S Tomom smo razgovarali nakon njegovog povratka iz Vegasa s LMF Las Vegas – Episode 01 festivala. Tamo se okupila, reklo bi se, DJ reprezentacija Hrvatske, sastavljena od 15 najjačih imena koji su nastupili u poznatoj dvorani AREA15. Event je izazvao veliki interes, a svoje je impresije Tomo odlučio podijeliti, nakon što se oporavio od besanih noći i jet lega.
Tomo kako je bilo NA LMF Vegasu?
Pa što se tiče samog Vegasa nije baš da tu postoji neka posebna ljubav. Bio sam više puta tamo pa mogu reći da je to zbilja umjetan grad, pun kiča, a činjenica da ga neki zovu „gradom grijeha“ mene posebno ne impresionira. Ipak, ovo putovanje je zbilja bilo izuzetak. Mislim da je cijela ekipa odradila odličan posao. Arena AREA 15 u kojoj smo nastupali, a u kojoj inače nastupaju najveći svjetski izvođači, bila je izvrstan odabir za ovaj projekt, jer osim što je iznimno prostrana ima i vrhunski sound i light. Moram reći da su naši DJ-i pokazali da su kvalitetom na internacionalnoj razini u što, moram priznati, nismo ni sumnjali. Mislim da je naša scena koja je tamo nastupila uspjela pokazati sve svoje specifičnosti. Ekipa na flooru je zbilja bila u transu od početka do kraja. Ako je uopće moguće odrediti kraj, s obzirom da ni ja točno ne znam kojeg dana smo ušli u dvoranu a kojeg izašli (smijeh). Također bih htio spomenuti da je cijeli projekt bio zbilja vrhunski organiziran, a da ne pričam o fantastičnom druženju cijelog tima. Mnogi me pitaju zašto živim u Hrvatskoj i moram reći da je taj „kameradsaft“ među našim DJima ono što predstavlja zbilja veliku vrijednost i čini važan životni začin za nas pripadnike hrvatske elektro scene.
Vidjeli smo da je tvoja karijera DJa u punom zamahu, kako je uopće došlo do toga?
Glazbenom produkcijom i glazbom bavim se cijeli život. Od samog početka moje glazbene karijere bio sam u elektronici i od te sam pozicije krenuo prema drugoj glazbi a sada sam se opet nekako vratio svojim korijenima. Uvijek sam pratio sve glazbene trendove ali moram reći da je elektronika nekako uvijek živjela u meni. Ne znam zašto, ali ima tu puno metrike i matematike valjda pa je i to dodatan razlog, s obzirom da je matematika oduvijek bila moja „druga ljubav“ (smijeh). Ipak, mislim da me elektronici i DJiranju najviše privukao taj community moment, ta vjernost koju ta publika ima. Nije to, primjerice, isti pristup kao kod pop glazbe ili zabavnjaka, to su zbilja ljudi koji su duboko u toj glazbi i koje ne zanima odakle dolazite ili kako se zovete, bitno je samo da su trake, kako mi to zovemo, dobre i da ih bitovi koje puštamo gađaju ravno u mozak ili u srce. To je sve što ih zanima.
Što zapravo znači biti dobar DJ, možeš li to ukratko opisati?
To je dobro pitanje. Inače se taj pojam zna malo vulgarizirati, kao to je onaj tip koji pušta glazbu na tulumima. Istina, ima i takvih koji dođu sa stickom na party i puste unaprijed složenu playlistu. Međutim, DJ kao glazbenik ili producent je miljama daleko od toga. To je osoba koja provodi sate u svom studiju i pokušava u iznimno zahtjevnom kreativnom procesu pronaći tu energiju koju će pretočiti u novi mix ili novu traku. Pritom ta traka mora biti drugačija od ostalih, prepoznata od publike koja to ne sluša onako usput, kao što sam rekao, nego meritorno ocjenjuje i određuje ono što će se smatrati novim trendom u elektronskoj glazbi. Eto tako i ja provodim sate u studiju, tražeći sound koji će odskakati od ostalih i ako je suditi po reakcijama publike čini se da mi dobro ide.
Vratimo se na Vegas, odnosno na tvoje međunarodne nastupe, kako tu stoje stvari?
Vegas je svakako nešto sto je posebno za svakog izvođača ali ako pitate jesu li međunarodni nastupi rijetkost, onda moram reći da nisu. Ja sam od početka godine praktički svaki mjesec bukiran za neku od velikih gaža u Njemačkoj. Jedan od razloga je svakako i to što su Nijemci ukinuli korona mjere puno prije nas i time pokazali da su bitno ažurniji u pogledu vođenja brige o kreativnom sektoru. Ne mogu reći da su mi manje važni domaći nastupi, ali nažalost moram naglasiti da smo mi ipak mala zemlja gdje nakon ljeta i završetka turističke sezone mogućnosti nastupa strmoglavo padaju, dok je u usporedi s time u Njemačkoj techno glazba tretirana kao „domaća glazba“, pa praktički nastupima i mogućnostima nema kraja.
A kakva su općenito iskustva s tih inozemnih nastupa, u odnosu na domaće?
Moram reći da je kod nas situacija dosta problematična. Pojednostavljeno, naša je elektronska scena cjenjenija vani nego kod nas. Na žalost, u Hrvatskoj nema adekvatne institucionalne potpore. U klubovima se promovira neka druga glazba, znamo i koja. Nemam problem da postoji i ta glazba na sceni, ali imam problem da se konstantno pravimo da ono što je u svijetu trend, a to je svakako elektronska glazba, zapravo kod nas ne postoji kao mainstream priznata glazba. To je recimo totalni apsurd, s obzirom da su upravo ljetni festivali i klubovi koji imaju elektronsku glazbu na meniju ujedno i ti koji su najuspješniji i privlače više inozemnih gostiju i publike. Evo, primjerice, naš rovinjski klub Steel pokušava se profilirati kao klub u kojem svira elektronska glazba. Mislim da je to hvale vrijedan pothvat ali potpora uporno izostaje. Kad primjerice dođete u Njemačku, jasno vam je da je taj odnos nebo-zemlja. Klubovi su stimulirani od države ili gradova ili sufinancirani putem institucijskih potpora. Kod nas to uporno izostaje, barem na razini koja bi bila očekivana ili adekvatna jer su troškovi organizacije, koji obuhvaćaju dovođenje stranih DJa i event produkciju općenito, sigurno na otprilike istoj razini kao bilo gdje vani, dok su prihodi bitno niži jer cijene ulaznica, zbog opće kupovne moći, moramo držati na relativno niskoj razini, svakako nižoj od one inozemne, kako bismo osigurali posjećenost. Ali evo mi se ne predajemo pa ako ništa drugo polako postajemo dobar izvozni proizvod, barem ako je suditi po ludim noćima na LMF Vegasu.
