Dream pop, neo-soul, jazz… Tvoja glazba spaja različite žanrove. Kako si pronašla svoj autentični zvuk?
Sretna sam što živim u vremenu kada se različiti glazbeni žanrovi stapaju i nadopunjuju. Inspiriraju me glazbenici koji se ne boje eksperimentirati i spajati razne utjecaje. Slušajući raznoliku glazbu, učeći tuđe pjesme i proučavajući određene pjevače, postupno sam pronašla vlastiti glas i zvuk. Pjevajući pjesme Cheta Bakera, Astrud Gilberto i Elle Fitzgerald, doslovno sam otkrila svoj glas. To se prirodno odrazilo i na moj autorski rad – kombinirajući minimalistički pristup produkciji i slušajući vlastitu intuiciju, došla sam do zvuka koji me najbolje opisuje. Jako sam sretna što imam izvrsne glazbenike uz sebe koji mi pomažu da moje pjesme rastu i dobivaju novi oblik kada ih izvodimo uživo.
Pišeš iskrene i emotivne pjesme. Koliko ti je važno da publika osjeti tvoje emocije kroz glazbu?
To mi je najvažnije. Pišem glazbu kako bih mogla procesuirati i osloboditi se određenih emocija i misli. Kada publika to prepozna i poveže se s tekstovima i melodijama, osjećam da je moj cilj ostvaren.
Nastupaš u različitim formatima – solo, u triju i s cijelim bendom. Kako se energija na pozornici mijenja u tim različitim postavama?
Jako volim eksperimentirati s aranžmanima. U svakoj formaciji s različitim ljudima uvijek dobijemo nešto novo i drugačije. Raditi s većim bendom u ovim vremenima i na ovim prostorima nije uvijek lako. Često se susrećemo s izazovima i neočekivanim situacijama, ali to nas uči prilagodljivosti i kreativnom rješavanju problema. Mislim da je najvažnije da se zabavljamo i uživamo dok sviramo zajedno. Ako tog osjećaja nema, onda se ne bih ni bavila glazbom.
Kako izgleda tvoj kreativni proces? Dolazi li ti prvo melodija, stihovi ili neka emocija koju želiš prenijeti?
Sve odjednom. Ponekad je osjećaj toliko snažan da ne mogu raditi ništa drugo dok ne završim taj proces. Postane prava opsesija da sve ideje izvedem do kraja. Ponekad se to pretoči u pjesmu, a ponekad završi u smeću – haha!
Studiraš glazbu, što znači da je ona veliki dio tvog života. No, postoji li trenutak kada se pokušavaš odmaknuti od nje?
U jednom trenutku moj se život potpuno vrtio oko glazbe i svega što je vezano uz posao, što me dovelo do burnouta. Morala sam uzeti prisilni odmor. Neko vrijeme nisam nastupala, nisam stvarala glazbu, pa čak ni slušala glazbu. Umjesto toga, provodila sam vrijeme s ljudima koji su mi važni, boravila u prirodi i odmarala. Srećom, taj odmor nije trajao dugo. Taman dovoljno da mi se vrati volja za stvaranjem i pjevanjem, što me čini jako sretnom. Trudim se da mi posao ne postane opsesija, iako je to teško kada je riječ o glazbi. Svjesno nastojim pronaći ravnotežu i posvetiti vrijeme i drugim stvarima, kao i bliskim ljudima.
Osvojila si Nagradu Milan Mladenović. Koliko ti znače takva priznanja?
Posebno mi je značajna jer je riječ o regionalnoj nagradi – potvrdi da moj rad ima smisla, da je netko čuo moj glas i da trebam nastaviti stvarati i nastupati. Živjeti u zemlji gdje nije lako baviti se umjetnošću znači odabrati izazovan i neizvjestan put koji traži puno žrtve. Ova nagrada dala mi je dodatnu motivaciju da nastavim dalje i da vjerujem da sam na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Nastupala si na velikim festivalima diljem Balkana i Europe. Postoji li neki koncert koji ti je posebno ostao u srcu?
Koncerti u Krakovu (WIANKI) i Lisabonu (MIL Festival) posebno su mi dragi jer smo svirali pred publikom koja ne razumije naš jezik, ali je s tolikom pažnjom slušala i uživala u glazbi da sam se na pozornici osjećala nevjerojatno. Jezična barijera nije postojala. Također, nezaboravni su mi koncerti na otocima Lastovo, Mljet, Zlarin i Hvar. Preporučila bih svakom glazbeniku da doživi to iskustvo. Ljepota otoka, zrak, more, ljudi, energija… Sve skupa djeluje nestvarno, bajkovito.
Kako izgleda tvoj idealan dan? Imaš li neke male rituale koji te opuštaju?
Moj idealan dan izgleda ovako: prvo pijem zeleni čaj i rješavam sudoku. Zatim doručkujem, pijem kavu i idem u studio raditi na glazbi. Navečer idem na pilates, a nakon toga na neki koncert ili druženje s dragim ljudima. Kad sam na turneji, ništa od toga ne vrijedi. Tada je svaki dan potpuno drugačiji.
Što najčešće slušaš kad nisi u svom kreativnom procesu? Što si zadnje dodala na svoju playlistu?
Posljednja dva albuma koja sam preslušala su Lifeline od MARO i Vari od Varijashree Venugopal – obje su iznimno inspirativne glazbenice.
S kim bi voljela ostvariti glazbenu suradnju, bilo regionalno, bilo svjetski?
Definitivno s MARO – ona mi je omiljena. Imala sam sreću da je prošle godine slušam u Beogradu i to je bio jedan od najljepših koncerata na kojima sam bila. Njena karizma, nježnost, emocija, način na koji koristi svoj glas… San mi je da jednog dana otpjevam barem jednu pjesmu s njom.
Zagreb te uskoro ima priliku čuti uživo! Kakvu atmosferu može očekivati publika u Močvari?
Jako smo uzbuđeni i jedva čekamo svirati i družiti se s vama! Prošlo je dosta vremena otkako nismo nastupali u Zagrebu i pripremili smo neke nove stvari koje želimo podijeliti s publikom. Također, jako sam sretna što dijelimo binu s Mitsko Biće, kojeg smo upoznali na Zlarin Street Festivalu. Volim njegovu glazbu i sigurna sam da nas čeka predivan koncert s predivnim ljudima. Vidimo se!
Mitsko biće
Uz Dinu, u Močvari nastupa i srpski bend Mitsko biće. Mitsko Biće ime je indie / bedroom pop projekta koji je 2019. godine pokrenuo Jovan Ilić. U razdoblju od studenog 2022. do lipnja 2023. godine Mitsko je Biće snimilo i objavilo šest singlova s pratećim spotovima u suradnji s bendom Kineski restoran koji čine Ognjen Bošković i Relja Popović. Singlovi „Intro“, „Vremeplov“, „Bilo nekad“, „Daleko“, „Sa tobom“ i „Biće sve u redu“ objedinjeni su EP izdanjem „Tužne pesme u slatko-kiselom sosu“, a projekt je uskoro prerastao u kolektiv. Sastavu su se, uz Jovana, pridružili glazbenici Boris Milanović (Palms Voice, Laplander, Ljubavnici, Triko…), Andrijana Manojlović (Endi Majer, Ibar) i Nemanja Đorđević (Špricersi).
Ulaznice po cijeni od 10 eura dostupne su u pretprodaji online na službenoj stranici KSET-a. Na dan koncerta za ulaznicu će biti potrebno izdvojiti 13 eura.
Foto: Aleksandra Kostadinovska, Katarina Bugarin
