Šest godina prošlo je od prvog albuma kantautorice Mary May koja je osvojila kritiku i publiku. Pratili su ga niz koncerata i suradnji, a sada smo i napokon dočekali novi materijal. Izašao je drugi studijski album Now Tell Me How You Break koji predstavljen s novim singlom The Face. To nam je bio povod da još jednom uživamo u ugodnom razgovoru s Mary May.
Prvo čestitke na novom albumu! Koja je priča iza njegovog nastanka i imaš li najdražu stvar koju bi izdvojila?
Hvala vam. : ) Pjesme na albumu su nastajale kontinuirano, još iz vremena izlaska mog prvog albuma Things You Can`t Put Your Finger On. Za neke pjesme vrijeme je tek sad došlo da ih pustim van, a naravno ima i onih koje još čekaju. S bendom sam razgovarala da bismo snimili novi materijal, ali nekako je vrijeme prolazilo, ponajviše jer ja još nisam znala koje pjesme uključiti.
U trenutku kad se u meni nešto presložilo, sve se dogodilo u kratkom roku. Tako da, novi album – Now Tell Me How You Break – je snimljen u četiri dana u studiju Luke Čabe, a moji suputnici su isti oni koje gledate na pozornici kad nastupamo, dakle Luka Čapeta na gitari, Jakša Perković na basu, Marin Živković na saksofonu i Borko Rupena na bubnjevima i udaraljkama.
Najdraža pjesma? Ne mogu baš tako odgovoriti, ali Late September je od posebnih.
Od solo kantautorice došla si do formiranja vlastitog benda s kojim nastupaš već nekoliko godina. Možeš li nam reći malo više o tome kako ste se upoznali i što vas čini idealnim glazbenim partnerima?
Spontano se povećavao broj glazbenika oko mene, prvi je bio Marin Živković koji je u bendu nosio više uloga, prvo je svirao mini klavijaturu, zatim gitaru, srećom došao je do saksofona koji je njegov matični instrument, sve do tada bilo je neozbiljno, ali slatko. 🙂 On je onda pozvao Luku, bila sam sretna što je pristao, zatim Borka, nisam vjerovala ni da bi on s nama svirao, a na kraju nam se pridružio i Jakša na basu. Idealni smo glazbeni partneri jer se ne družimo previše van proba i pozornice, pa se nemamo vremena posvađati. 🙂
I na ovom albumu su sve pjesme na engleskom jeziku. Kada neki domaći glazbenik odluči stvarati na engleskom to često podijeli javnost na one koji kritiziraju tu odluku i one koji je podržavaju. Kako ti smatraš da engleski jezik doprinosi tvom glazbenom izražaju i publici?
Stvaranje na engleskom jeziku nas sigurno udaljava od šire publike, tako da cijenim stostruko svaku osobu koju sluša ovu glazbu i dolazi na naše koncerte. Što još reći o toj temi? Nemam više žara baviti se njome, možda da samo suptilno najavim album na hrvatskom jeziku, pa da pričekam komentare koji prate autorstvo na materinjem jeziku? Idemo dalje. : )
Iza sebe imaš nominacije za nagradu Porin i Rock&Off, ostvarila si brojne suradnje i kritika te obožava. Koji trenutak u karijeri bi izdvojila kao onaj u kojem si shvatila da je glazba pravi put za tebe i da si uspjela?
Možda sam po prvi put prihvatila tu ideju da se nisam slučajno opet našla u glazbi nakon našeg prvog koncerta u Močvari 2019. godine. Naša interakcija na pozornici, reakcija publike, cijela ta večer je bila baš intenzivna, tamo sam ostavila neke svoje davne strahove i nisam se više osvrnula. A o uspjehu bi mogli diskutirati danima… 🙂
Iako se naša glazbena scena često kritizira, postoji pregršt mladih i različitih glazbenika koji je obogaćuju. Kako ti vidiš trenutno stanje hrvatske glazbene scene i kako sebe vidiš u njoj?
Mislim da nam je glazbena scena prebogata i vrvi predivnim i talentiranim muzičarkama i muzičarima, čast je i slast biti dio toga, biti spomenuta u tom valu koji se trenutno događa. Naše vrijeme tek dolazi, a nismo više ni toliko mladi. 🙂
A koji su ti najveći glazbeni uzori? Je li netko od njih i utjecao na stvaranje novog albuma?
Ako moram navesti što me sve dirnulo u srce u zadnje vrijeme, izdvojila bih stvaralaštvo Ljube Stipišića Delmate, kao i njegovih nekoliko intervjua dostupnih na internetu, njegov stav prema življenju i življenje glazbe. Vjerujem da sam obogaćena samim time što sam mogla čuti njegova djela i razmišljanja i to je jedan od utjecaja koji je definitivno ostavio traga na meni kao osobi.
Ponekad kad pjevam, u melodiji čujem Tima Buckleya, kojeg iznimno cijenim, pa bih mogla reći da je i on utjecao na mene. Isto kao i svi koje sam ikad čula i vidjela, zapravo. Mislim da je nemoguće izdvojiti samo neke.
Što se tiče nekih jasnih utjecaja glazbenika na moju glazbu, oni koje navode u recenzijama su najčešće oni čiji rad ne poznajem, tako da evo, vidjet ćemo što će se pisati o drugom albumu i koja imena će se spomenuti. 🙂
Sada kada je album vani, možemo li uskoro očekivati i neke live nastupe? Kakav je osjećaj kada po prvi put sviraš nove stvari publici, bude li treme?
Prva prilika za čuti nas live je u rujnu, točnije 21. rujna u kinu Kinoteka. Zašto tek tada? Jer sam krajem prošle godine postala mama i sad će eventualno biti treme oko toga kako se nositi s pozornicom iz svoje nove životne uloge, a za pjesme nemam straha. 🙂 Dođite nas čuti!
