Svijet je već čuo za njega, na vama je red! Upoznajte Frana Vasilića, glazbenika koji je osvojio TikTok

Znate li da jednog dečka iz Hrvatske na Tik Toku prati preko 4 milijuna pratitelja, a njegove pjesme na digitalnim servisima broje milijune streamova? Ime mu je Fran Vasilić, dolazi s Krka, a internetska prostranstva je osvojio autorskom pjesmom What about me. Ove nam je godine predstavio i prvu pjesmu na materinjem jeziku, koja nosi naziv Naša Zemlja Hrvatska. Brzo je pronašla svoje mjesto u radijskom eteru, a strani su obožavatelji također spremno prihvatili Franov izričaj na hrvatskom jeziku. Kao što smo već istaknuli u naslovu – Svijet je već čuo za njega, na vama je red! Razgovor s mladim glazbenikom donosimo u nastavku.

• Ti si doista osebujna pojava naše glazbene scene. I dok mnogi pokušavaju postati slavni vani, tebi je to već uspjelo te je pred tobom zadatak da se predstaviš domaćoj publici. Za one koji se (još) ne nalaze među tisućama tvojih pratitelja – Tko je zapravo Fran? Kako bi im se predstavio?

To je jedno podosta opširno pitanje, na koje se odgovor često i mijenja. Dio odgovora koji je uvijek isti je taj da sam dečko s Krka, koji je proveo neko vrijeme u Amsterdamu, pa New Yorku i Los Angelesu, a trenutačno je u Zagrebu i bavi se glazbom.

• A kako je počela tvoja ljubav prema glazbi?

Moja ljubav prema glazbi je počela tako da sam jako volio sam za sebe svirati u svojoj sobi kao tinejdžer. Pogotovo zimi, kad ne bih imao što raditi na Krku, nakon škole bih obično svirao gitaru i pjevao. I to nisam snimao, nisam se ni trudio dobro izvoditi te pjesme, nego je to bilo nešto što bih radio iz čistog gušta. Često mi i fali to razdoblje, sad kad mi je glazba posao uglavnom kad sviram tad i snimam, i puno puta ponavljam i presnimavam i dorađujem snimke da bi zvučale kako želim, i fali mi ta dječja bezbrižnost u stvaranju.

• Misliš li da je danas potrebno hrabrosti (i ludosti) da ona danas osim poziva bude i zanimanje?

Pa ne znam, mislim da ljudi rade puno luđe stvari koje prolaze pod “normalno”. Na primjer, samo za otvorit kafić ili restoran treba toliko riskirati, novaca uložiti, o ljudima ovisiti, i kao to je najnormalnija stvar. Dok s muzikom generalno ovisim o sebi, kad sam radio prvi album Retrovizor nisam ništa novaca uložio u njega, tako da ono, mislim da ljudi možda malo precjenjuju koliko je to u stvari ludo da sam doma i snimam zvukiće na laptopu. A i kao što sam rekao, već sam muziku radio i prije nego što sam je izdavao, sam za sebe, tako da možda ne bih rekao da je potrebna toliko ludost koliko upornost i samouvjerenje.

• Za one koji se prvi puta susreću s tvojom glazbom, za koju bi pjesmu rekao da je sjajna za upoznavanje s tvojim opusom?

Teško mi se odlučiti, ali preporučio bih da poslušaju Maybe uz spot na YouTubeu, pošto su mi vizuali jednako bitni koliko i glazba. Mislim da je Maybe možda savršen most između mog prvog albuma Retrovizor koji je jedan dječački, grubo snimljeni bedroom pop album i glazbe koju ću ove godine izdavati, koja je malo dorađenija i studijski oblikovana.

• Društvene mreže odredile su tvoje početke. Kada si shvatio da si uspio, odnosno da je ono što radiš postalo “viralno”? Prati li ovu uspomenu neki poseban osjećaj?

