Irma Dragičević uistinu je jedinstvena pojava na našem glazbenom nebu. Ova akademska glazbenica na jedinstven način povezuje pop i klasične glazbene žanrove pa ne čudi što je krilatica uz koju ju povezujemo Od Bacha do Sevdaha. Pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završila je u klasi proslavljene operne dive Lidije Horvat Dunjko, a glazbeno se usavršavala i na Broadway akademiji te je postala izvođačica za muzički teatar i film. Već vam ova kratka crtica iz Irmine biografije potvrđuje tezu iznesenu u uvodnoj rečenici teksta, a sada je pravo vrijeme da ju upoznate.
- Ovih dana svjetlo je ugledala tvoja pjesma Bivši Budući. Što nam možeš o njoj otkriti?
Prva autorska pjesma u zreloj dobi s 28 godina. Posljednja moja pjesma izašla je prije deset godina, tada stvarno nisam znala što je ovaj svijet niti sam bila upućena u bilo što. Sada sa sigurnošću mogu reći da stojim iza nje. Svjesna sam svega što dolazi i da ovaj posao nije lak te vjerujem da sam izabrala dobar trenutak da se vratim autorskom radu. Osjećam da je to to i da mogu dosta toga ponuditi publici. Puno pjevam, ali vjerujem kako me ljudi još ne poznaju dovoljno.
- Sjajna je ovo prilika da se sama predstaviš upravo onima koji te možda još ne poznaju. Kakva je Irma?
Vedra, vesela, marljiva… ja sam vam jedna pčelica i volim raditi. Volim raditi u tišini, a kada nešto napravim to volim podijeliti sa svima.
- Naša interakcija otkriva nam i kako si vrlo uporna. Naći svoje mjesto na estradi nije lako, što te motivira da guraš dalje?
Općenito imam jako puno energije, lav sam po horoskopu, što se možda vidi po kosi, haha. Za svaku godinu postavim cilj te uvijek idem ka njemu. Ne moram ga nužno postignuti, no mora postojati cilj. Sportaš sam u duši, trenirala sam nekoć rukomet. Uz puno škole i treninga dođe taj stav jer želim pjevati još puno godina, ne samo godinu i pol ili dvije godine. Kako zarađujem od glazbe od svoje 14. godine vjerujem kako sam već uspjela. Za neke možda tek sada dolazim. Ali rekla bih da ako mogu živjeti od glazbe i onoga što me veseli – definitivno sam već uspjela.
- Na sebe si, s punim pravom, itekako ponosna. A na čemu si zahvalna?
Zahvalna sam na dobrim kolegama. Zapravo, ne dobrim – nego savršenim kolegama. Bez savršenih kolega, bez savršenog benda, bez savršenih prijatelja koji misle u istom smjeru, mislim da je dosta teško doći do nekog uspjeha i zadovoljstva. Zahvalna sam definitivno svima koji me okružuju. Nekako to okruženje te gura prema naprijed. U mom okruženju svi napredujemo, svi smo ponosni jedni na druge tako da sam zahvalna na svima koje imam oko sebe.
- Jedan od tvojih posljednjih projekata jest i opera Regoč, posebna po tome što je među prvima nastala u privatnoj produkciji. Što nam možeš o njoj još otkriti?
Dječjih opera nema u Hrvatskoj, a djeca i mladi zaslužuju priliku da se kulturno uzdižu. Ono što je najljepše jest da je to interaktivna predstava i djeca aktivno sudjeluju. Mislim da nam dobro ide, iza nas je već deset izvedbi, a premijera je bila 8. travnja.
Znam da će sad neki misliti Kako ona može pjevati operu?. Akademska sam glazbenica i opera je samo jedan od mojih kanala izražavanja. Ali sam prvenstveno crossover glazbenica. Nikad se nisam ustručavala raditi ono što me veseli. Pošto sam sama sebi šefica mogu raditi što želim i definitivno radim sve što me veseli. Jedan dan bude na repertoaru budu opera, potom slijedi koncert na kojem je na repertoaru od Bacha do Sevdaha, anakon toga slijede događaji na kojima izvodim pop… Tako da u poslovnom svijetu plivam u svemu po malo.
- Od Bacha do sevdaha tvoj je i svojevrsni moto. Doskačeš učestalom svrstavanju u samo jedan žanr, jednu kućicu…
Rekla bih da – da. Uvijek su me puštali i poticali ako je nešto zdravo, ako je nešto dobro i ako ne narušava tehniku, stil ili kvalitetu. Dosta sam samokritična pa bih sigurno uočila da nešto nije dobro i kvalitetno. Tako da sve se može raditi, ali s pametnom glavom. Treba imati pametnu glavu kad mijenjate stilove i nakon toga može biti dobar produkt.
- S druge strane, koji žanr posebno voliš izvoditi?
Rekla bih da postoje dvije verzije Irme. Irma koja je pop, koja radi zabavu i diže na noge. Takva sam od malena. I ima jedna verzija Irme koja je u kazalištu. Netko tko bi me prvi puta vidio, rekao bi Oh, to samo ona može, to je samo za nju. Ovisi što radim, tu sam si najdraža. Najdraži su mi mjuzikli, posebno mi je drag onaj koji igram u Beogradu Madlenijanum. S druge strane, kad dođem napravit event, sad smo primjerice u prekrasnom Kavkazu gdje pripremamo koncert za doček ljeta, onda tu dignem sve na noge i nema ljepšeg.
- A ona treća Irma, kada se ugase svjetla pozornice, u čemu ona uživa?
Rekla bih da voli dobro jesti, družiti se s ljudima. Jako sam društvena, a takav mi je i opis posla. Baš zbog toga se doma volim ugasiti. Imam psa, zove se Lu i s njom volim provoditi najviše vremena. Ne biste vjerovali, ali doma je dosta tiho. Može svirati neka glazba, ali dosta je tiho. Ne pričam puno doma. Kao da se tamo punim na jedan, a na pozornici na drugi način.
- A kad se osvrnemo prema budućnosti, što si priželjkuješ?
Ulovila nas je inspiracija, napravili smo još jednu pjesmu. Moramo zasukati rukave, imam dvije, tri u pripremi pa ćemo vidjeti koja ide dalje, nećemo čekati sigurno deset godina. Uvijek imam neke svoje želje, volim ih zapisati, uvijek to nešto dođe. Uvijek to lijepo dođe. U jednom sam si intervjuu poželjela jednu novu ulogu, došle su tri nove produkcije. Tako da, najbolje je da smo zdravi i veselim se gdje će me ova nova pjesma dovesti.
- Znači trebaš nešto poželjeti na kraju ovog intervjua?
Želja mi je izdati autorski album. To sam željela kada sam imala 18 godina, sada sam sigurna da ima publike koja će me slušati i daj Bože da se ti albumi kupuju i da se dijeli glazba uživo, to je nešto najljepše na svijetu. Svi streaming servisi i albumi ne mogu zamijeniti izvođenje uživo.
Ostavljamo vas uz Irminu novu pjesmu Budući Bivši.
Foto: Martina Movrić
