Legendarni slovenski kantautor Vlado Kreslin dolazi u Tvornicu kulture. Popili smo kavu s njim uoči koncerta
Osim šuštanja lišća i zavlačenja pod dekicu, jesen nam je omiljena zbog toga što nakon godišnjih odmora, ljeta i sunca sve ponovno živne. Doba je to kada se vraćamo u radnu rutinu, počinje škola, pripremamo se za zimu, putujemo, izlazimo. Upravo je u jesen kulturna ponuda uvijek nekako najbolja i trebamo imati dobre planere kako bismo mogli posjetiti sve ono što želimo posjetiti. Upravo je jedan takav događaj, kojeg jedva čekamo posjetiti, pred nama – koncert svjetski poznatog trubadura Vlade Kreslina.
Ovaj legendarni slovenski kantautor dolazi u Tvornicu kulture 17. listopada kako bi pred 71. rođendan zagrebačkoj publici predstavio gotovo 50 godina karijere. Uspjeli smo ga uloviti ovoga ljeta prije odlaska na godišnji odmor i u zanimljivom ozračju zagrebačkog Jazz bara Bacchus, popričali smo s njim o glazbi, stvaranju, životu, kolegama i još koječemu.
Vlado Kreslin
Legendarni trubadur Vlado Kreslin je prošle godine napunio okruglih 70 godina, ali u glazbenom mu je kontekstu ‘tek pedesetak’. Autorski rad daleko najpopularnijeg slovenskog kantautora koji mnoge podsjeća na Boba Dylana i Leonarda Cohena napokon će presjek svoje karijere predstaviti i u Tvornici Kulture 17. listopada.
- Prošlo je mnogo godina otkako ste počeli svirati. Kako vi gledate na taj period?
Jako brzo je prošlo toliko godina. Sjećam se da sam i ja znao pitati svoje kolege iz Beltinške bande, koji su stariji od mene, kako im to vrijeme prolazi, a oni bi mi odgovorili isto – sve je prošlo za čas. Teško je današnjim mladim bendovima objasniti kako je to nekada izgledalo. U ovim godinama važno je družiti se s mladima, kao što sam se i ja družio sa starijima. Isto tako, važno je imati nekoga s ‘historijskim sjećanjem’, s kim možeš podijeliti uspomene poput onoga kad smo 1974. bili na Stonesima u Zagrebu ili kad smo bili na Santani. To je važno očuvati i zbog humora i načina razmišljanja.
Bogata karijera
Vladu Kreslina su kroz karijeru častili raznim epitetima, a on ih uvelike opravdava bez izuzetaka. Svi koji su ga barem jednom slušali uživo u rasprodanoj dvorani Lisinski ili na nekoj drugoj lokaciji, znaju kakva je to glazbena poslastica te kakvo šarenilo vrhunskog zvuka i glazbene poezije možete čuti na jednome mjestu.
- Vaš bend Mali Bogovi traje već 30 godina. Kako je izgledao taj put?
Da, s bendom sviram već 30 godina. Naravno, neki članovi su se mijenjali, neki su nažalost preminuli, ali naš pravac je ostao manje-više isti. Imamo probe tri puta godišnje, obično prije koncerata ili kad radimo novu glazbu. Ono što smatram najvažnijim jesu pjesme – da su dobre, da se ljudi mogu identificirati s njima i da im vjeruju. Kad pišeš tekst, trebaš biti iskren. Ako ti se sviđaju crnokose, piši o crnokosima – ne laži. Gledam to i po sebi – kad idem na koncert Leonarda Cohena, vjerujem mu ili kad slušam Johnnyja Casha, pomislim da bih s njim htio otići na piće. To je po menni najvažnije.
Emocije, glas i kvaliteta koju nudi, osigurale su mu status kod brojnih glazbenika s kojima je surađivao poput Massima, Nene Belana, Livija Morosina, Drage Mlinarca, Rade Šerbedžije, Parnog Valjka, Šajete, ali i američkih i europskih kantautora poput R.E.M., Chrisa Eckmana, Stevea Wynna, Allana Taylora, Hansa Theesinka i Mary Coughlan.
- Što mislite o današnjoj glazbi? Ima li još prostora za poeziju u glazbi?
Ne bih htio vjerovati da je takve glazbe manje, no kad pogledamo što je bilo na Billboard ljestvicama, primjerice 1976. ili 1969., to je bila muzika koja je bila uzbudljiva i pametna. Danas je takva glazba malo više bačena u stranu, treba je više tražiti. Sigurno postoje pametni, duhoviti i šarmantni muzičari danas, ali oni teže dolaze do top ljestvica.
