Razgovarali smo sa Sarom Jo, trenutno najjačom pop glazbenicom sa srpske scene čiji je svaki nastup spektakl

Na regionalnoj sceni već godinama uživamo u glazbenim baladama, ali rijetko nas kad iznenadi izvođač koji kombinira glas, sulude koreografije i potpuno otkačenu estetiku. Sara Jo upravo je tu rupu na regionalnoj glazbenoj sceni uspjela popuniti u gotovo osam godina otkad se bavi glazbom. Publika ju je prvi put upoznala u srpskom talent showu, a danas je nemoguće promašiti njezine pjesme i nastupe nastale pod jakim utjecajem najvećih svjetskih pop i r’n’b imena. Prošlo je ljeto obilježila zvukom 2000-ih godina u pjesmi Mili, mili, a iza nje su sada i pozornice najjačih regionalnih festivala.

Sa Sarom smo se sastali u zagrebačkom Vinylu gdje nam je ispričala kako se počela baviti glazbom, zašto je odlučila progovoriti o društvenim pitanjima i što sve stoji iza njezinih vatrenih nastupa koji su zaludjeli publiku.

Glazbenu karijeru si na neki način počela u srpskom talent showu. Puno se puta događalo da su pobjednici takvih emisija jednostavno vrlo brzo nestali sa scene. Kako si se uspjela izboriti za svoje mjesto na sceni?

Puno se priča o talent emisijama, ali se najmanje govori upravo o ljudima koji tijekom showa shvate da ne žele to. Talent show je platforma koja ti svašta nešto pruža, ali vrlo brzo shvatiš što sve ovaj posao zapravo donosi. Pamtim da su mnogi kandidati, koliko god su bili ljubitelji muzike, shvatili da se žele baviti time, ali što dalje od medija. Jednostavno se nisu se osjećali ugodno u tome. Postoje dvije kategorije onih koji ostanu. Prvi su snalažljivi i ustrajni, a drugi oni koji bi voljeli, ali ne shvaćaju da da bi gradio muzičku priču nije dovoljno biti ljubitelj glazbe i imati talent. Svašta se drugo podrazumijeva i potrebno je puno više od toga.

Pjesma ‘Mili, mili’ obilježila je ljeto 2019. godine, a tvoja je karijera u posljednje vrijeme doživjela pravi boom. Kako si se ti promijenila s obzirom na početke?

Bilo je raznih faza, pogotovo zato što sam ušla u ovo kao dijete sa 17, 18 godina. Nisam se tada pronašla ni kao čovjek, a kamoli kao izvođač. Bilo je tu eksperimentiranja po pitanju svega. Doslovno sam odrasla zajedno sa svojom publikom i ja sam se kroz sve ove godine morala dokazati novim publikama, ali i usrećiti one koji su me pratili od početka. Trebalo je shvatim showbusiness. Prije toga sam živjela svoj život pod staklenim zvonom, nesvjesna toga što muzička priča podrazumijeva. Tek se posljednje dvije godine sve poklopilo jer sam okupila svoje ljude, svi imaju svoju ulogu i stvarno dišemo kao jedno, a to je najbitnije. Ne možeš sam. Samostalan sam tip, ali jednostavno neke stvari moraš prepustiti svojim ljudima.

Iza tebe je niz festivalskih pozornica, ali neki zaboravljaju da si 2013. godine predstavljala Srbiju na Eurosongu. Kakve te uspomene vežu za to, bi li ikad ponovila iskustvo?

To je nešto što je obilježilo početak moje karijere. Otišle smo tamo, najjednostavnije rečeno, kao tri balavice, završile smo jedno natjecanje i sad smo odjednom na svjetskoj pozornici. Znam da sam hodala s vilicom do poda zbog šoka po pitanju organizacije. To je sve u sekundu bilo organizirano, pamtim tonske probe kad samo ulaziš iz jedne sobe u drugu. Nastup mi se također urezao u pamćenje. Ja sam se zadnja od nas tri okretala prema publici. Stala sam na binu kad je bio totalni mrak, kad još pjesma nije počela, a onda pamtim scenu kako se okrećem, a ispred mene prepuna arena. Iako smo mi loše prošle, ne gledam na to kao na negativno iskustvo. Puno mi je toga donijelo, ali mi je žao što se nas ništa nije pitalo. Da izvođač nešto izvede kako treba, mora osjetiti pjesmu i sudjelovati u svemu.

Tvoji nastupi potpuno se razlikuju od onih ostalih pjevačica sa srpske scene. Podsjećaju na velike produkcije poput one Britney iz zlatnog doba pa i Beyonce. Otkud crpiš inspiraciju i tko su ti glazbeni uzori?

