‘The Sailor From Gibraltar’, scena iz filma
“Been around the world and I, I, I
I can’t find my baby
I don’t know when, I don’t know why
Why he’s gone away…”
Pjevala je Lisa Stansfield daleke 1989., a meni se ta pjesma činila kao savršena zvučna kulisa, dok sam čitala divan roman francuske spisateljice Marguerite Duras, “Mornar s Gibraltara”. Djelo izdano još daleke 1952. godine govori o neimenovanom francuskom birokratu, koji jednog ljeta krajem 40-ih godina prošlog stoljeća, za boravka u Italiji, shvaća kako je duboko nesretan. Ostavlja djevojku, siguran i dosadan posao i jednostavno odlazi. Upoznaje Annu, prelijepu i prebogatu vlasnicu velike jahte, koja sa svojom posadom neumorno plovi morima u potrazi za svojom velikom, a nikad prežaljenom ljubavlju, nedostižnim Mornarom s Gibraltara. ( Svira li vam Lisa?) Anna uporno traga. Slijedi poruke, luke, mora i kontinente, ne bi li pronašla tog mističnog čovjeka.
O njemu saznajemo da je nekadašnji pripadnik Legije stranaca, te da je navodno ubio bogatog industrijalca… I to je sve. Zašto je ostavio Annu? Hm… Tko bi znao? Naš neimenovani Francuz se ukrcava na jahtu, te postaje Annin ljubavnik. “I uostalom, svi su to mogli shvatiti, zar ne, da ju je svakako netko morao ljubiti dok čeka mornara s Gibraltara?” I dok neobično društvo putuje od Setea, preko Tangera, Abidjana pa sve do Leopoldvillea (danas Kinšasa), odnos Anne i Francuza postaje sve dublji i intenzivniji, a potraga za mističnim mornarom sve bizarnija…
Marguerite Duras jedna je od najpoznatijih francuskih autorica, izuzetno plodnog umjetničkog stvaralašta. Iza nje su ostali brojni romani, drame, eseji, intervjui, scenariji, filmovi, ali i nevjerojatna biografija. Od rođenja 1914. u nekadašnjoj Indokini, danas Vijetnamu, dolaska u Francusku sa 17 godina, članstva u francuskoj Komunističkoj partiji, aktivnosti u Pokretu otpora, pa do neprestane borbe s alkoholizmom i na kraju smrti od raka u 81. godini, Duras je bez ikakve sumnje jedna od nainteresantnijih književnih pojava prošlog stoljeća. I jedna od mojih najdražih autorica…
Uroniti u njezine romane, za mene znači uroniti u ljepljivu i gustu vrelinu ljeta, u kojem se čuju zrikavci, a obzor podrhtava od paklene vrućine. To je ono nevjerojatno atmosferično ljeto, koje nećemo nikada zaboraviti… I doista, ono što posebno volim u romanima M. Duras je atmosferičnost. Mene jednostavno obuzmu. Volim te njezine izgubljene, supijane likove, koji vode naizgled besmislene dijaloge. Volim što nema nekog jasnog početka niti kraja. Volim što su svi u potrazi, za boljim životom, za srećom, za ljubavlju, za zaboravom… Volim te “velike razlike između onoga izrečenoga i onoga neizrečenoga”… Volim eksperimentalnost njezine proze, koja je, što je vrijeme više prolazilo, bivala sve više izražena. Sama Duras je u jednom od posljednjih intervjua istakla kako u tradicionalnim romanima, prepunim opisa jednostavno nema mjesta za čitatelja. I zato je ona u svojim neobičnim djelima čitateljima ostavila prostor da lutaju, da se gube u poetičnosti njezinih rečenica, da u njima vole, plaču, smiju se, žive…
‘Mornar s Gibraltara’ upravo je divan roman, prepun dubokih psiholoških finesa, prekrasnih rečenica, neobične radnje i dojmljive atmosfere. I dok tražimo tog mornara s Gibraltara, shvaćamo da je smisao i cilj Annina života upravo to – potraga. Potraga je ono što pokreće tu čitavu malu zajednicu, koja živi na jahti, jer, ruku na srce, nitko od njih nema blagog pojma što bi drugo radili, da ne traže to mistično biće… I kao da se svi skupa nadaju da ga nikada neće naći, jer bi tada jednostavno sve bilo gotovo. Beznadno…
Teško je preporučiti Marguerite Duras. Jer ona evidentno pripada nekom drugom i drugačijem vremenu. Ali, ja ću svejedno zaključiti kako su njezina djela nezaobilazna. Ne zaboravljaju se, na dva, posve različita načina: ili ćete se zgroziti, nakon dvadesetak stranica odložiti knjigu i zauvijek se pitati kako to netko može čitati, ili ćete se bezglavo zaljubiti. Meni se dogodilo ovo drugo. I nikada me nije pustilo…
Marguerite Duras (1914-1996), 1955.
A u kakvim je prostranstvima na kraju i da li je uopće nađen mornar s Gibraltara? Hm… Za početak, ostavljam vas Lisi, a dalje ćete se morati snaći sami…
“And I don’t know where he can be, my baby
But I’m gonna find him”…
