@map_of_europe
Divni Prag
Mi Hrvati smo narod koji se voli rugati svemu i svima. Onako fino, pošteno, s predrasudama velikim k’o kuća. U koncentričnim krugovima oplest ćemo po svim našim susjedima, i nastaviti dalje u svijet… Posebno su nam “dražesni” Česi, taj narod koji zaposjedne naše plaže s paštetama, plastičnim sandalama i čarapama. Je, baš smiješno. A onda sam, kako mi i samoj venama teče nekoliko kapi češke krvi, prije nekoliko godina otputovala u Prag i – posve se oduševila. Naime, divni Prag se pokazao multikulturalnim velegradom, koji je taj epitet nosio u doba kad smo mi, napredni Hrvati, bacali sadržaj noćnih posuda kroz prozor. Eto, toliko o Česima i tome kako su neki tamo “seljaci”… Oj, živote.
Povijest svjetlosti
Ukoliko ste raspoloženi za razbijanje predrasuda o Česima, nije potrebno da otputujete do Praga (iako je preporučljivo), već je dovoljno da posegnete za sjajnim romanom mladog češkog pisca Jana Nemeca (rođ.1981.), “Povijest svjetlosti”, za koji je dobio i nagradu Europske unije za književnost. Riječ je o romansiranoj, fragmentarnoj biografiji poznatog češkog fotografa svjetskog ugleda, Františeka Drtikola (1883.-1961.). Svakako bacite oko na Drtikolove fotografije, jer su naprosto fantastične (ukoliko se zateknete u Pragu, posjetite Muzej za umjetnost i obrt, jer je Drtikol muzeju darovao gotovo sva svoja djela, negdje u jeku Drugog svjetskog rata.)
@misterflopatrick
Tko je František Drtikol?
“Povijest svjetlosti” prati život Františeka Drtikola, od njegova djetinjstva u Pribramu, malom rudarskom mjestu, školovanja u Münchenu, epizode Prvog svjetskog rata (tu se pisac poslužio stvarnim Drtikolovim pismima neprežaljenoj ljubavi), preko blistave fotografske karijere, pa do fotografofih srednjih godina, kada prestaje fotografirati, i počinje slikati. Krećemo od tame, od rudarskog okna i stravične rudarske nesreće, koja je malog Drtikola fascinirala za čitav život, a završavamo na jednoj terasi u praškom predgrađu, meditirajući na suncu.
Razbijanje predrasuda
Nemec je vješto i interesantno pokrio turbulentno vrijeme u kojem je Drtikol stvarao: secesija, kraj Austro-Ugarske Monarhije, Prvi svjetski rat, poratne dvadesete novog buđenja u prosperitetnom Pragu… Spletom okolnosti, od fotografskog šegrta Drtikol je postao umjetnik fotograf. Pohađao je prestižni Učiteljski i istraživački zavod za fotografiju u Münchenu, i to u vrijeme kada je fotografija polako, ali sigurno prerastala od pukog zanata i ukočenih portreta, u cijenjenu umjetnost. Eto i razbijanja predrasuda o još jednom gradu (u mojoj glavi Minken, piva i gastarbajteri), jer je naime München na prijelazu stoljeća bio centar umjetnosti, boemštine i kulture, koji je obojao mladoga, prijemčivog Drtikola.
@jaquory_lunsford
A kakva je osoba bio František? Bio je, u najmanju ruku, neobičan, fasciniran svjetlošću, fotografijom, mističnim iskustvima, umjetnošću… Za koju je smatrao da je “nešto mnogo, mnogo dublje, nešto što izvire iz dna duše, gdje se sve dotiče izravno Boga.” Bio je uglavnom usamljen, nesretan u odnosima sa ženama. Bio je u braku s poznatom češkom plesačicom Ervinom Kupferovom, koju jednostavno nije mogao pratiti, u njenoj živahnosti i neobuzdanosti. Drtikol je bio hrabri pionir ženskog akta, ali se na vrhuncu slave povukao. Postao je duhovni budistički učitelj, što bi u mnogočemu bio neobičan spoj…
Drugo lice jednine
“Povijest svjetlosti” roman je pisan u drugom licu jednine, na što se potrebno malko naviknuti. Zapravo, kad uhvatite ritam, shvaćate da je to upravo savršena forma. Nemec vješto kombinira činjenice o Drtikolovom životu s legendama, nastojeći fragmentarno popratiti dijelove ekstraordinarnog života jednako tako ekstraordinarnog čovjeka i umjetnika. Nemec piše poetično i toplo, savršeno se nastavljajući na stil Drtikolovih pisama, koja su poslužila da opišu njegovo sudjelovanje u kaotičnom Prvom svjetskom ratu. Međutim, kada pogledate Františekove eterične fotografije, tada je savršeno jasno da je “Povijest svjetlosti” svojevrsni nastavak, produžetak tih fotografija. Františekove fotografije dobile su svoj opis u Nemecovu romanu.
@cojsemcetla
Sjajan roman
Dakle, sjajan roman o zanimljivom povijesnom razdoblju, o rađanju umjetničke fotografije i o neobičnoj individui. Osobi fasciniranoj svjetlošću, koji nikako ne biste smjeli zaobići.
“Sad ću ti napomenuti da ne postoji samo knjiga svijeta, nego i knjiga svjetlosti i da povijest svijeta uopće nije povijest svjetlosti. O jednom govore cijele knjižnice, dok se o drugom može reći tek nekoliko riječi…”
