Premda su mu samo 32 godine, iza sebe ima koncerte u najvećim domaćim dvoranama, poput Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Osim vodećim domaćim orkestrima i ansamblima, od Zagrebačke filharmonije do Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, u devet godina karijere ravnao je i Slovenskom filharmonijom te Crnogorskim simfonijskim orkestrom.
Još kao student dirigirao je kantatu Carmina Burana u više navrata, a može se pohvaliti i kako je jedan od rijetkih domaćih dirigenata koji je Mozartovom operom Čarobna frula dirigirao u dva nacionalna kazališta – Zagrebu i Splitu. Nadalje, uz maestra Ivana Repušića, trenutno najuspješnijeg domaćeg dirigenta, jedini je dirigent koji je na samom početku karijere dobio nagradu Zagrebačke filharmonije Mladi glazbenik godine. Kad ne dirigira obožava kuhati i pratiti/igrati košarku, uz sve to sjajan je i pjevač, a na njegovoj će se listi naći od rocka i metala do Olivera Dragojevića.
Kratke su ovo crtice iz biografije koje nam daju naznaku tko je Veton Marevci, naš novi sugovornik i hvaljeni mladi dirigent pred kojim je novi izazov – izvedba legendarne Aide na splitskom Peristilu u sklopu 70. Splitskog ljeta. Bio je to sjajan povod za naš razgovor.
- Vratimo se na početak, kako je počela tvoja ljubav prema glazbi?
Interes za glazbu razvio sam kroz pjevanje u dječjem zboru, a osnovnu glazbenu naobrazbu sam doživljavao kao izazov, natjecanje. Krajem srednje glazbene škole u meni su se razvili dublji afiniteti prema glazbi, ali ljubav prema glazbi u punom smislu te riječi osjetio sam prije desetak godina, kad sam krajem studija počeo profesionalno dirigirati velikim ansamblima. Tad sam shvatio koliko je potrebno ulagati u tu ljubav, ali isto tako koliko ljubavi nam glazba vraća.
- Kako si upravo u dirigiranju pronašao svoj poziv?
Lijepo ste primijetili da je profesionalno bavljenje glazbom poziv, a ne posao. Poziv iza kojeg stoji ogroman rad. Dirigent je osoba koja spaja, koja povezuje dio povijesti sa sadašnjosti, skladateljevu ideju s osobnošću i mogućnostima ansambla s kojim radi te na kraju umjetnički proizvod s publikom. Držim da je kultura izuzetno važan aspekt života svakog pojedinca, kroz produciranje i isporučivanje umjetničkog proizvoda ili kao konzument istoga. Dirigent ima ključnu ulogu upravo u segmentu razvoja svijesti o važnosti kulture za pojedinca ili veću zajednicu.
- Odvedi nas malo iza kulisa. Kako izgleda dan jednog dirigenta?
Dirigent ima nekonvencionalno radno vrijeme, a ono ovisi o vrsti projekta na kojem radi. Ukoliko priprema koncert sa simfonijskim orkestrom, najčešće ima jutarnje probe. Dirigent koji je zaposlen u kazalištu često mijenja smjene, ponekad su probe ujutro, ponekad predvečer. Izvedbe mogu biti i vikendom. Dirigent opernog zbora, moje radno mjesto već četvrtu godinu, također mijenja smjene. Prilikom dirigiranja većih projekata, dirigent je prisutan u kazalištu gotovo cijeli dan.
Više puta mi se dogodilo da boravim u splitskom HNK od 10 do 22 sata, radeći na dva ili čak tri programa paralelno. Takvi periodi su vrlo zahtjevni, ali nadasve ispunjavajući. Za dirigenta je, uz rad s ansamblima, najvažniji samostalan rad na partituri. Najčešće radim u kasnim večernjim satima kad “utonem” u partituru i provedem više sati proučavajući djelo, uz naglasak na imaginaciju zvuka kojeg želim postići.
- Posljednje četiri godine djeluješ kao dirigent zbora Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Kako bi do sada opisao ovo iskustvo?
Zbor HNK u Splitu zaista je legendaran ansambl naših prostora. Zbog izuzetnih pjevačkih sposobnosti i muzikalnog podneblja, oduvijek je slovio kao vodeći operni zbor. Velika je čast i pri kraju četvrte sezone biti njihov dirigent. Zbor je revitaliziran mladim pjevačkim snagama, pjevači su usvojili principe rada i zahtjeve zvuka koji su pred njih bili postavljeni te su pokazali da se mogu prilagoditi drugim glazbenim izričajima.
Posebno mi je drago da smo prvi put u svojoj povijesti izveli a cappella koncert hrvatskih zborskih kompozicija koji je svima ostao u pamćenju. Ovo je moja prva dirigentska pozicija na kojoj donosim umjetničke odluke, ali i one puno važnije, ljudske. Puno sam naučio i bit ću vječno zahvalan na toj prilici. Zbor HNK u Splitu će zauvijek imati posebno i vrlo važno mjesto na mojem umjetničkom putu.
- Brojni su karijerni uspjesi iza tebe, a koji za tebe ima poseban značaj?
Svake godine postaje sve teže odabrati jedan ili nekoliko najvažnijih postignuća. Uostalom, svaki naredni projekt mora u jednom trenutku postati najvažniji u karijeri dirigenta jer jedino tako može biti uspješan. Uz trenutnu poziciju svakako ističem period kad sam radio kao asistent u Zagrebačkoj filharmoniji. Vrlo mlad sam stekao veliko iskustvo te su mi se otvorila vrata i drugih orkestara. U repertoarnom, simfonijskom smislu zasigurno među najvažnijim dostignućima spadaju Beethovenova 4. simfonija, Mahlerova 1. simfonija i Franckova Simfonija u d-molu.
Kazališni repertoar mi se značajno proširio u proteklih nekoliko godina pa mogu izdvojiti operne naslove kao što su Puccinijeve opere Turandot, La boheme, Suor Angelica, Mozartova Čarobna frula, Verdijeve opere Traviata, Un ballo in maschera i balet Orašar Čajkovskog. Posebno me veseli, kao kruna dosadašnjeg kazališnog rada, Verdijeva Aida koju ću imati priliku dirigirati na Peristilu u sklopu 70. Splitskog ljeta 27. i 29. srpnja. Aida na Peristilu je pečat splitske kulture, stoga je na meni velika odgovornost nastaviti niz velikih dirigenata koji su ravnali Aidom. Za kraj moram spomenuti rad s Karlovačkim komornim orkestrom, čiji sam dirigent već gotovo deset godina. Raditi za kulturni boljitak rodnog grada ima poseban značaj, a Karlovački komorni orkestar vidim kao cjeloživotni projekt.
