Hrvatski državni arhiv nalazi se na jednom od najljepših trgova u Zagrebu, na adresi Marulićev trg 21. Radi se o središnjoj arhivskoj ustanovi nadležnoj za prikupljanje informacija o arhivskom gradivu u Hrvatskoj i svijetu. No, isto tako, malo tko nije zastao i divio se ovoj ljepotici izvana.
Hrvatski državni arhiv hram je mudrosti i znanja, a kroz njegovu unutrašnjost, dvorane i centralnu čitaonicu provela nas je Jelena Čolak, upoznavši nas s bogatom i često turbulentno poviješću arhiva.
Da je ova zgrada pravi hram mudrosti i znanja vidimo s južne strane zgrade, na kupoli su simboli mudrosti – sove s globusima, koje se preslikavaju i u unutrašnjost te time još više naglašavaju njezin karakter. Zgradu često zovu palača Lubinsky zbog poznatog arhitekta Rudolfa Lubinskog koji se nakon školovanja u Beču i Zagrebu vraća u Zagreb i otvara svoj biro.
On se javlja na natječaj za izgradnju Kraljevske biblioteke koja bi u sebi imala i dio namijenjen za Kraljevski arhiv. Ban Nikola Tomašić htio je vladarima Austro-Ugarske monarhije pokazati da Hrvatska ulaže u kulturu te je raspisao natječaj za izgradnju ovakve institucije tj. zgrade. On se ovime htio dokazati pred vladarima.
”U samome startu je zamišljeno da bude samo biblioteka, kraljevska knjižnica, no njegov rođak Emil Lašovski, ravnatelj arhiva iskoristio je svoje rodbinske veze kako bi jedan dio bio i arhiv. U arhiv se nije ulazilo na glavni ulaz, već na sporedni, istočni ulaz. Tako je postignut kompromis. Malo ljudi zna da je od samog početka ovdje arhiv. Uglavnom ljudi ovu zgradu percipiraju kao bivšu zgradu NSK.
1996. godine je NSK preseljena u novu zgradu, a ovdje počinje restauracija koja je trajala punih deset godina, do 2006.”
Restauracija zgrade je trajala deset godine, dok je izgradnja trajala samo tri godine, od 1911. do 29. studenog 1913. kada se otvara za javnost. 1913. mijenja se ban tako da ju Tomašić nije mogao prezentirati kao svoje veliko djelo.
”Tijekom izgradnje ovog velebnog zdanja angažirani su samo hrvatski majstori, obrtnici i umjetnici. Vitraji su originalni, sačuvani još od izgradnje. Isto tako oslici i sve dekoracije. Svaka dekoracija je kreirana pod nadzorom Izidora Kršnjavog… Na primjer u ulaznom dijelu je prikazan mural Senj, jer je u Senju bila prva tiskara u Hrvatskoj. O takvim stvarima je Izidor Kršnjavi vodio iznimno mnogo računa.”
Svi lusteri su napravljeni od bohemijan kristala, ručno obrađenog i izrađenog, u velikoj i u profesorskoj čitaonici. Po ulazu u profesorsku čitaonicu nalazimo na namještaj, originalan, napravljen od najfinijih materijala, najskupljih i najkvalitetnijih iz cijeloga svijeta.
Same svjetiljke u profesorskoj čitaonici dizajnirao je Rudolf Lubinsky i izrađene su u Beču od opalnog stakla, nikada nije napravljena niti jedna kopija. Izračun replike koštala bi cca 100000kn i zanimljivo je da ništa u zgradi nije procijenjeno jer zapravo se još nitko nije usudio, zgrada je zapravo neprocjenjiva. I to ne u metaforičkom smislu riječi.
”Svi mozaici u zgradi napravljeni od murano stakla, radila ju je majstorska radionica koja se nalazila u Novoj vesi br. 1 i njihova tabla još uvijek tamo stoji – tabla Kohy Marinković.”
U centralnoj čitaonici nalaze se iznimno reprezentativni lusteri koji su sastavljeni i dopremljeni u svom originalnom izdanju. Zidovi centralne čitaonice bili su crni od grijanja i pušenja te je cijela prostorija bila temeljito očišćena jednostavnim načinom – kombinacijom deterdženta za suđe i vodom – kako bi zasjala u punom sadašnjem sjaju.
Zgrada Hrvatskog državnog arhiva dostupna je za javnost, a što sve skriva i koje programe donosi možete saznati na arhiv.hr.
Foto: Sanja Jagatić