Jedan od razloga zašto ne biste trebali propustiti ovaj koncert je mišljenje koje brojni glazbeni kritičari dijele o Kreslinu, a to je da stvara s druge strane Atlantskog oceana, mlađi bi izvođači u njegovoj glazbi vidjeli uzora, a obrade njegovih pjesama ne bi se mogle prebrojati. O njegovoj srčanosti i energičnosti koju daje na nastupima dovoljno govori da se jednom od napora doslovce srušio na pozornici, ali zahvaljujući takvoj predanosti stvorio je zavidnu popularnost s kojom se desetljećima ostali slovenski izvođači nisu mogli nositi. Skoro pola stoljeća duge karijere u kojoj je čak dva puta nastupao ispred Boba Dylana, Vlado Kreslin je ubirao plodove vlastitog rada. Najtiražniji je slovenski kantautor i svake godine u potpunosti ispuni koncertne dvorane po nekoliko večeri za redom.
- Koju glazbu najviše volite slušati?
Meni je inspiracija cijelo vrijeme Bob Dylan. On uvijek napravi nešto novo i nešto vau. Iako, u posljednje vrijeme, moram biti iskren, najviše uživam slušati ono što čujemo sada oko nas – cvrkutanje ptica. Glazbenicima je danas teško smisliti nešto potpuno novo, jer se čini da je sve već odsvirano. Zbog toga, sve više tišine trebamo.
Riječi njegovih pjesama često govore o osjećajima, svakodnevnim temama i nadi koju ne znamo sami opisati, ali ih u potpunosti razumijemo kad ih priča Vlado Kreslin.
- Kako ste se našli u ulozi tekstopisca?
Zapravo sam postao tekstopisac silom prilike. Sedamdesetih smo već imali glazbu, ali riječi je obično pisao pjevač. U mom slučaju, gitarist i šef benda je rekao: „Vlado, ti najviše čitaš knjige, ti ćeš pisati tekstove.“ I nije bilo druge opcije. Ponekad te netko mora malo gurnuti, pa sam tako i ja počeo pisati – od pjesama do knjiga. Zanimljivo je kako neke stvari o sebi otkriješ uz pomoć drugih ljudi.
Kroz više od četiri desetljeća glazbene karijere, stari mačak slovenskog rocka utjecao je na glazbenu scenu ostavivši kulturnu baštinu svojim pjesmama. Rasprodao je sve koncertne dvorane u kojima je godinama unazad nastupao i zaokupio potpunu pažnju svake pozornice svojim prepoznatljivim šarmom i umjetničkim profesionalizmom.
- Kako publika danas reagira na vašu glazbu?
Često se znam našaliti da na open-air događanjima publika sluša refrene, a kad je dugačka strofa, već idu na šank. Kemal Monteno mi je nedavno rekao: „Znaš, više ne radim duge uvode jer ljudi više nemaju živaca.“ U ovom vremenu kad sve rade kompjuteri i sve mora biti savršeno, greške su dobrodošle. To je znak da smo ljudi. Ljudi žele vidjeti backstage, zanima ih humanost i prirodnost jer ondje se događaju greške. I to je dobro.
- Osim što, evidentno vladate pozornicama, kako se snalazite van njih? Kako najviše volite provoditi svoje slobodno vrijeme?
Sada najviše volim provoditi vrijeme u svom vrtu. Gledam svoje cvijeće, povrće – to me ujutro napuni. Otkad sam prestao piti kavu, to mi je postalo najdraže. Živim u Ljubljani, ali roditelji su mi u Prekmurju, gdje sam obnovio staru kuću pokraj rijeke Mure. Pola mojih pjesama govori o Muri i svim našim posebnostima. Volim se tamo vraćati, družiti se s ljudima s kojima sam odrastao, ići u ribolov. Imam roditelje koji su u godinama, svoju djecu i tako… Vrijeme samo tako prolazi.
- Što očekujete od nadolazećeg koncerta u Tvornici?
Nisam bio u Tvornici dugo, ali sam bio puno puta i ona za mene ima historijski značaj. Nadam se da će ljudi doći. Dovodim svoj bend, svirat ćemo i stare i nove pjesme. Napravit ćemo neki miks za sve koji nas nisu dugo čuli. Imat ćemo i krasne goste. Nadam se da se vidimo tamo.
Bogat glazbeni performans, sjajni gosti i vrhunski prateći glazbenici čekaju vas 17. listopada u Tvornici Kulture. Nemojte to nikako propustiti.
Ulaznice za koncert dostupne su u prodaji putem sustava Eventim.
Foto: Marko Lopac