Okupili smo dečke za koje pričaju da su budućnost glazbene scene: Filip Rudan, TONI i ERIC sasvim iskreno

Sjajan vokal, neprikosnoveni talent, The Voice, Universal Music Group, samo su neke od poveznica naših današnjih sugovornika. Godinu za nama odlučili smo završiti sa željom da ova pred nama prođe upravo u njihovom znaku te donese niz sjajnih glazbenih brojeva. Oni su Filip Rudan, TONI i ERIC, mladi pjevači s kojima smo proveli jedno ugodno poslijepodne. Prepuštamo im riječ…

• Koje tri riječi vas najbolje opisuju?

Filp: Uporan, tvrdoglav, moralan.

ERIC: Za sebe bih rekao da sam pospan, umoran i donekle zabavan. 🙂

TONI: Temeljit, strastven, tvrdoglav.

• Koja je pjesma za koju biste sugerirali onima koji vas još ne znaju da je idealna za upoznavanje s vašim opusom?

Filip: Ne mogu se odlučiti između He’s not the one i The Outside – obje savršeno predstavljaju moju najiskreniju artističku crtu i emociju. Ali naravno tu je i jedna od meni dražih pjesama – Everyday view.

ERIC: Teško mi je to samostalno odrediti, ali vjerujem da me ljudi najbolje prepoznaju po pjesmi Reci mi koju sam izveo 2021. godine na Dori. Na ovu pjesmu  ljudi i dalje najbolje reagiraju na koncertima, a i brzo ulazi u uho.

TONI: Stalno se mijenjam i sukladno tome na isto pitanje odgovor za 3 mjeseca vjerojatno ne bi bio ovakav. Međutim, sada ću reći da je to pjesma Tonight Tonight od Celeste. Ima dovoljno dinamike i elementa storytellinga, koji će biti moja vječna veza ljubavi prema filmu. Sada kad smo to pokrili, moram izdvojiti i svoju pjesmu Napokon sami. Ponajviše radi te poveznice između stvarnog i nestvarnog. Netko je jednom rekao: Sve o čemu razmišljaš da će se dogoditi, vrlo vjerojatno se neće dogoditi – bit će obrnuto i drugačije. Takva i još mnoge uzrečice se kriju iza stihova i misli koje lutaju. Kome? Gdje? Zašto?

• A za koju (tuđu) pjesmu biste voljeli da se našla u vašem opusu, odnosno da je vi izvodite?

Filip: Dosta teško pitanje; ima puno jako dobrih pjesama ali uvijek sam nekako maštao da sam bar napisao Do I Wanna Know? od Arctic Monkeysa!

ERIC: Slušam stvarno sve što je trenutačno aktualno u svijetu glazbe pa mi je baš zbog toga teško odrediti jednu pjesmu. Ponekad osjetim tu neku blagu ljubomoru (haha) što se sam nisam sjetio napraviti pjesmu koja bi imala harmonijsku progresiju kao ta određena pjesma ili pak melodiju refrena, ali nikad nisam išao nešto skroz iskopirati niti planiram to učiniti.

TONI: Odmah znam odgovor na to pitanje ako se radi o domaćoj glazbi onda je to Možda mi od Luce. Sjećam se kad sam na prvo slušanje ostao šokiran kako je netko u mogućnosti proizvesti toliku količinu toga u jednoj pjesmi. Luce to izvodi onako kako ta pjesma zaslužuje, ne bih mijenjao ništa kada bih i sam to pjevao. Također pjesma ima toliko malo teksta, a koji je izravan i jasan slušatelju, nemoguće je oduprijeti se slikama te pjesme. Nekako imam osjećaj da zidovi u mom stanu promijene boju kada slušam tu pjesmu.

• Koja je jedna pjesma za koju biste rekli drugima da je obavezno trebaju čuti za života?

Filip: Ima ih više! Stairway to Heaven – Led Zeppelin, Wet Sand – Red Hot Chili Peppers i Robbers – 1975 (naravno ne bih se žalio da poslušaju i neku moju he he :D).

ERIC: Ima ih puno, od nekih starijih spomenuo bih Stairway to Heaven i Bohemian Rhapsody, a od novijih mislim da će evergreen ostati pjesma Blinding Lights od The Weeknda, ali mi je teško zamisliti da je netko još nije čuo s obzirom na to da se već 5 godina emitira non-stop.

TONI: Imam dvije, By myself Judy Garland i The luckiest koju izvodi Ben Folds. Ako će itko slušati, predlažem neki udobni naslonjač i otvoren um na tih nekoliko minuta. Ove pjesme mogu pomaknuti planine.

