Jedna od najboljih pjesama na Dori ove godine definitivno je pjesma tišine, Splićanina Eugena Stjepana Višića. Osim same pjesme, eugenov tekst, interpretacija, glazba, plus sjajna produkcija koju potpisuje Mihovil Šoštarić Lockroom (koji radi stvarno svjetske stvari na našim područjima) sjajan su recept za pobjedu.
eugen je kazališni i televizijski glumac, s nagradom hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina, scenarist je, piše pjesme, pjeva, svira. Ovu pjesmu s kojom odlazi na Doru, napisao je u trenutku najveće tuge, a njezin emotivni naboj, može se osjetiti već od prvog trena. Osim svega ovoga eugen je pristojan mladi momak s opuštenim smislom za humor i divnim manirima. Popili smo s njim kavu u zagrebačkom Kinoteka Baru i bolje ga upoznali.
- Glumom i glazbom se baviš od malena, koja ti je od te dvije ljubavi draža i možeš li to uopće razdvajati?
Ne želim to uopće razdvajati, štoviše želim još jače i bolje povezati glumu i pjesmu jer to može biti nešto potpuno novo i ludo na našoj sceni. Zamislite povezati dvije ljubavi u jednu s podlogom kakvu imam, bit će to oku privlačno i uhu slušatelja blisko, a zato i vrlo zanimljivo.
- Misliš li da ti to što si završio studij glume daje prednost u pojavljivanju na sceni i zašto? Je li i Dora svojevrsni proces osmišljavanja uloge?
Moj lik na sceni je uvijek sto posto uživljen u ulogu i što je publika veća, meni postane lakše nastupati jer me adrenalin gura u stanje potpunog fokusa. Zato sam potpuno samopouzdan oko nastupa na Dori, ali i nakon nje. Želim da publika vidi nešto novo svaki put. Čak sad mogu reći da volim svoju impulzivnost, izgleda da me vodi na zanimljiv put. Moja ulogu za Doru nema maske, niti se ja želim iza nečega sakriti na pozornici.
- Osjećaš li pritisak oko nastupa? Je li te nečega strah?
Ma ne, zasad samo pozitivni adrenalin kad god se zamislim na pozornici. Mi idemo korak po korak, a kad smo kod straha.. Evo bojim se miševa (smijeh).
- Kakva je pjesma “tišine” s kojom odlaziš na Doru?
Iskreno, ne znam ni sam gdje bih u svrstao pjesmu. Slušam komentare da moj glas podsjeća na Merlina, pa na Joksimovića, pa na Čolića u određenim dijelovima, zato se ljudi love za melos isto, što je skroz okej. Zbog kontrasta žanra, prizvuka i produkcije teško je opisati kakva je, ali valjda je dobra kad ljudi toliko reagiraju.
- Producent je sjajni Mihovil Šoštarić Lockroom, kako je došlo do te suradnje?
Mihu i ostatak tima znam već duže vrijeme, svi znamo kako on radi, svi znamo za koje su nagrade njegove pjesme nominirane. Što ću onda odabrati za suradnju nego ono najkvalitetnije što trenutno imamo, plus super je lik.
- Koji je najbolji komentar koji si pročitao o sebi u zadnja dva tjedna?
Mislim da je bilo nešto u stilu da je moguće da se u meni krije luđak iako ne izgledam prijeteće. Genijalno u svakom pogledu.
- Na Dori ćeš surađivati sa stvarno sjajnim timom, tko je u njemu?
Da ne nabrajam sva imena, u mom timu se nalaze vrhunski profesionalci koji me stalno usmjeravaju. Svi oni imaju iskustva s nastupima na najvećim svjetskim pozornicama, a režirali su pobjedničke te ostale vrlo uspješne koreografije i scenske doživljaje.
- S kojim bi glazbenicima volio surađivati u budućnosti?
Pomno i oprezno biram svoje suradnike, a suradnje u koje vjerujem još teže. Vjerujem da bih prepoznao ako bi naišla neka dobra prilika. Ime i pozadina nisu važni ako nam je pjesma odlična.
- Definitivno si jedan od najvećih favorita, kakvo ti je mišljenje o konkurenciji?
Nisam očekivao ovakvu podršku ni plasman, momentum se očito brzo izgradio kod svih čije su pjesme publici okej. Među svim tim poznatim imenima ima par nas nepoznatih koji smo prodrmali uobičajenu stabilnost, to je dobro.
- Koji su ti planovi za naredne mjesece?
Do prije koji tjedan su bili opustiti se i pripremiti scenarij za novu predstavu, sad su se drastično promijenili pa će sve ostalo malo pričekati, nadam se i malo duže.
Što reći osim sretno Eugenu i cijelom timu, veselimo se nastupu.
Foto: Martina Movrić
