Beogradski bend Gazorpazorp dolazi u Tvornicu s albumom “Niz reku”. Ulovili smo ih za intervju
Beogradski bend Gazorpazorp predstavio je svoj debitantski album „Niz reku“, a njegovu će zagrebačku promociju održati u subotu, 19. travnja 2025. godine u Tvornici kulture. Ova beogradska četvorka osnovana je 2016., a regionalnoj javnosti itekako su dobro poznati kao jedni od osnivača Hali Gali pokreta i kolektiva. U svom zvuku spretno balansiraju tvrdi beogradski zvuk s nježnijim i pjevnim melodijama. Sudjelovali su na objema Hali Gali kompilacijama s pjesmama „Moja devojka“ i „Proleće“, a oba izdanja predstavljaju najbolje od srpske glazbene nezavisne scene.
Ususret zagrebačkom koncertu razgovarali smo s njim i pretresli razne teme, a sve s ciljem kako bismo vam ih što bolje predstavili.
Tko su Gazorpazorp?
Ukratko, mi smo četiri jako bliska prijatelja koji najviše na svijetu vole stvarati i nastupati zajedno. Izdvojio bih samo Vukašina Petrovića, koji će zamijeniti našeg gitarista Damjana na nekim od nadolazećih koncerata. Vukašin je bio član benda Cactus Fields, budući liječnik i nevjerojatno dobar i talentiran glazbenik te divna osoba.
Dio ste i regionalno zapažene nove beogradske scene. Kako je živjeti taj život glazbenika?
Sviramo i nastupamo u raznim bendovima još od tinejdžerskih dana. Glazba je postala dio našeg identiteta i životna potreba. Prekrasan je osjećaj biti prepoznat, imati priliku nastupati po regiji, izdati album, imati publiku i komunicirati s njom. Glazba nam je nešto između hobija, životnog poziva i svakodnevne potrebe.
Gazorpazorp je zanimljiv planet iz sjajne epizode serije Rick and Morty koja parodira ekstremne rodne stereotipe i društvene uloge. Želite li i vi imenom benda na taj način prenijeti neku poruku i filozofiju iza koje stojite?
Nismo previše razmišljali kad smo birali ime benda. Imali smo zakazan koncert, ali nismo imali ime. No svakako snažno stojimo protiv svakog oblika mržnje, eksploatacije i diskriminacije. Savršeni svijet zamišljamo kao mjesto sigurnosti i slobode.
Na regionalnoj ste se sceni posebno istaknuli kao jedni od osnivača Hali Gali pokreta i kolektiva. Mijenjate scenu poprilično dobro – osjećate li da ste pokrenuli neki val?
Da, osjećamo da se stvari pomiču. Danas ima puno više mladih bendova nego kad smo mi počinjali. Mislim da je najveći znak da smo napravili neki društveni utjecaj to što postoje mladi bendovi koji ne gledaju blagonaklono na Hali Gali kolektiv. Smatraju da je ono što oni rade ispravnije i bolje. Smatramo da je to pokazatelj bogatog i živog kulturnog života u zemlji. Također, stvorena je mreža kontakata i poznanstava i u zemlji i regiji, osjećamo kao da sada postoji potrebna infrastruktura da alternativna glazba može živjeti.
Ovo je vaš prvi album – čestitke, sjajan je. Po čemu se razlikuje od dosadašnjih izdanja?
Hvala na slušanju i lijepim riječima. Album je zaokružen u atmosferi i tekstualnom smislu. Melodičniji je, možda i pristupačniji široj publici nego raniji radovi. Tekstovi su jako osobni i emotivni. Pjesme su kompaktnije. Naš je osobni osjećaj da su pjesme i glazbeno i tekstualno bolje od prethodnih izdanja i snažno vjerujemo u ovaj album. Vrijeme i ljudi će pokazati jesmo li u pravu.
- Vaši nastupi su mračni, ali mekani, punk, ali umjetnički – super to kombinirate. Kako biste se onda žanrovski odredili i koji su vam žanrovi najdraži (iz kojih crpite inspiraciju)?
Hvala na komplimentu. Upravo takva kombinacija suprotnosti je ono što želimo postići. Sviramo alternativni rock s raznim utjecajima, od pop senzibiliteta do ekstremne glazbe. Ovaj album najviše je pod utjecajem podžanrova rocka iz 90-ih – shoegaze, grunge, stoner rock, post-hardcore… No danas žanrovske odrednice nisu toliko značajne i precizne. Prave lokalne scene gotovo da i ne postoje, a autori imaju cijelu povijest glazbe dostupnu na jedan klik. Trudimo se održati ravnotežu između nježnosti i agresije, da glazba bude jednostavna, ali bogata detaljima i da prenosi emocije na slušatelje. To su stilske smjernice kojih se držimo, više nego konkretni glazbeni utjecaji.
Volite li melankoliju? Je li vam ona poticajna za stvaranje?
Sigurno. Umjetnost dolazi iz suptilnih slojeva složenih osjećaja čovjeka. Melankolija je čudno osjećanje koje nosi veliku snagu u sebi – govori nam da smo živi. Tužna, melankolična i teška umjetnost, često nas ispuni većom radošću nego “sretna”. Radost života je u bogatom ljudskom iskustvu. No treba znati da autori najčešće stvaraju kad se dobro osjećaju, kad su u miru i radosti – dok s druge strane reflektiraju osobna iskustva bola i patnje.
Koga volite slušati s regionalne scene i zašto?
Volimo slušati razne izvođače jer njihova glazba dopire do nas i budi osjećaje. Adam Semijalac, Veja, Nina Romić, Nemeček, Žen, Seine, Klinika Denisa Kataneca, Vizelj, Proto Tip, Sitzpinker, Šajzerbiterlemon, 21. vek…
Koji su vam planovi za skorije vrijeme i što nas čeka na koncertu u Tvornici?
Krećemo s koncertnom promocijom albuma po regiji. Osim toga, snimit ćemo spot za još neke pjesme s albuma. Dragi Zagrebe, očekuj bend koji je dobro uvježban, snažno vjeruje u ono što radi i svira svaki koncert kao da mu je posljednji. Vidimo se!
Foto: Ilija Marjanović, Lazar Rajković