• Imate li neki posebni ritual prije nastupa?

Filip: Obično prije nastupa odem u backstage, ugasim sva svjetla i provedem oko 5 minuta u mraku – kao nekakva lagana meditacija.

ERIC: Obično sam prilično šutljiv cijeli dan da “sačuvam” glas, ali volim doći na mjesto koncerta dosta ranije da imam vrijeme za popiti kavu i možda pelin za hrabrost.

TONI: Pokušavam na nastup doći što je moguće kasnije. Pretjerano čekanje mi izaziva nemir i stvara dodatna očekivanja. Uvijek taj dan krenem u smjeru u kojem nisam očekivao upravo zato pokušavam što manje razmišljati. Jako puno radim vježbe disanja, to mi pomaže u pjevanju i održavanje mira, koliko je to moguće.

• Koja vam je najdraža stvar nakon nastupa?

ERIC: Osjećaj kad su svi kablovi, instrumenti i ostala oprema pospremljeni. Pospremanje opreme mi je uvijek bilo mrsko, barem što se tiče tih stvari. S druge strane, u stanu zapravo volim pospremati i držati ga urednim.

TONI: Zagrliti drage ljude koji su sa mnom. One koji su mi na bilo kakav način pomogli i koji su mi podrška. Nekako volim imati kontrolu, ali je čak i to limitirano. U tom međuprostoru nastaje nešto što volimo zvati “trema”. Od mojih nastupa u glazbenoj školi s klavirom pa sve do danas, i dalje je prisutna i mislim da nikada neće otići. Učim se nositi s tim.

• Koja je do sad najveća lekcija koju ste, možda i na teži način, prošli kao mladi pjevač?

Filip: Da ne vjerujem svima na riječ i njihove namjere. Ima puno zlih ljudi na ovoj sceni.

ERIC: To je lekcija da je najbitnije da ne čekaš da ti prilika padne s neba nego da ju sam stvoriš. Konkretnije tu mislim na pjesme koje samostalno pišem, produciram i snimam. Moje osobno iskustvo je da sam puno produktivniji i da dovršavam stvari u nekim osobno zadanim rokovima kad sve radim sam nego kad moram čekati još ljudi da odrade svoj dio posla. Opet s druge strane, savjet koji sam više puta dobio je da je bitno surađivati i s drugim ljudima što sve više i činim, a nadam se da produktivnosti neće ponestati.

TONI: Mogao bih nabrojati mnogo toga, teško je izdvojiti jednu stvar. Od potrage za ljudima koji će razumjeti moj jezik stvaranja do održavanja tog odnosa u samom procesu i nakon. Jedino u što sam siguran da je za mene djelotvorno, nakon svakih zatvorenih vrata postoji prozor koji se otvori. Ne treba se zadržavati dugo ispred zatvorenih vrata, već potražiti taj prozor. To je proces koji može trajati jako dugo što mogu reći i iz osobnog iskustva. Međutim, moj je savjet samom sebi – a i drugima – jednostavno nastaviti dalje i raditi.

• Jeste li dobili neki dobar savjet kojeg se i danas držite?

Filip: Budi siguran i vjeruj u sebe, jer samo ti znaš i možeš!

TONI: Damir Urban mi je jednom prilikom rekao da nekada istraživanje u smjeru pomicanja granica može biti vrlo uzbudljivo i nadahnjujuće. Kada vam tako nešto netko kaže podrazumijevate da misli na pomicanje gornje letvice, jel da? Naučio sam da je moguće pomicati i onu donju letvicu. A sada, zašto? Svatko mora pronaći taj motiv, ako za isto postoji razlog.

• Na čemu sada radite? Što biste voljeli da donesu naredni mjeseci?

Filip: Radim na novim pjesmama, albumu i volio bih da narednih par mjeseci donesu relevantne rezultate!

ERIC: Trenutačno skupljam pjesme za svoj drugi studijski album. Imam ih već desetak, ali nisu još sve dovršene, s nekima još nisam ni zadovoljan tako da, kažem, još biram koje će biti na albumu, a koje neće.

TONI: Uvijek radim na novoj glazbi. To je sada dio mog života koji je neizostavan. Imam tu sreću da stvaram. Volio bih vidjeti kada bi se neki projekti uskoro realizirali. Zapravo, u mojoj glavi već jesu i to me usrećuje. Jako drage osobe koje sam upoznao jako davno su ponovno prisutne u mom životu i toplo mi je oko srca kada znam da imam tu čast raditi s ljudima koji su napisali neke od meni najdražih hrvatskih pjesama za naše pjevače. Tako da u narednim mjesecima i gledam jednu novu livadu kako raste.

