Legendarni majstor improvizacije i komunikacije Rade Šerbedžija se nakon 2 godine vraća u Lisinski gdje će publici pružiti doživljaj za pamćenje. Proslavljeni glumac svjetskog ugleda uvijek pronalazi nove načine da umjetnost izlazi iz okvira i kalupa i preuzme nove inspirativne oblike i sadržaje, a zagrebački koncert će upravo zato po mnogočemu biti iskustveno nezaboravan.
Na koncertu naziva “Eto pjesma”, po istoimenom hitu s posljednjeg albuma “Ne okreći se, sine”, uz Radu će nastupiti bend Zapadni kolodvor, njegova kćer i sjajna glumica Lucija Šerbedžija te istaknuti gosti, nagrađivani glazbenici i prijatelji vrhunskog interpretatora, Damir Urban te Vlado Kreslin. Razgovarali smo s Radom uoči koncerta i to pomalo o semu. Inspiraciji, umjetnosti, opuštanju, mladosti, legendarnim pjesmama…
- Pred nama je Vaš veliki koncert u Lisinskom, po čemu će on biti poseban i što ste pripremili zagrebačkoj publici?
Dvije godine nisam bio u Lisinskom. Zadnji koncert je održan još u jeku korone, tako da mnogi koji su vjerojatno željeli nisu mogli doći. Sada su stvari drugačije i jedva čekam da se vidim sa svojom publikom u Zagrebu. Prema njima osjećam posebnu energiju. To su ljudi koji me poznaju iz moje mladosti i s kojima me veže toliko toga. Te večeri pjevat će iz nas emocije sedamdesetih i osamdesetih, ali i neke nove pjesme koje su pune sjećanja na našu prerano ostarjelu mladost….
- Kako glazba utječe na vašu umjetničku inspiraciju? Ima li ona veliki značaj u vašem životu?
Da. Glazba me mami svojim molovima i durovima od rane mladosti. Nekada su to bile starogradske i zagrebačke šansone, a danas je to uglavnom moj autorski muzičko-literarni izraz, koji je zadnjih godina ,čini se, dobio svoju publiku. Sretan sam da na moje koncerte dolazi puno mlade raje… Tada me ta dva sata uistinu pomlađuju i čine me sretnim.
- Volite more, ljude, druženja, umjetnost… Kako onda izgleda vaše najidealnije okruženje?
Blizina mora ili još bolje s mojim drugom Adijem u barci nasred mora. Čaša dobrog vina i domaća spiza…. I onda konoba Betiga i obračun s mojim kumom Silvanom u trešeti i briškuli. I na kraju dana, uz moju Lenku, djecu i unuke ložiti kamin u našoj kamenoj kući u Staroj Barbarigi….
- Navikli smo Vas gledati na kazališnim daskama, u filmovima, na koncertima, ali i slušati s ploča. Jedna od pjesama koja je obilježila generacije je Ne daj se Ines. Možete li nam reći nešto više o tome kako ju Vi doživljavate i kako je bilo surađivati s Arsenom Dedićem na jednom ovakvom velikom djelu?
Tih ranih sedamdesetih puno sam se družio s Arsenom. Bili smo prijatelji. Vodio me je na svoje koncerte. Govorio sam njegovu poeziju i pjevao s njim neke duete. Na primjer O, MLADOSTI…Tada smo snimili singlicu s „Ne daj se Ines”… Ubrzo je postala hit, a sve ove godine je i jedna od najdugovječnijih pjesama. Uz nju su odrastale generacije mladih ljudi. Pa i danas, sasvim mladi ljudi slušaju je i vole…. Izgleda da je ta Arsenova pjesma, ali i muzika koju je uz nju napisao, baš pogodila bilo našeg građanskog mentaliteta… Osim toga, ljudi su voljeli to naše zajedništvo. Pravo prijateljstvo plijeni na sceni kad se pojavi i ljudi to vole gledati…
- Smatrate li tugu, nostalgiju, neispunjenost, neshvaćenost, većim pokretačima kreativnosti od onih suprotnih, pozitivnih emocija?
„Sve su naše pjesme tužne, jer mi smo tužan narod“, rekao je davno naš stari i mudri Krleža…. Da, ima u tom našem Balkanskom dertu nečega ludog i zamamnog, zavodljivog. Zbog veselih pjesama i brzih ritmova razbijaju se čaše, a zbog tužnih pjesama sijeku se ponekad i vene….
- Surađivali ste zaista s brojnim umjetnicima i radili na raznim vrhunskim projektima, no kada biste morali izdvojiti jedan koji je po nečemu poseban (to doista može biti bilo što, trenutno ili koji Vam se davno urezao u pamćenje), koji bi to bio i zašto?
Izabirem veličanstvenost glume Vanesse Redgrave na premijeri „Dugo putovanje u Noć“. Igrala je onu staru majku s dijagnozom paranoidne depresije. Ništa ljepše i potresnije nisam gledao u kazalištu. U tišini teatra tiho sam plakao. Pitala me Lenkina sestra Ani s kojom sam bio na toj Njujorškoj premijeri na Brodveju, zašto plačem…. “Zbog ljepote umjetnosti…” Prošaptao sam…
- Za kraj pozovite naše čitatelje u Lisinski. Zašto bi trebali doći?
Pa da se vidimo i družimo. Vrijeme tako brzo prolazi. Hajde da ga bar na tren te večeri zaustavimo….
Dođite na koncert i doživite iznimno umjetničko iskustvo koje isprepliće riječi i glazbu na poseban način – “Eto pjesma” s Radom Šerbedžijom i gostima u Lisinskom 17. listopada. Ulaznice za koncert dostupne su u prodaji putem sustava Eventim i Ulaznice.hr, po pretprodajnoj cijeni od 18/25/30/35 eura. Organizator koncerta je Baba Production.
Foto: Milica Czerny Urban
