Glazbenica Dora Vestić: Važno mi je da na kraju dana mogu bez srama i stida stati iza svog rada

Slikovito rečeno, domaća glazbena scena prepuna je pupoljaka koji čekaju da izrastu u prekrasan cvijet. Riječ je o talentiranim pojedincima koji svojim trudom i radom traže svoje mjesto na estradnom nebu. Odnosno, priliku da svu raskoš talenta, poput lijepog cvijeta, pokažu široj javnosti.

Jedna od njih je i Osječanka Dora Vestić, diplomirana glazbena pedagoginja koja će mnogima biti poznata kao sudionica druge i treće sezone popularne glazbene emisije A strana. U nastavku donosimo iskren razgovor s mladom umjetnicom.

• Ime si dobila po hrvatskoj skladateljici Dori Pejačević, možemo li reći da je u ovom slučaju ime odredilo tvoj životni put? Jesi li već kao mala sanjala o pozornicama?

Spletom okolnosti rodila sam se u Našicama, ali cijeli život živim u Osijeku, s mamine strane navijalo se da budem Nika, s tatine Marija, a onda je mama prelomila i rekla da ime neću dobiti ni po čijoj baki ni mami, nego ću biti Dora po našoj slavnoj skladateljici i violinistici.

Baš poput nje i ja sam svirala violinu kao djevojčica, završila sam osnovnu glazbenu školu za violinu i suvremeni ples te pripremne razrede solo pjevanja i teorije. Ako je ime dijelom zaslužno za ovaj put, onda sam beskrajno zahvalna jer uživam u svakom trenutku. Od malih nogu volim nastupati pred drugima, plesati, pjevati, svirati, pričati, nikada nisam imala sram od javnog nastupa te sam se nekoliko puta kao mala i penjala na pozornice apsolutno nepozvana. Sjećam se da sam se jednom bandu koji je nastupao u dvorištu škole popela u 3. razredu osnovne na binu i iz sveg glasa pjevala Profesor Jakov od Leta 3 na oduševljenje svih mojih prijatelja i vjerojatno na totalni šok mojih učitelja haha.

• Neki će se možda sjetiti kako si i 2015. godine sudjelovala u prvoj sezoni popularnog showa The Voice. Kako danas gledaš na ovo iskustvo? Bi li ga ponovila?

Od toga je sada već prošlo skoro 10 godina i meni je drago da postoji nekakav vremenski odmak od tog perioda i ovog sada u kojem stvaram. Meni je osobno to iskustvo donijelo puno divnih ljudi u život, iskustvo pozornice, televizije, live pjevanja, dodir s publikom, međutim s današnjim stanjem uma ne bih ponovila.

Nisam imala negativno iskustvo nego jednostavno sada drukčije gledam na to. Ja kao osoba i glazbenica razvila sam se u totalno drugu osobu i psihički i fizički od 2015. godine te su se i moji stavovi mijenjali, a kako sada radim s mladima i predajem u školi, nekako zaštitnički gledam na njih, uvijek bi ih podržala da se odvaže na tako nešto, ali znam da često u takvim natjecanjima i emisijama pjevači i glazbenici budu samo broj i većina toga ide u korist showa, naravno tko voli takav format i kome je to uredu, apsolutno podržavam, ja sam se nekako razvila na drugu stranu – glazbu, kao i pjevanje, sada gledam ipak malo drugačije.

• S obzirom na trenutna događanja, koliko je mladim pjevačima teško pronaći svoj glas, odnosno mjesto na estradi?

Mislim da svako vrijeme nosi svoje prednosti i nedostatke. Prije nije bilo toliko tehnologije, platformi, nije bilo tako lako kao danas stupiti s ljudima u kontakt, ali ako si zaista bio svoj, isticao bi se. Danas imam dojam da nam je toliko toga dostupno, možda čak i previše i u tome svemu smo skloni izgubiti se i utopiti se u masi. Možda izlizana izjava ali ja zaista mislim da trebamo biti najiskrenija verzija sebe. Konstantno raditi, učiti i neprestano pomicati granice. Mislim da treba stvarati radi sebe, a ne zbog drugih ili zbog uspjeha.

Kada iskreno stvaramo i kada se izražavamo kroz ono što najviše volimo tada to ima smisao i pravu vrijednost. Dogodilo mi se puno puta da sam išla po tuđim naputcima, bilo da je riječ o algoritmu na mrežama, koliko često objavljivati, kakav sadržaj stavljati, što i kako pjevati, u trenutcima dok sam još tragala za sobom je bilo i okretanja prema tuđem radu, ne zbog inspiracije, to je nešto drugo, nego da vidim kako taj netko drugi radi… to definitivno nije dobar put.

Treba slušati savjete i učiti od iskusnijih, uzeti dobre alate i znanja, ali uklopiti to ipak na kraju u svoje odluke i ideje. Svaki puta kada nešto ne bi rezoniralo sa mnom jasno sam osjetila na samom početku u sebi, nekoliko puta sam ignorirala taj osjećaj i bilo mi je na kraju žao jer se ispostavilo da me taj prvotni osjećaj nije prevario. Treba sebe upoznati i naučiti vjerovati svojem instinktu i odlukama te biti beskompromisno svoj, tako se barem ja osjećam najbolje.