• U duhu aktualnog kino hita – koji je vaš Roman empire?

Filip: Novi bicikli/gitare (fun fact; jako volim biciklirati).

ERIC: Iako više volim starije filmove, pogotovo stare komedije kad se još moglo šaliti na tuđi račun, sviđa mi se novi Beetlejuice Beetlejuice i mislim da je to zapravo jedan od rijetkih aktualnih filmova koje sam pogledao u zadnje vrijeme.

TONI:  Već tjednima razmišljam kako ću spremiti jelo koje jako dugo nisam spremio. Beef bourguignon. Ili da budem specifičan Julia Child’s Beef bourguignon iz filma Julie & Julia.

• A u svijetu kojeg filma/serije biste voljeli živjeti?

Filip: Dosta sam veliki geek, pa možda u svijetu Batman filmova!

ERIC: Volio bih živjeti u svijetu Arcanea, to je serija koja je trenutačno vrlo aktualna, a smještena je u svijetu igrice League of Legends koju volim povremeno odigrati. Serija je fenomenalna i ovim putem je preporučujem.

TONI: Serija The Boys mi je mjesecima otimala pažnju i stimulirala moju maštu, tako da je to moj izbor. Mislim da je to samo zato što takav žanr serije inače ne bih gledao.

• Kad smo kod imaginarnog, koju biste supermoć voljeli imati?

Filip: Moć leta/super snage.

ERIC: Stereotipno ću reći teleportacija.

TONI: Volio bih moći čuti unutrašnje glasove ljudi s kojima se susrećem. Nazovimo to čitanje misli.

• Glazba je vaš talent koji nam je dobro poznat, imate li neki skriveni? A antitalent?

Filip: Za skriveni talent bih rekao da mi je oponašanje likova iz animiranih crtanih filmova/serija. To mi je ujedno i jako velika strast i želja koju bih volio realizirati u budućnosti. A antitalent mi je bilo koji sport s loptom (osim košarke); jednostavno su mi uvijek borilački sportovi bolje ležali.

ERIC: Nekada davno u svom djetinjstvu bio sam vrlo dobar u nogometu, a volim sam sebe uvjeravati da i dalje dobro igram iako to definitivno nije tako. Šah ipak zahtijeva manje truda pa volim odigrati koju partiju s prijateljima uživo. Relativno sam dobar u ranije spomenutim video igricama. Antitalenata imam puno, ali najveći je crtanje. U glavi obično dobro vizualiziram što bih htio nacrtati, ali jednostavno to ne mogu s pomoću olovke prenijeti na papir. Totalni sam antitalent za to.

TONI: Skriveni talent bih svakako rekao da su moje kulinarske vještine, što se tiče antitalenata ljudi bi ostali iznenađeni s količinom moje sposobnosti zagubljivanja stvari poput ključeva i bitnih stvari koje se gube to jest zagube na tjednoj bazi.

• Koji vam je ispušni ventil? Uz pomoć čega “hladite glavu”?

Filip: Teretana i utezi! Nakon gyma se uvijek osjećam bolje i lakše.

ERIC: Veliki sam navijač Slaven Belupa, tako da mogu reći da mi je odlazak na tribinu ispušni ventil gdje nerijetko suci ili loša igra probude ono najgore u meni. 🙂 Uz to volim pogledati i utrke Formule 1, istraživati neka nova znanja i nepotrebne informacije koje me taj tren zanimaju, tu si pub kvizovi i slično.

TONI: Sada je očekivan odgovor možda nešto glazbene prirode ili bar umjetničke. Nažalost nisam veliki obožavatelj čitanja knjiga, za sad. Tako da ću reći teretana i wellness su mjesto na kojem otpuštam sve svoje demone.

• Imate li guilty pleasure?

Filip: Heeeh….ima jedna serija…na RTL-u…samo ću Vam to reći. (hint; nije Krv nije voda).

ERIC: Najveći guilty pleasure su mi beskonačna skrolanja po TikToku i Instagramu te duge nepotrebne vožnje automobilom koje ne služe ničemu osim vlastitoj zadovoljštini i trošenju goriva.

TONI: London. Definitivno previše avionskih karata godišnje.

@journal.hr Okupili smo dečke za koje svi pričaju da su budućnost hrvatske glazbene scene. Pitali smo ih par pitanja za našu Tik Tok publiku, a pobliže ih možete upoznati u intervjuu koji uskoro izlazi na Journal.hr portalu. #journal #journalhr #fyp #music @Filip Rudan ♬ original sound – Journal.hr

Zahvaljujemo Peaches & Cream bar na ustupljenoj lokaciji za snimanje.

Foto: Marko Lopac