Omiljena sinjska punk blues rock četvorka M.O.R.T. započet će seriju novih koncerata predstavljanjem novog izdanja i to s nastupom u Velikom pogonu zagrebačke Tvornice kulture. Singlovi poput “Imam sve”, “Svijet se sužava”, “Mamuran” ili “Osoba A”, razorna ritam sekcija, sirova svirka kao i presjek dosadašnje karijere čekaju publiku 2. ožujka 2024. godine. Popričali smo s dečkima uoči koncerta, ali i singla “Ćaća”, još jednoj pjesmi koja se nalazi na hvaljenom albumu “Samo hrabro i bezveze!”.
- Pred vama je veliki koncert u Tvornici kulture, jeste li spremni za zagrebačku publiku koja vam je u nekoliko navrata pokazala koliko vas voli?
K: Mi smo spremni, ali pitanje je jesu oni spremni za nas. Očekuje ih više od dva sata plesa, pjevanja, skakanja i disanja u otežanim uvjetima. Svi koji se nisu bar jednom popeli na Kilimanjaro umotani u plastičnu foliju bi mogli imati problema.
J: Spremni smo ko švicarski vojnik četresprve, četresprve.
- Vaš peti studijski album ostvario je veliki uspjeh u prošloj godini i kod publike i kod struke, kako vi gledate na njega sada, s malim odmakom?
K: Album je odličan, kompaktan, izravan, žestok… Potrebno ga je slušati u komadu za najbolji doživljaj.
J: Grozan je. Meni najbolji što smo ga ikad snimili.
- Nazivaju vas punk blues rock mašinom, kako biste se vi opisali kroz neke glazbene uzore i inspiraciju?
K: Uzori su nam postali prijatelji, teško je nakon pet albuma reći da vam je netko uzor. A inspiraciju možete naći u bilo čemu: prirodi, nekim drugim umjetnostima, svirci demo benda, trubi autobusa…
J: Mi smo izlučevina post-punk krave začinjena gorkim kakaom bluesa i rafiniranim šećerom psihodelije…ima i nešto keksa.
- Možete li uvijek pogoditi koje pjesme s albuma će biti hit ili i vas ponekad iznenadi odabir publike?
K: Za to smo antitalenti. Pustimo ostalima da to biraju. Prvih par suradnici, a kasnije kad album bude objavljen bira publika pogledima na youtubeu.
J: E, ka.
- Kakva je aktualna scena u Sinju? Oduvijek je bio grad dobre muzike pa i dobrih alternativnih festivala?
K: U Sinju trenutno postoji jaka metal scena, tu su bendovi koji se trude kao mi prije desetak godina. U prvom redu Radagast koje dovodimo sa sobom u Tvornicu, a tu je još par mlađih koji nadolaze.
J: SARS festival već dvadesetak godina dovodi vrhunska imena alternative i nemaju namjeru posustati, Memorijal Branimir Vugdelija je prava poslastica za ljubitelje svih vrsta metala, odigrava se ljeti jer zimi ne možeš ljubit metal a da ti se usne i jezik ne zalijepe pa to boli. Gljevstock festival isto svake godine iskopa novu rupu u undergroundu.
- Gdje vam je najdraže svirati, jeste li više za festivalske ili intimnije klupske prostore?
J: Di je Kikos? Ponesi i meni jednu!!! A najdraže nam je svirati tamo di ima struje, rogova i ljudi. Preferiramo male, zatvorene prostore di buka ne može pobjeći vanka a poželjan dresscode su mudante.
Koja je etimologija riječi mudante?
J: Pa, gledajte, tu postoje dvije škole mišljenja. Ona ekipa tamo u ćošku misli da to dolazi od riječi “muda”, što je apsurdno jer kako onda postoje i ženske mudante. Mi smo pak pobornici teorije da ih je u 13om stoljeću iz Kine donio stanoviti Giorgio Mudantinni koji je pratio Marca Pola na njegovo putovanje tamo. Međutim, nikada nećemo saznati tko je u pravu jer će nas sad Gracija izbacit vanka.
- Spremate li neke druge koncerte osim zagrebačke Tvornice?
K: Nadamo se do ljeta obići veće gradove u regiji u kojima nismo dugo bili, a onda festivali.
J: Mi uvik nešto spremamo. Zapravo, ja samo naložin vatru pa Kikos spremi jer meni uvik sve izgori.
Hvala i vidimo se u Tvornici
Foto: Promo