Na ovim našim balkanskim prostorima svako se toliko pojave nevjerojatno talentirane individue, koje pozlate sve čega se taknu, neovisno o području kroz koje prolepršaju. Bez sumnje je takav i naš Rade Šerbedžija. Kazališni glumac, filmski glumac, kazališni redatelj, profesor, pisac stihova, pisac proze, glazbenik – jednako talentiran, temeljit, predan u bilo kojoj od navedenih grana umjetnosti. Iako sve srodne, svaka opet ima neke svoje zakonitosti, i ne mora nipošto značiti da, ako si glumčina, da ćeš biti i primjerice pisac. E, pa kod Radeta (kako ga zasigurno njegovi Riječani znaju zvati) to znači baš navedeno.
Šerbedžija nam se još 2010. godine predstavio proznim ostvarenjem, “Do posljednjeg daha”, knjigom memoarskih zapisa, na čijim se tragovima nastavlja i ova najnovija knjiga, znakovitog naziva “Poslije kiše”. Naime, Šerbedžija se ovdje referira na sjajan makedonski film scenarista i redatelja Milče Mančevskog iz 1994. godine, “Prije kiše”, u kojem je Rade igrao jednu od glavnih uloga i kojim se, na određeni način, i otisnuo u svijet filma izvan balkanskih granica. Reć’ bi, ostalo je povijest…
Uvjetno rečeno, gdje je prva knjiga zastala, druga nastavlja, iako ni u jednoj ni u drugoj nema puno strogog kronološkog reda. Rade piše po osjećaju, instinktu, prati svoje vrludajuće misli, koje nas bacaju kontinentima i dekadama. Ali, neka. Upravo u tom umjetničkom, boemskom Radinom kaosu ima itekako šarma, upravo nas to što nemamo pojma kamo ćemo stići do kraja poglavlja navodi da “Poslije kiše” ne ispuštamo iz ruku ( a čini se da nismo jedini, jer je u dva mjeseca od izlaska doživjela čak treće izdanje!).
“Poslije kiše” otvara nam se poglavljem naziva “Green card”, i samo nam ime govori o čemu se radi. Daleka Amerika, jedna balkanska obitelj, za koju bi prosječni Balkanac ustvrdio da živi američki san, u novoj kući, uspješna djeca, uspješni roditelji… A zapravo, Rade nam se otkriva kao stranac. U tom nesretnom iščekivanju zelene karte. “Stranac se ne može sakriti. On se ne razlikuje samo po stranom naglasku. On nosi sa sobom svoj nespokoj. Ugrađenu tugu i posebnu odsutnost…Stranac je okružen tišinama i stisak ruke mu je grčevit i hladan. …Sanja o povratku, ali uvijek zebnjom ispunjen odlaže taj put natrag.”
I tako nas, razmišljajući o strancu i njegovoj nesreći, o svojevrsnoj izgubljenosti čovjeka koji i svako i nijedno mjesto na svijetu zove domom, Rade vodi kroz nešto više od 400 stranica vrhunske literature. Svašta ćemo tu saznati, i na svašta naići jer je Šerbedžija umjetnik kozmopolita, čovjek nepresušne energije, velikog srca, nebrojenih prijatelja i kolega, interesa, nevjerojatnih životnih izbora i iskustava, koje sa svojim čitateljem nesebično i intimno dijeli.
Zavirit ćemo među najpoznatije glumce nekadašnje Jugoslavije, na kultna kazališna druženja po jednako tako kultnim kazališnim kafeima, u Radino djetinjstvo i mladost, odnos s roditeljima, djecom i unucima. Ali, povest će nas Rade i na holivudske setove, te ćemo doznati ponešto o tome kako je gotovo slučajno dobio ulogu Rusa Tretjaka u kinohitu “Svetac” s Valom Kilmerom i Elizabeth Shue. Upoznat će nas Rade i s Vanessom Redgrave, Angelinom Jolie, Bradom Pittom i mnogim drugim poznatim facama. Saznat ćemo ponešto o jednoj pijanoj ljubljanskoj noći, uz rakiju, slaninu, luk i savjete koje je Rade dao tada “novom” Hamletu zagrebačkog HNK, mladom Goranu Višnjiću. Saznat ćemo o već sedamaest godina uspješnom teatru Ulysses, kako to izgleda kad supružnici rade zajedno, i što je to upće glumačka umjetnost – “Naša glumačka umjetnost je neobjašnjiva, baš zato što je kao i iluzija prozračna i nevidljiva. Ostaje samo slutnja nečega što smo iz svojih grudi otkinuli i utkali u nestvarni svijet i magiju scenskog snoviđenja.” Susrest ćemo zaboravljenu Jovanku Broz u njenoj otužnoj, ocvaloj vili u Beogradu, saznat ćemo zašto se ubio Bekim Fehmiu, naučiti ponešto o nacionalizmu, mržnji, ali i oprostu, jer “obični ljudi, nakon svega, praštaju i zaboravljanju. Samo su nitkovi postojani u mržnji.” I da, ponovno ćemo se malo podrobnije podružiti s Krležom, upravo će nas Rade natjerati da shvatimo Krležinu sveprisutnu suvremenost i aktualnost na ovim našim prostorima…
“Poslije kiše”, te sjajne i nenadmašne “refleksije i biografski zapisi” savršeno su štivo ne samo za jedno čitanje (koje će, naravno, biti u dahu i oduševljenju). Naime, Rade toliko toplo, intimno i poetično opisuje i zemlju, i ljude, i svoj život, i umjetnost, da ćemo uživati svako se malo vratiti zapisima ovog današnjeg Odiseja. (I kao što vidite, tako vam se uvuče pod kožu da ga uporno i nepristojno zovete Rade, jer vam je dao preplavljujući osjećaj prisnosti). A ono što se kao konstanta proteže stranicama ove impresivne knjige, ono bez čega Rade ne može i ono bez čega ništa na ovome svijetu nema smisla, jest ljubav. I ta ljubav je i pokretačka snaga, i spas, i sve bude lakše kad je tu, pa čak i izbjeglištvo i mržnja nekih tamo malih, beznačajnih stvorova… “Za moju nomadsku dušu, za moje odisejstvo, izgleda, treba mi samo najnužnije. Dobar kompas koji će tražiti nove obale prijateljstva. I pouzdan jarbol s jedrima ljubavi koji će odolijevati opasnom vjetru.”…
Knjigu možete kupiti u svim bolje opremljenim knjižarama te putem web shopa izdavačke kuće Hena Com.
Foto: HENA COM, Instagram
