih simbola, koji je Johnny nabrojao u svima nam poznatoj novovalnoj Azrinoj uspješnici. Radnja Austerova zaista sjajnog posljednjeg romana „Sunset Park“ počinje 2008. godine, u SAD-u, koji je usred velike ekonomske krize, i uslijed vojnog angažmana u Afganistanu i Iraku, pao na koljena. Dvadesetosmogodišnji Miles Heller već osam godina tumara bespućima Amerike, krijući mračnu i bolnu obiteljsku tajnu. Napokon se vraća u New York, te se nastanjuje u trošnoj kući u četvrti Sunset Park, koju dijeli s s još troje skvotera, mladih intelektualaca koji su odlučili reći “ne” konvencijama. Roman „Sunset Park“ je izuzetan mozaik, sastavljen od desetak likova čije živote pratimo. Pisac nas vješto uvlači u njihove životne priče, odluke, nadanja, snove, maštanja… Auster ih je smjestio u zemlju, koja je danas samo sjena nekadašnje „obećane zemlje“, zemlje nade i prosperiteta. Sad se pretvorila u zemlju nezaposlenosti, ovrha, napuštenih gradilišta i pustih četvrti. Ali, nije sve tako crno i tragično. Baš kao i ostali Austerovi romani, i ovaj je satkan od savršenog balansa između sretnih i onih malo manje sretnih događaja, od dobrih i loših odluka, od traženja i pronalaženja, od pitanja i odgovora… Ako vas je zaintrigiralo kako izgleda ta velika Amerika iz perspektive velikog Paula Austera, onda ćete nastaviti sjajnu Johnnyjevu pjesmu „…vrijeme očaja, vrijeme nade, jedni ruše, a drugi grade, prolaze ratovi, padaju vlade…“
Douglas Adams: Vodič kroz galaksiju za autostopere
Književnim smo preporukama prošetali kroz mnoge zanimljive države i gradove, ali došlo je vrijeme da napustimo taj naš treći kamenčić od Sunca i otisnemo se u – bespuća Svemira… A to će biti najbolje sa Douglasom Adamsom i njegovim Vodičem. Radnja se odvija oko sasvim običnog čovjeka, Arthura Denta, koji spletom neobičnih okolnosti preživi događaj u kojem izvanzemaljci, Vogonci, razruše naš planet kako bi sagradili svemirsku autocestu. Jel to čujem kako komentirate da je to bedasto? E, pa varate se. Naime, sada već kultni Vodič kroz galaksiju za autostopere, izdan daleke 1979. godine, jedan je od najluđih, najoriginalnijih i najspaljenijih romana koje sam ikad čitala. Gospodin Adams je sasvim očito bio čovjek nepresušne mašte, jer njegove izmaštane konstrukcije, rečenice, događaji i likovi ostavljaju čitatelja širom razrogačenih očiju. Beskrajno duhovito i zabavno, ovo štivo suptilno je i nenameltjivo prožeto i sasvim ozbiljnim postavkama suvremene znanosti. Barem su mi tako rekli oni koji se zaista razumiju u npr. fiziku. S obzirom da sam stopostotni društvenjak, i da sam iz fizike uvijek imala neku poklonjenu trojkicu, ništa ja tu od fizike i svekolike znanosti nisam primijetila, već sam se jednostavno predobro zabavila putujući tim nevjerojatno beskrajnim zvjezdanim prostorom…
Foto: Facebook, Shutterstock, Getty Images
