Filip je jedan od naših najuspješnijih mladih producenata, a ovo je njegova #makeitcount priča

Filip Gežin jedan je od najuspješnijih producenata/beatmakera mlađe generacije koji se može pohvaliti vrhunskom američkom karijerom. Filip, inače rođeni Zagrepčanin, svojim hrabrim odlukama i odvažnošću ističe se od drugih, što se definitivno može vidjeti i prema odluci da karijeru počne graditi “preko bare”. U Hrvatskoj pak uživa u svojoj anonimnosti radeći s respektabilnim glazbenicima hrvatske trap scene. Ovaj skromni mladić otkrio nam je kako je došlo do toga da je surađivao s Migosima, Chrisom Brownom, kako je nominiran za Grammy te kako je živjeti na relaciji Zagreb – Los Angeles. Naravno dotakli smo se i toga kako je odlučio uzeti stvari u svoje ruke i u kratkom roku izgraditi zavidnu karijeru.

• Kako si se i kada počeo baviti glazbom?

Glazbom sam se počeo baviti random, iskreno. Moja strast tada, sa 16-17 godina bila je slaganje računala i gaming. Međutim jako dobrim spletom okolnosti odlučio sam se baviti glazbom. Prvih par godina sam tražio sound koji mi je pasao i onda sam na putu do srednje škole čuo album koji mi je doslovno promijenio život “Rick Ross – Albert Anastasia EP”. Taj album je imao pjesmu “BMF”, koja mi je ta bila doslovno život. Slušao sam ju bez prestanka i došao sam si i rekao JA OVO MORAM RADITI, JA OVO ŽELIM. Te note koje te podsjećaju na noć, na neki Thanos moment, tu tamu, ali opet su mi toliko bile life changing moment.

• Možeš se pohvaliti i uspjehom u Americi, opiši nam malo kako je do toga došlo?

2011. sam tražio artiste s kojima bi mogao surađivati da čuju moju produkciju i jedan od njih je bio DJ Paul iz legendarnih Three 6 Mafia (osvajač Oscara za najbolju pjesmu “It’s Hard Out Here For a Pimp”). Javio sam mu se preko Twittera i odmah su mu se svidjele stvari koje sam mu poslao. Na kraju sam imao 5 pjesama na njegovom albumu. To mi je kao klincu iz Remeta bilo zadnje na pameti da će se dogoditi, a kamoli da ću zbog toga postati dio elitne produkcijske skupine “808 Mafia”. Jednostavno mi je taj slijed događaja još uvijek fascinantan, ali sam veoma zahvalan na tome svemu!

• Ovdje si dobro poznat u svojim krugovima, ali relativno nepoznat široj masi, znači li to da si samozatajan ili će se za tebe još tek čuti?

Razlog zašto sam nepoznat tu je taj da mi Hrvatska nikada nije bila primarno tržište, od početka sam gurao k Americi jer tu nije bilo artista za suradnju u to vrijeme. Meni je iskreno svejedno, volim svoje fanove, komuniciram s njima preko socijalnih mreža. Bitno je samo da se radi dobra glazba.

• Kako je živjeti na relaciji L.A. – Zagreb? Pretpostavljam da si sada tu dok traje aktualna situacija?

Tu sam da dok traje ova situacija. Nadam se da će se čim prije završiti jer mi fali L.A. i moji prijatelji gore. Nekada je veoma naporno tako živjeti i to zbog vremenskih zona (9 sati razlike), pa sam tamo 3 tjedna pa dođem tu na mjesec dana, pa jet lag pa svašta nešto. Ali ciljam se preseliti tamo na neko vrijeme kada budem u mogućnosti.

• Kakva je tamo scena i koliko je teško uspjeti?

Scena tamo se mijenja svakih 6 mjeseci, puno je veće tržište i onda imate artiste koji su viralni 6 mjeseci i nakon toga nisu više popularni. Ako tamo nisi jak u glavi pojest će te industrija. Dosta su nemilosrdni. To je primjer za Amera, sad zamislite za Hrvata kako je tek teško.

• Jesi li upoznao neku legendu glazbene scene, s kim si sve surađivao?

Mikea Deana, Kanyeovu desnu ruku, koji mu je producirao na svim njegovim albumima, i ne samo njegovim već i na albumima mnoštva drugih artista. Surađivao sam s Three 6 Mafia, Travisom Scottom, Sheckom Wesom, Migosima, Trippie Redd, Chrisom Brownom, ali najviše s mojim pokojnim prijateljem Juice WRLDom.

• Bio si nominiran i za Grammy?

