Blagdani su iza ugla i cijeli ovaj vikend će biti u festive ozračju. Nema boljeg načina nego da u njega krenemo s plesom. Sprema nam se još jedno izdanje Planet srijede, sjajnog klupskog programa koji je u samo nekoliko izdanja zaradio aktualni kultni gradski status. U nešto intimnijem izdanju u odnosu na prošla, Felver, Le Chocolat Noir i Curses prodrmat će večeras ekipu u Jadran filmu.
Osim, sada već, rezidenata programa Felvera i Cursesa, večeras ćemo plesati uz sjajnog darkwave elektro mahera Le Chocolat Noira. Ovaj producent i DJ u svojim različitim projektima istražuje tamne, mračne i hipnotičke zvukove. Nastupi su mu mješavina industrijskih, darkwave i electro zvukova, a svaki nastup donosi jedinstveno iskustvo koje istražuje granice emotivnog i fizičkog u glazbi. Uhvatili smo ga na kratko s nekoliko pitanja uoči samog partija, zato nam dopustite da vam ga predstavimo.
U svijet elektro glazbe došli ste s darkerske scene koja je 80-ih bila jaka u Sisku. Danas se mnogo toga promijenilo. Kakva je, po vašem mišljenju, elektro scena danas?
Elektro scena, za početak, općenito nije velika. U Sisku još uvijek ima producenata, i starijih i mlađih, koji su aktivni. Noviji producenti su trenutačno prilično samozatajni i ne čuje se puno za njih. Volio bih vjerovati da će nastaviti priču o Sisku kao electro cityju, koja je započela još 80-ih, pa nastavila preko Zarkoffa, Popsimonove i mene od 2000-tih nadalje. Naravno, postoje i producenti i DJ-evi u gradu i okolici koji prate neke druge stilove elektronske glazbe.
Potpisali ste za velike inozemne elektro labele: brazilski Wave Records i belgijski Romance Moderne, a imate i svoj mikro label Disco Panonia. Koliko je to sve skupa bilo važno za vaše projekte kada ste ih pokretali (od emisija do partija)?
To su bili labelovi s mojih producentskih početaka. U posljednjih desetak godina imam izdanja na cijenjenim i renomiranim etiketama kao što su aufnahme+wiedergabe, Return To Disorder, L.I.E.S., Bunker, Italo Moderni, She Lost Kontrol i još mnogima. Taj, kao i svaki drugi segment produkcije, važan je jer u moru producenata i DJ-eva svako izdanje je ključno da biste se istaknuli i ostali prisutni. Danas taj poslovni dio često nije u skladu sa stvarnošću jer se izdanja očekuju u velikim količinama, upravo zbog te prisutnosti, tako da kreativni dio pada u drugi plan. Međutim, industrija ne omogućava svima pristup sredstvima, primjerice kroz bookinge i slične kanale, što čitav taj svijet čini vrlo umjetnim.
Malo je umjetnika na glazbenoj sceni koji mogu živjeti isključivo od bavljenja umjetnošću. Ja se držim svog kreativnog ritma, i ako ništa drugo, znam da ljudi plešu na moju glazbu od Tokija do Los Angelesa, možda i u Honoluluu, ali za to još nemam potvrdu.
Radite na brojnim i raznovrsnim projektima, spajajući tako različite umjetnosti, od plesne do kazališne. Možete li nam nabrojati neke recentne projekte i kako vam se sviđa ta multidisciplinarnost?
To se dobro nadovezuje na prethodno pitanje. Ta dinamika rada s drugim ljudima ili samostalno kroz drugačije medije i kontekste mene zabavlja i ispunjava. Kreativnih ideja mi ne nedostaje. Za mene je umjetnost više od posla – to je životni balans, ali i društveni eksperiment.
Najnoviji projekt na kojem sam radio je moj queer performans „My Boyfriends Who Have Never Met“, na kojem sam surađivao s video umjetnicom Zvonkom Barbir. U tom projektu spajam video produkciju s glazbom i pjesništvom, a riječ je o mom najintimnijem projektu dosad. Već nekoliko godina sam glazbeni producent i izvođač u izvedbi suvremenog plesa „Striptease“ Dore Brkarić, s kojom smo nastupali na raznim mjestima poput Pogona u Zagrebu, MSU-a i Istarskog narodnog kazališta. Odmak od clubbing konteksta je neopisivo osvježenje. Također sam surađivao s umjetnicima Tinom Dozićem i Luanom Lojićem na nekoliko projekata, uključujući galerijske zvučne i zvučno-vizualne instalacije. Suradnja sa svakim umjetnikom je drugačija i na svoj način izazovna.
Jedan ste od omiljenih aktera na sceni, kako od publike tako i od kolega. Koje su vam neke zanimljive suradnje ili nastupi koji su vam ostali u posebnom sjećanju?
Prvo mi na pamet pada moj nastup u Los Angelesu, s vrlo zanimljivim glazbenicima na line-upu te publikom koja je bila iznimno posebna – od pravih glazbenih entuzijasta do nekih od najzanimljivijih osoba iz glazbenog svijeta, uključujući ekipu iz Dais Recordsa, ali i, nažalost, preminulog Juana Mendeza (Silent Servant), njegovu suprugu Simone Ling te jednog mog prijatelja kojeg nisam vidio gotovo 20 godina. Taj događaj bio je poput filma!
Također, posebno mi je drag live nastup mog projekta Black Dot s Christianom Kroupom. S gotovo nikakvom probom imali smo prvi nastup ikad na Butik Festivalu u Sloveniji. Bio je to moj prvi nastup u ulozi vokalista i bio je katarzičan. Osim toga, pamte mi se mnogi nastupi, bilo kao DJ ili live izvođač – Noć mračnog cirkusa u Močvari, live nastup u Japanu, rani nastupi sa Zarkoffom s našim FFFC projektom, DJ-ing u klubu Space na Ibizi te razni eventi u podrumu Daskališta u Sisku.
Pred nama je još jedna Planet Srijeda, s jakim mračnim zvukom i sjajnim kolegama Felverom i Cursesom. Što možemo očekivati od vašeg nastupa?
Pretpostavljam da ću ja ipak biti najmračniji i vjerujem da ću dobro pokrenuti publiku na ples.
Koji su vam planovi za blisku budućnost?
Nastavljam raditi na svim svojim projektima, iako nešto sporije nego inače zbog nedostatka vremena. Radim i na novom projektu pod novim aliasom, u planu je nekoliko izdanja, a nadam se i novim suradnjama izvan clubbing konteksta.
Detalji o eventu i ulaznicama su ovdje.
Foto: Promo, Matteo Ventitre