Upravo si nabrojala neke izvođače koji su imali ogroman utjecaj. Živjela sam u obitelji u kojoj se stvarno svašta slušalo. Međutim, već od svoje osme, devete godine sam ja shvatila što meni najviše leži. To su bili izvođači koji su uvijek radili show i spektakl. Oni su bili paketi – ne samo pjevanje, već i ples i gluma. Isto tako mi smo svi bili veliki ljubitelji mjuzikla i ja sam bila navučena na mjuzikle. Mislim da su to dva najveća utjecaja. Nije da nisam cijenila izvođače koji nemaju u svojim nastupima koreo, ali ono što mene potiče je show. Imam bezbroj snimaka gdje svojim roditeljima i njihovim prijateljima izvodim show kod kuće. Bilo im je zabavno na početku, vjerujem da je kasnije prestalo biti (smijeh). Tada sam shvatila da želim zabavljati ljude. Želim dokazati ljudima da mogu napraviti pravi show.

Publika, uz genijalnu atmosferu, s tvojih nastupa pamti i potpuno otkačene outfite. Kako osmišljavate cijeli look?

Dok sam radila na mjuziklu Pepeljuga upoznala sam Vladislavu Joldžić. Pamtim da su pripreme krenule tijekom zime, svi smo bili zabundani, a ona je doslovno došla kao da je izašla iz Voguea. Mi smo našu modnu priču gradile godinama. Da bih ja mogla eksperimentirati kako eksperimentiram danas morala sam svakakve faze proći. Ona mi je puno pomogla i vrhunac naše suradnje je Mili, mili i to ne samo za spot nego i za nastupe koji su pratili tu estetiku.

Prošla si nekoliko glazbenih pravaca. Pjesma ‘Nemam vremena za to, ‘Bez sna’, a onda i ‘Mili, mili’ kao da su s različitih planeta. U čemu si se najbolje našla i kakve ćeš još glazbene vode isprobati?

Bilo je raznoraznih žanrova i pomislio bi čovjek da imam konstantne krize identiteta, ali mislim da sve te pjesme ujedinjuje jedna prava pop muzika. Mislim da se pop osjeti u svakoj pjesmi i svaka je miks popa, R’n’B-ja, dancehalla. No, u 21. stoljeću je teško pričati o žanrovima jer se dogodila takva fuzija da ne možeš više biti striktan i stavljati izvođače u određene foldere. Voljela bih i na svom albumu prvijencu dokazati da je moguće spojiti više žanrova. Mislim da je na izvođaču da se taj spoj ne doživi kao neki bućkuriš nego kao izvođačev koncept.

Nostalgična pjesma ‘Mili, mili’ nas je potpuno vratila u devedesete i 2000-e. Kako je došla ta ideja da rekreirate klasične melodije tog razdoblja? Jesi li očekivala tako pozitivne reakcije?

Nisam očekivala i to pogotovo od cijele regije. Zahvaljujući Prvom glasu Srbije sam uspjela doprijeti do publike u Crnoj Gori i BiH, ali nisam imala priliku upoznati publiku iz Hrvatske, Makedonije i drugih zemalja. Mili, mili je bio šlag na torti. Nismo ni planirali raditi pjesmu i tada još nije bilo ove pomame za prošlim vremenima. Sad mi se čini da je na svjetskoj sceni počeo taj hype oko estetike 90-ih. Čovjek iz Bassivityja je prvi predložio taj koncept. Ja sam kao pravi paničar, kojem je drugo ime overthink, bila nesigurna. Zanimljivo je kako smo napisali prvu verziju pjesme i bila sam uvjerena da to nitko neće razumjeti i da treba odustati i probati drugi tekst. Počeli smo svašta nešto kombinirati za refren i onda sam u jednom trenutku shvatila da smo otišli predaleko. Vratili smo se na prvu verziju i snimila sam vokale na najležerniji način. Čak i stariji kolege koji su do tad na moju muziku gledali samo kao na simpatičnu, su ostali iznenađeni. Mislim da je na kraju Mili, mili bio totalni game changer.

Uzmimo u obzir da si živjela u Rimu do 16. godine. Bi li ikad gradila karijeru u Italiji, možemo li očekivati koju pjesmu na talijanskom jeziku?

