Njegov glas zavoljeli smo u showu The Voice, a sada stiže na Doru. Razgovarali smo s Marinom

Njegov osebujni vokal zavoljeli smo još u glazbenom showu The Voice, a pred njim je sada nastup na drugom poznatom glazbenom natjecanju. On je Marin Jurić-Čivro, a na nadolazećoj Dori će se predstaviti s pjesmom Gorjelo je, koju je napisao Ivan Dečak, frontmen popularne grupe Vatra.

Opisana je kao emotivna i snažna balada koja donosi duboku i univerzalnu poruku za koju vjeruju da će dotaknuti srca publike. Prati ju i video spot koji povezuje njegove dvije karijere – glazbenu i kazališnu. Spot vas čeka na kraju teksta, a u nastavku smo riječi prepustili Marinu, čiji nas povratak na estradu posebno raduje.

• Što te nagnalo da se ponovno odlučiš prijaviti na Doru? I kako je priliku za utrku za Eurosong dobila upravo pjesma Gorjelo je?

To mi je zapravo super prilika da “obrišem prašinu” i krenem dalje. A kako je pjesma ušla u natjecanje to mi je samo potvrda da je vrijedi čuti.

• I u ovoj pjesmi nastavljaš suradnju sa svojim nekadašnjim mentorom Ivanom Dečakom. Možemo primijetiti kako ste se “baš našli”. Kako teče ta suradnja?

Da, dugogodišnje prijateljstvo koje se i dalje gradi i napreduje, kako i sam život. Našli smo se, s time se slažem. I držim nam fige da ostvarimo sve što imamo u planu.

• Dečak je pošle godine također imao premijerni nastup na Dori, je li imao kakav koristan savjet za tebe vezano uz ovo natjecanje?

Naravno, rekao je obavim to prirodno, a opet na svoj način. Da se opustim što je više moguće i zabavim i gledatelje, a ujedno i samog sebe.

• Kad smo kod glazbenog natjecanja, koja te danas sjećanja vežu uz The Voice? Bi li ponovio ovo iskustvo?

Ti dani su mi nešto posebno. Urezani trenutci, emocije i mnoštvo novih situacija i “misija”. Meni je to bilo prekrasno i jedinstveno iskustvo.
Ja sam ne bi ponavljao. Meni je to puno pomoglo i ostvarilo me i više nego što sam ikada sanjao prije nego što sam uopće popunio svoju prijavnicu. Ali topla preporuka svima koji pjevaju i žele svoje malo mjesto ispod sunca.

• Koji su bili najveći izazovi za tebe po završetku showa. Odnosno, koja je do sad najveća lekcija koju si, možda i na teži način, prošao kao mladi pjevač?

Kako sada to sve gledam… Mislim da su mi najveći problem bile godine (ili vam mladost) i kako sam se nosio s određenim stvarima. A također i prema “poslu” i prema obavezama.

Kroz svoj rad i karijeru naučio sam jako puno. Priželjkujem si još puno novih iskustava i novih situacija da se još više obogatim u tom životnom segmentu.

• Dora je trenutačno u fokusu, no što nakon nje? Načuli smo kako spremaš novi album…

Najavljujem vam svašta novo. Imamo neki plan koji ćemo postepeno bez rokova dalje kotrljati i uživati u tom prekrasnom zanatu.

• Sjećaš li se kada si svoju pjesmu prvi puta čuo na radiju? Prati li ovu uspomenu neki poseban osjećaj?

Svaka pjesma kada zasvira prvi puta u eteru posebna je doza emocija kroz to slušanje. To je ono što mi “uzimamo od sebe” i dijelimo s drugima. Pa mi to nekako objašnjava vlastite reakcije.

• Kao što smo prošle godine kazali MARCELI, moramo i tebi priznati kako je pjesma Zašto još volim te neizostavni dio uredske playliste. Riječ je o jednoj od onih glazbenih suradnji koje osvoje na prvu. Vjerujemo kako si se nadao, no jesi li očekivao da će pjesma postati baš takav hit?

Sama ideja suradnje i pjesma su mi na prvu bile veliko veselje. Sjećam se da sam dobio prvu demo snimku i poslušao je nasamo prije nego odem dolje pustiti svojima. Nisam ni poslušao cijelu, već sam imao “knedlu” u grlu. Pozvao sam svoje i već na prvom refrenu smo bili u suzama i mi i psi i mačak.

• Na što si u životu posebno ponosan? A na čemu si zahvalan?

Na ovo pitanje mi je teško odgovoriti u par riječi. Neću se ni truditi nabrajati jer toga ima stvarno čudo. Oprostite. Možete sami pretpostaviti zapravo.

• A u čemu uživaš daleko od mikrofona? Koje su tvoje životne radosti?

U odsustvu “miRkofona” vodim neki normalni život. Imam doma dva shih tzua Merlina i Zaru. I šlag na tortu je mačak Jazz pa s njima uvijek imam neke parade. Radim u kazalištu zajedno s majkom i tamo smo već oboje kao u svom toplom domu. Odgajam u međuvremenu i dijete u sebi i ne dam mu da se previše uozbilji. I dalje volim igrati video igrice i pomalo bolesno skupljam “Pokemon” karte. I moram ih skupiti sve.

 Foto: Martina Movrić