Bio sam da. 2019. Album “Astroworld” na kojem sam producirao pjesmu “No Bystanders” je bio nominiran. Te godine ga je osvojila Cardi B, ali ja ne želim odustati dok ne osvojim Grammy. To mi je san, možda ne i san, više kao želja. Kao klinac vidiš sve te zvijezde s Grammyjima doma i jednostavno te inspirira da ideš ka tome da i ti budeš dio tog elitnog društva.

• Što bi rekao o hrvatskoj sceni kakva je?

Hrvatska scena je super sada. 2010. – 2011. kad sam počeo radit “trap” nije bilo niti jednog repera koji je volio takve beatove. Zato sam i išao prema Americi, jer tu nažalost nisam imao s kim napraviti pjesmu. Danas u 2020., dečki pune koncerte (prije COVID-a naravno), imaju velike fan baze, milijune pregleda na YouTubeu i ostalim platformama. Jako veliki napredak za scenu. Samo neka se radi dobra glazba, sve ostalo će sjesti na svoje.

• Gdje se vidiš za sedam godina?

Iskreno, san mi je biti nogometni trener. Volim nogomet jako, gledam utakmice svakog vikenda i pratim aktualna događanja u tom svijetu. Volio bi ishoditi trenersku licencu i možda se početi baviti s time. Volio bih isto otvoriti svoj restoran, može biti i fast food za početak, ali ću definitivno kroz nekoliko godina imati taco restoran. U Hrvatskoj nisam našao dobar taco, pa bi definitivno htio upoznati Hrvate s tim jelom kojeg sam jeo u Americi, ali i ostalim kuhinjama koje sam okusio putujući po svijetu.

• Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Iskreno, igrajući PlayStation 5. Kao što sam rekao ranije, obožavam igrati igre. Upravo sam završio Ghost of Tsushima, koja po meni ima najbolju priču koju sam igrao u jako, jako dugo vremena. Volim putovati, kuhati, gledati povijesne dokumentarce i neke forenzičke serije. To mi je uvijek bilo jako zanimljivo.

• Što je po tebi bitno da bi danas uspio u bilo čemu čime se baviš?

Disciplina, networking, ustrajnost i strpljenje. Moraš biti 500% u tome što voliš raditi da bi uspio. Ne može proći “e ja sam napravio dva beata u 5 godina zašto mi karijera nije tamo gdje ja želim”. Ima tu dosta odricanja i ulaganja u sebe. Moraš putovati da bi se upoznao s ljudima koji će ti potencijalno pomoći da uspiješ u tome što želiš, ali definitivno najbitnije je nikada ne odustati, ići do kraja, jer dolje već jesi, samo možeš prema gore.

#MakeItCount

• Koji je tvoj #MakeItCount životni moment? Postoji li neka odluka koju si donio, a da ti je promijenila život?

Kada sam Travisu Scottu poslao demo za pjesmu “No Bystanders”. Imao sam viziju da ta pjesma mora biti to što je danas, apsolutni hit na koncertima. Kada sam gledao te mosh pitove i ljubav koju fanovi imaju prema toj pjesmi, misliš si ovo je nerealno, ali jednostavno to je taj moment koji mijenja sve.

• Imaš li jedan veliki takav ili ih donosiš više manjih na dnevnoj bazi?

Donosim više manjih na dnevnoj bazi. Svaki beat koji pošaljem artistu je #MakeItCount moment jer mi može promijeniti život. Svaki telefonski razgovor s menadžerom, svaki plan koji smislim za sljedećih par mjeseci… Svi ti mali momenti kad se zbroje, na kraju će se pretvoriti u jedan veliki #MakeItCount moment.

• Opiši neku situaciju kada si unatoč svemu vjerovao svom filingu i ostao vjeran sebi, a da je na kraju upalilo?

Kada sam od 2015. do 2017. otišao za Vancouver, vjerovao sam sebi i isplatilo mi se višestruko. Upoznao sam ljude koji su mi pomogli u životu, ljude s kojima sam surađivao, ljude koje danas zovem obitelj i to me napravilo onime što jesam danas. Išao sam jer nisam imao što za izgubiti, i opet ću otići tako, na glavu ako treba.

• #MakeItCount je i osobna odluka, obećanje sebi da ćemo slušati sebe, zašto je važno vjerovati u sebe?

Jer znaš kada nitko nije vjerovao u tebe, ti si vjerovao. Gurao si dalje, nisi odustao, težio si prema uspjehu. Kada si došao do tog cilja, tog uspjeha, sve je bilo slađe jer znaš da si vjerovao u sebe i nisi odustao. Vecina ljudi nakon što ne vide napredak odustanu, ja nisam. Niti neću. Borit ću se za sebe i vjerovati u sebe, do kraja, jer jedino tako možeš postići nešto.

Foto: Sanja Tušek, snimano u: Kaleido studio.