- Tko je Živa? I kako si od Punčki i raznih drugih projekata krenula u solo vode?
Dolaskom u Australiju sam se zaista ‘izula iz cipelica’ (smijeh) i preko noći lišila svega što ima ikakve veze s osjećajem pripadnosti, uzemljenja i znanja o tome tko sam. Bome sam samu sebe fino razdrmala i dovela pred gotov čin gdje sam odjednom bila na drugom kraju svijeta, gdje nikad nitko nije ni čuo za Punčke, niti je znao tko sam ja i za što sam sve sposobna. Mislila sam da znam u što se upuštam, ali sam si priredila pravi emocionalni lunapark i krizu identiteta (smijeh)… Kad još na to nadodaš činjenicu da sam se našla tamo netom prije najdužeg lockdowna na svijetu, onda dobiješ situaciju u kojoj ni ne možeš upoznati ljude i potencijalne suradnike jer si zatvoren u stanu većinu vremena. Sve je to rezultiralo zaključkom da ako želim nastaviti biti vidljiva i pronaći se u novoj okolini i u novom jeziku da to moram učiniti sama i eto, iz svog tog neživog života sam stvorila Živu koja je za mene moja najbolja prijateljica, terapeutkinja, sestra; materijalizacija svih mojih nesigurnosti i mračnih misli ali i uvijek na mojoj strani.
- Živiš u Australiji i baviš se umjetnošću, kako je došlo do toga?
Kad sam već otišla na drugi kraj svijeta, baviti se nečim samo zato što mi je to ‘ok’ mi nije dolazilo u obzir. Tako sam u 2021. godini dobila ponudu da započnem praktični doktorat iz područja umjetnosti i tehnologije i eto me tu sam sada. To mi je usmjerilo karijeru, definira me profesionalno kao osobu koja se bavi multimedijom i to naročito zvukom i sad nastojim da to bude i jedino čime se bavim.
- Je li tamo sve to lakše nego tu?
U suštini da, ali samo zato što je pristup radu i individualnim uspjesima u potpunosti suprotan od onog u Hrvatskoj. U Australiji imaš osjećaj da svi žele da uspiješ, počevši od sustava i administracije koja je svedena na minimum i dovedena do razine da zaista funkcionira i olakšava ti posao umjesto da čini suprotno kao što je slučaj u Hrvatskoj. Gotovo nikad ne čuješ komentare poput “ma hajde što će ti to…ma hajde pusti sad to, nemoj to raditi, ne znaš ti to”, na koje smo vjerujem svi mi navikli i možda cak djelomično stvorili svoju umjetničku praksu kako bi pokazali i ‘dokazali’ suprotno.
- Imaš zanimljiv pogled na umjetnost, stvaranje, glazbu, performanse, estetiku, jesi li oduvijek bila tako drugačija?
Moja mama bi zasigurno rekla da (smijeh), dok ja mislim da nisam po ničemu drukčija od većine. Možda sam samo malo upornija i glasnija? Ne vidim se nimalo posebnijom, no vrijednost koju najviše cijenim kod drugih je integritet, iskrenost i autentičnost tako da u tom smislu vidim zašto moj umjetnički izričaj prema van možda pokazuje to… Ne vidim kako drugačije možeš stvoriti nešto kvalitetno ako nisi 100% iskren i neopterećen tuđim mišljenjima.
- Izašao je tvoj samostalni album prvijenac ŽIVA. Kako je tekao rad na njemu, kako si zadovoljna i kakve su reakcije publike? Mi ti odmah kažemo da nam se sviđa i da zvuči “svjetski”.
Aaaaw hvala! 🙂 Album je po izlasku poprimio svoj vlastiti oblik života i od tada gotovo svaki dan nailazim na nove recenzije, novu publiku, nove komentare i to me jako veseli! Puno toga guram sama pa je divota vidjeti da se neki kotačići sada i sami vrte, dok ja u pozadini pokušavam skupiti neku novu energiju i predahnuti. Rad na albumu je bio u najmanju ruku izazovan (smijeh)… Svi koji su ga poslušali će primijetiti koliko je mračan, a ja mislim da sam ja bila još mračnija tijekom pisanja svih tih pjesama. Imala sam užasan period borbe s nesanicom i to je potenciralo sve druge demone da preuzmu moj um i emocionalno stanje. S jedne strane to sve zvuči užasno i zaista se jesam mučila, no sve je to upravo i inspiriralo ovaj album i stavilo me u stanje uma u kojem jedino za što sam bila sposobna jest pisati pjesme. Mislim da je to ta neka tzv. ‘zlatna nit’, ‘sreća u nesreći’ i zapravo se na trenutke činilo da su sve te ideje za pjesme jače od mene, ja sam samo bila kanal pomoću kojeg su one izašle. U svakom slučaju sam sada bolje.
- Vezana si za tradiciju, ali to nekako vješto spajaš s modernim i avangardnim, kako ti to uspijeva?
Tradicionalni slavonski običaji su nešto o čemu sam tek nedavno počela razmišljati i shvaćati koliko mi je zanimljiva ideja da ih održim i zadržim u svom životu i djelovanju kroz eksperimentiranje i miješanje s novim tehnologijama i idejama kojima se bavim. Za mene je proces stvaranja i djelovanja kao ŽIVA jedan veliki eksperiment i čak na neki ludi način svojevrsni projekt javnog prolaženja kroz krizu identiteta. Nemam recept niti šablonu po kojoj idem, ali znam da me je ovo potaknulo da saznam više o običajima i našoj kulturi i vidim na koji način je mogu približiti novim generacijama.
- Sad smo te ulovili u kratko periodu posjeta Hrvatskoj, gdje si ovo ljeto, kakvi su ti planovi?
Dok ti ovo pišem, sjedim u Pratu, srcu Toskane i gledam kako da se iskradem s radionice i trknem po jedan macchiato! Trenutno sam ovdje na umjetničkoj rezidenciji i intenzivnoj radionici za practice-based researcherse i umjetnike koji koriste najnoviju tehnologiju za stvaranje glazbe i zvučnih/performativnih instalacija. Nakon toga idem dalje za Melbourne tako da se neću puno zadržavati na obali, što me jako rastužuje, ali veselim se povratku rutini. Krajem kolovoza idem za Egipat, pa opet Italija, malo Slovenije, Srbije…Prava turneja u svim smislovima je na redu i treba skupiti snagu.
Veselimo se koncertu u Tvornici kulture, u petak. Ulaznice su 8 eura u pretprodaji, dok će na dan koncerta cijena iznositi 10 eura. Dostupne su na Entrio.hr i svim prodajnim mjestima Entria, kao i Eventim.hr i svim prodajnim mjestima Eventima.
- Kad će koncerti i gdje?
Upravo završavam bukiranje turneje koja je planirana za rujan! U ovom trenutku mogu samo odati da će biti koncert u Zagrebu, a vjerojatno uz njega Beograd, Ljubljana i Venecija. Rezervirajte si kraj 9.mjeseca! A uskoro će i detaljna objava na mojim društvenim mrežama, sve možete pratiti putem mog Instagrama @_xziva
Foto: Martina Movrić
Stilistica: Mia Popovska