Oduvijek sam znala da se želim baviti glazbom, ali sam odbijala to početi u Italiji pa čak i u Srbiji. San mi je bio otići u London. Međutim, što sam bila starija nekako sam sve više imala želju da se negdje osjećam kao kod kuće. U Rimu sam bila Jovanović, ‘ona iz Srbije’, a onda bih došla u Beograd i bila ‘ona koja živi cijeli život u Rimu’. Jednostavno sam se zasitila toga i poželjela ostati u Beogradu. Slučajno sam završila na jednom natjecanju na kojem su na kraju radila zbilja ozbiljna glazbena imena. Između ostalih i Aleksandra Milutinović koja je napisala tekst i muziku za moj prvi singl. Shvatila sam da naš jezik može zvučati dobro, prije sam uvijek mislila da je previše tvrd. I tako je sve krenulo.

Bi li ikad snimila pjesmu na talijanskom?

Uh, s Mahmoodom bih. Ne pamtim da je Italija imala takvog izvođača koji je mogao doprijeti do srca toliko ljudi. Taj duet bi mi baš dobro došao, a do tad ću snimati obrade njegovih pjesama.

Razlikuješ se i po tome što si na društvenim mrežama vrlo opuštena. Koliko je ta iskrenost važna da se povežeš s obožavateljima? Kako balansiraš tu granicu s prikazivanjem privatnog života na Instagramu?

Zahvaljujući svojoj prijateljici Dunji Jovanić, koja je Internet queen, neke sam stvari shvatila u pravi trenutak. Do prije par godina sam bila potpuno neaktivna. Imala sam hladniji pristup dok mi Dunja nije objasnila da je to platforma za sebe koji mi može itekako pomoći i na kojoj ja pod svojim uvjetima mogu dijeliti informacije. Mislim da je to bilo ključno jer su me ljudi tek tako upoznali. Ti ne možeš vidjeti tu dozu prirodnosti dok ja dajem intervju, snimam spot ili dok se pojavljujem u nekoj emisiji. Mislim da su mi društvene mreže puno pomogle. Međutim, uvijek sam bila tip koji ima svoj krug ljudi koji zna sve i to ljubomorno držim za sebe.

Prošloga rujna bila si počasna kuma Pridea u Beogradu. Neki su te u tome podržali, ali dobila si i brojne okrutne komentare. Kako si se s tim nosila? Osvrćeš li se inače na hejterske komentare?

I prijetnje. U osam godina sam navikla na kojekakve komentare i predrasude. Shvatila sam da je to dio posla, ali da je još teže mladim, ženskim pop izvođačima. Međutim, nikad u životu nisam doživjela to što sam doživjela taj period. Kad sam ušla u muziku nisam imala mentora i učila sam sama. Ono što mi nitko nije rekao je da je ponekad važno izaći iz zone sigurnosti i progovoriti o temama koje nisu svima bliske, i koji neće svi razumjeti i podržati. Prije me to strašilo, ali s godinama sam shvatila da ne mogu šutjeti. Okidač da progovorim je bila večer s jednom organizacijom u Sarajevu kad sam čula priču djevojke koja je dugo krila istinu o svojoj orijentaciji. od najboljih prijatelja. Možda ti se učini da je to najmanje potresna stvar jer nije podrazumijevala ništa nasilno, ali ja nisam mogla spavati tu noć. Živiš život, imaš neke bliske ljude, a zapravo ti nisu dovoljno bliski. Tada sam shvatila da ne mogu više šutjeti i da je bitno da imam utjecaj na svoju publiku.

Pokazuješ svoju drugu, opuštenu stranu često i u videima s Dunjom Jovanović koji nikog ne ostavljaju ravnodušnima. Kako doživljavaš boom na YouTube sceni uopće? Pratiš li redovito YouTuberu i što te motiviralo da se na neki način priključiš tom svijetu?

Nikad se ne bih samostalno priključila tome jer se ne osjećam ugodno kad snimam samu sebe. Imala sam neke pokušaje kao snimanje behind the scene za neki spot, ali me savladao potpuni cringe. Dunja mi je pomogla da se u tom formatu koliko toliko opustim i to mi je puno značilo. Ne bih se time bavila, ali mi nije problem da se nađem u vlogu svoje prijateljice čiji rad cijenim jer je ona itekako posvećena i nevjerojatno vrijedna. Imam veliko poštovanje za nju i uvijek ću se rado naći kod nje, ali ja sam tu zbog nekih drugih razloga i htjela bih da ostane tako.

Hrvatska publika željno iščekuje tvoj nastup. Planiraš li zapjevati na našim pozornicama?

Odavno sam htjela to već učiniti, nestrpljenje je raslo, ali sve se događa u pravo vrijeme i želim da taj nastup bude zbilja dobar. Tako da: bit će nešto svakako!

Tekst: Nora Fabrio Bene

Foto: Marija Laća