Mary May, zagrebačka kantautorica koja pjeva na engleskom jeziku, objavom prvog singla Softest Tune krajem 2018. godine dobila je pozornost cijenjenih glazbenih kritičara, a neki su ju čak proglasili kantautorskim dijamantom u Hrvatskoj. Nas je osvojila na prvo slušanje!
Kada sam prvi put čula Softest Tune, posve sam se zakačila na tu pjesmu… još uvijek je se nisam riješila… Kako (i zašto) je nastala?
Softest Tune je samo sišla u moje uho, uslijed jedne ljubavne zavrzlame, najblaže rečeno! Ta pjesma je i hommage jednom odnosu, kao i još neke pjesme na albumu, a moćna je koliko su i emocije bile moćne. Teško mi ju je opisati jer je skoro gledam kao živo biće. Ta pjesma mi je otvorila vrata vlastitom stvaralaštvu, a kasnije i nekom javnijem djelovanju. Prvu smo je snimili u studiju i od a capella verzije do ovoga što čujete danas je nastala u samo nekoliko sati.
Prije nje, ime Mary May, na hrvatskoj glazbenoj sceni, meni je bilo nepoznanica. Neki bi rekli da si kasnije, nego što smo inače navikli, počela stvarati glazbu, pjesme… Kako si se odlučila na to? Kada i zašto si propjevala?
Prije Softest Tune nije ni bilo Mary May : ) A definitivno sam kasnije počela, gledajući s koliko godina neki ljudi krenu stvarati glazbu i to kakvu, bilo naši, bilo strani. Sad mi je jasno da se radilo o dugogodišnjoj blokadi, doslovno sam dio sebe potisnula jer sam u nekoj nježnoj fazi svog života podsvjesno odlučila da je tako bolje/lakše (tko ti je kriv kad ovakve stvari ispituješ psihologinju! ; ). Srećom, čovjek odrasta, manje ili više radi na sebi pa se upoznaje i shvaća sve bolje… pa se otvore neki davno zatvoreni prozori i vrata i možemo se sagledati u svjetlu u kojem se nikad nismo mogli! Tako da, odluke da propjevam nije bilo, jednostavno je glazba morala izići, nije me se ništa pitalo, heheh. I meni je otkriće da danas mogu stajati pred ljudima i pjevati svoju glazbu koja je intimna kao da vam čitam vlastiti dnevnik. Ali, tu smo da se čudimo!
Kako bi okarakterizirala svoju glazbu?
Iskrena.
Što slušaš u slobodno vrijeme? Tko je utjecao na tvoj glazbeni izričaj?
Slušam što mi paše u tom trenu, a kroz život sam slušala grunge, ska, rock, reggae, house, trip hop, čak i metal u jednom periodu… Evo nabrojat ću ono što mi je u zadnje vrijeme najčešće na plejlisti, ima dosta domaćih autora: Bebe Na Vole, She Loves Pablo, NLV, Nemanja, Nellcote, John Lennon, Nick Drake, 5KHD, Helado Negro, Nova Materia, HTRK. Moram odmah reći da sam osrednji prema loš poznavatelj glazbe – sporo otkrivam novu glazbu, kad mi se nešto svidi onda se tome posvetim i ne zanima me ništa novo… Evo u zadnje vrijeme slušam NLV i ovim putem ih javno molim da se u neko dogledno vrijeme ponovno okupe jer takav sound kakav oni imaju… to se ne čuje često. Prekrasna glazba, dira me ravno u srce.
Po struci si psihologinja, no imaš i glazbeno obrazovanje? Zašto psihologija, zašto nije glazba i samo glazba?
Dugi period života sam se promatrala kao glazbenicu – sjećam se da bih – da me netko pitao što sam ja – na prvo mjesto bih rekla glazbenica, a onda sve drugo. Glazba mi je u životu bila veoma značajna, s violinom sam proputovala Europu jer sam svirala dvije godine za redom u internacionalnom orkestru mladih i to iskustvo je bilo nešto čega se dan danas sjećam. Taj osjećaj sviranja u simfonijskom orkestru, dobiti aplauz nakon odsviranog djela i kasnije ti još dirigent pruži ruku i čestita tako cijeloj dionici glazbenika s kojima sviraš… topila sam se svaki put. Ali valjda sam željela vidjeti ima li još nečeg za mene osim glazbe. Sad bih rekla da je glazba ipak ono pravo za mene.
Pjevaš na engleskom jeziku. I to jako prirodno. Koliko ti je engleski jezik olakšica (ili ne!) prilikom stvaranja pjesme? Hoćeš li ikada pjevati na hrvatskome jeziku?
Ovo pitanje je jako zanimljivo i imam osjećaj da bih i ja voljela čuti što o tome misli naša šira glazbena zajednica – kao da se oko toga lome koplja, neki to ne odobravaju, drugi pozdravljaju.
Moje iskustvo je da su mi pjesme same izišle na engleskom jeziku – možda jer je prva glazba koju pamtim ona Cat Stevensa s albuma Tea For The Tillerman koju su roditelji slušali na ploči. Ne znam ni sama. A ako mi ikad dođe pjesma na hrvatskom, neću je skrivati, bez brige…
Kako slušaš glazbu – ploče ili stream? Što ti je draže?
Slušam glazbu odnedavno preko streama – do tada sam živjela na YouTubeu i to je bilo baš užasno. YouTube mi je generalno promijenio način slušanja glazbe – prije sam preslušavala albume, posvećivala se cijelom izdanju, a zadnjih 10ak godina slušam po nekoliko stvari jednog autora/ice i rijetko preslušam cijeli album. Zato mi je streaming dobro došao jer je sve dosta dobro sistematizirano i vratila sam se albumima. A ploče su mi definitivno najdraže. Kako ono ide – moraš skupiti sve! Heh, i odu novci… : )
Foto: Marija Laća