• Kao što si ranije istaknula, danas si i sama mentorica zahvaljujući svom radu u glazbenoj školi. Što te naučio rad s mladim generacijama?

Da vam budem iskrena, ja zaista ne mogu vjerovati da sam se ja pronašla kao pedagog. Nisam bila nikakva bajka od učenika i vrlo često to volim spomenuti svojim učenicima kao motivaciju. Bilo je svakakvih profesora koji su radije podmetali nogu nego bili podrška, a ni ja nisam bila baš veličanstvenog ponašanja, međutim, pamtim one zbog kojih sam danas tu gdje jesam, a s vremenom su mi postali i prijatelji privatno.

Danas mi to sve puno pomaže u radu s djecom i mladima, moja prošlost i moje iskustvo vodilja su mi kakva trebam, a kakva ne trebam biti u radu s njima jer se svega jasno sjećam i znam da oni u tim godinama najviše upijaju i pamte. Rad s mladima uči me strpljenju, uči me da ja još imam toliko toga za naučiti i da se ne nazire kraj novim znanjima, uči me jednom posebnom osjećaju, a to je ono zadovoljstvo kad razmjenjujemo međusobno znanje kroz ljubav prema glazbi i najviše me veseli što s njima ostajem u koraku s vremenom, uvijek znam što se novo sluša, s njima ostajem zauvijek vesela i mlada.

Nekada zna biti teških dana, ali nakon zajedničkog muziciranja i kada vidite u njihovom pogledu da su nešto novo shvatili, a vi ste im to objasnili, meni je to poseban osjećaj.

• Što je najljepše što ti je donijela glazba?

Ajme, teško mi je izdvojiti haha. Ja ću onda nabrojati nekoliko meni najljepših stvari:

– pjevanje u zboru će zauvijek biti jedan od najljepših osjećaja koji sam spoznala i uvijek mogu plakati dok slušam višeglasja ili pjevam kao dio zbora, to zajedništvo je nešto što se mora iskusiti i uvijek potičem mlađe na zborsko pjevanje, tako da ako netko tko voli pjevati ovo čita – odmah u prvi zbor 😀

– putovanja sa zborom

– osjećaj pripadanja među „svoje ljude” kada sam upisala Akademiju

– slobodu izražavanja u kojoj u potpunosti mogu biti svoja

– od glazbene škole, preko zborova, Voicea, putovanja, suradnji – uvijek upoznajem nove glazbenike i prijatelje s kojima se razumijem

– donijela mi je doslovno ljubav – Josipa, mog glazbenog i životnog partnera

• Pjesma Slobodna nastala je kao tvoja himna malih i velikih pobjeda. Koliko ti je kroz pjesme važno pokazati dio sebe?

Jako mi je važno pjevati istinu i ono u što vjerujem, a tako mislim da pokazujem i sebe. Već sam imala nekakve suradnje u prošlosti, ali vrlo brzo sam shvatila da to nije to. Rekla sam tad samoj sebi: Dora, to neće moći ovako. Ili ćeš vjerovati u ono što pjevaš i izgovaraš ili se nećeš baviti time. Tako ili nikako.

Važno mi je da na kraju dana mogu bez srama i stida stati iza svog rada i onoga što govorim, pišem i pjevam, a ako ću pronaći istomišljenike i ljude kojima se sviđa moj rad i pronalaze se u mom radu – onda je to cijeli paket zadovoljstva. 🙂

• Doru na pozornici polako upoznajemo, a kakva je Dora izvan nje? U čemu uživaš osim u glazbi?

Evo baš ovakva 🙂 ! To mi je možda najdraži komentar koji često čujem, da sam ista, kako privatno tako i kada nastupam ili komuniciram s publikom. Komunikativna sam i vedra osoba, nemam živaca pretvarati se da sam nešto što nisam samo da bih se nekome svidjela, ima nas svakakvih i baš je u tome čar. 🙂

Volim družiti i provoditi vrijeme s prijateljima i obitelji, biti u prirodi, volim se rolati, voziti bicikl i trenirati, obožavam čitati knjige ili pogledati dobar film ili seriju, uvijek mogu ispočetka gledati Gospodara prstenova, Kralja lavova ili Game of Thrones, novce najčešće trošim na putovanja i dobre koncerte, volim preslušavati novu glazbu i albume, pogotovo kad putujem, onda se pravim da sam u nekakvom spotu ili filmu gdje sam, naravno, glavni lik haha, mislim da to svi radimo? 🙂

Obožavam životinje, ljeto, more, suncokrete i ne vozim auto, bojim se vožnje i prometa.

• Što nam pripremaš u bližoj budućnosti? Imaš li neke posebne projekte koje bi voljela ostvariti?

U bližoj budućnosti pripremam još pjesama, samo pišem u zadnje vrijeme, inspiracija me pogodi najčešće u nekakvom neočekivanom trenutku. Neki dan sam se rolala i onda jurila kući jer sam dobila ideju za novu pjesmu pa mi to nije dalo mira, jednom sam sanjala ideju pa sam se probudila u 6 ujutro i pisala novu pjesmu… dakle svakako autorski rad, a velika mi je želja snimiti album, mislim da bi to moglo biti iduće godine, nekako sve ide upravo prema tome 🙂

Za kraj, ostavljamo vas uz pjesmu Slobodna, za koju Dora potpisuje glazbu i stihove.

Foto: Tomislav Šilovinac