Kad sam krenuo objavljivati na društvenim mrežama sam i dalje živio u Amsterdamu, tako da sam uglavnom uvijek dobivao najviše komentara na nizozemskom kojeg nisam razumio. Znam da sam primjećivao kako su sve više i više krenuli dolaziti komentari na engleskom, i točno se sjećam jednog jutra kad mi je prvi put neki video prešao par milijuna pregleda da sam čitao komentare i sve razumio, i tad sam prvi put pomislio da bi moglo od ovog nešto i biti.

• Što misliš da je pridonijelo tvom uspjehu na društvenim mrežama? Što je ono što te izdvaja?

Volio bih da mogu reći da se tu samo radi o talentu i kvaliteti glazbe, ali postoji jako puno talentiranih ljudi, a nemaju svi karijeru. Tako da u biti mislim da je do te neke moje filozofije da me nikad neće biti sram htjeti pokazati ljudima svoj rad. Trenutačno su najbolji medij za to društvene mreže. Ali da sutra internet nestane i da najbolji medij za promociju postanje vikanje s vrhova zgrada, onda bih to radio.

• Uspjeh na društvenim mrežama nosi sa sobom i određene izazove, kako se nosiš s “hejtom”?

Nisam imao previše iskustva s online hejtom. Jedino za što su bila podvojena mišljenja je bila ova hrvatska stvar koju sam izbacio, a to sam i nekako očekivao. Ali da, nije da previše razmišljam o tome, ja uglavnom kad mi se nešto ne sviđa scrollam dalje.

• Na čemu trenutačno radiš? Možemo li očekivati još pjesama na hrvatskom?

Odgovor na ovo pitanje je gotovo uvijek isti, a to je da puno pišem i snimam. Volio bih ne raditi prevelike pauze između projekata pa već sad razmišljam što je iduće. I da, definitivno bih volio još pisati na hrvatskom, nisam očekivao ovoliko pozitivnu reakciju na to, iskreno sam mislio da će strana publika skipati, a da je domaće publike premalo da bi se zamijetilo na streamingu, ali sam se prevario! Tako da definitivno možete očekivati još.

• Što ti je najveći poticaj za stvaranje? U čemu nalaziš inspiraciju?

Doslovno bilo čemu. Nekad ću htjeti napisati pjesmu o zvukovima smetlarskog kamiona koji me probudi u 1 i 30 ujutro, nekad ću pisati o tome koliko sam zaljubljen, a nekad o svojim frustracijama s društvom. Najviše ovisi o mom raspoloženju. Ali generalno volim detalje, volim velike osjećaje, i negativne i pozitivne i volim biti inspiriran ljudima i svojim okruženjem

• Za kraj, ako uzmemo stihove tvoje posljednje pjesme, jesi li sretan ili bijesan? Što te čini jednim, a što drugim?

Mislim da nije sve tako dvodimenzionalno kako se često čini u domoljubnoj glazbi. Mislim da domoljubna glazba koja pjeva o tome kako smo “najbolji” i “najjači” ima svoju svrhu i mislim da je njeno postojanje bitno, ali isto tako mislim da je možda dobro da sad postoji i jedna pjesma poput Naše Zemlje Hrvatske. Smatram da se puno ljudi može poistovjetiti s njenom porukom, da situacija možda nije toliko divna i da možda nismo najbolji u svemu, ali bez obzira na to da volimo biti tu i da želimo graditi prema tim ciljevima, tako da to nezadovoljstvo, ali i istovremena ljubav prema svojoj zemlji mogu biti zbunjujuće i često ne znaš što želiš. Neke dane ti sve prekipi i želiš se maknut pa gledaš cijene rentanja stanova po europskim velegradovima, druge dane ti bude tak drago da si dio ovog društva i strah te da će ti vani faliti te hrvatske topline.

Poslušat ćemo Frana te vas ostavit uz pjesmu Maybe i njezin prateći video broj.

Foto: Martina Movrić