On je mladić o kojem trenutno bruji cijela Hrvatska! Tko je zapravo Baby Lasagna, koji od samog početka slovi za najvećeg favorita ovogodišnje Dore?, pitaju se mnogi. Iza ovog osebujnog scenskog imena stoji Marko Purišić, pjevač, tekstopisac i glazbeni producent čiji smo rad ranije imali priliku upoznati u grupi Manntra te bendu Bastion.
Ubrzo po predstavljanju, njegova pjesma Rim Tim Tagi Dim našla se i na prvom mjestu domaćeg trendinga, a u konačnici je odnio pobjedu na Dori 2024.
Čim smo čuli da je kao rezerva ušao među natjecatelje Dore, smo poželjeli upoznati trenutno najtraženijeg domaćeg glazbenika. Naš susret zakazali smo u galeriji Kolekcionart. Zašto baš u galeriji? Prisjetite se s nama intervjua iz siječnja i otkrijte u nastavku!
- Nećemo pogriješiti ako kažemo da si trenutno najtraženija osoba u zemlji. Svi žele znati tko je zapravo Baby Lasagna. Kako bi im se volio predstaviti? Osim glazbe, što je još ono u čemu uživaš?
Baby Lasagna je 28-godišnji Istrijan koji najviše od svega voli glazbu. Sretan sam zbog svega što se trenutno događa, no sve više sam svjestan kako zapravo samo volim stvarati glazbu. Također, volim čitati knjige, a odnedavno sam razvio i ljubav prema umjetninama pa sam počeo gledati YouTube kanale koji mudruju o slikama.
- Imaš li možda neku književnu preporuku za nas?
Klasici, bilo što od Dostojevskog. To mi je najdraže (i najbolje).
- Scensko ime ti je uistinu zanimljivo. Doduše, danas smo naučili da spremanju lazanja nisi vičan. Imaš li neki drugi skriveni talent?
Da smo spremali azijsku hranu, to bi već išlo. To znam spremati, kao i opaka jaja! Moram priznati da mi dobro ide tehniciranje nogometnom loptom, iako sam loš u nogometu.
- Kako si i sam ranije istaknuo, glazbu živiš već više od dvadeset godina. A sjećaš li se kako je sve to počelo? Tko ti je kroz dosadašnju karijeru bio najveća potpora?
Točno se sjećam trenutka kako je sve počelo. Tjedan dana prije mog devetog rođendana tata me upitao što želim za rođendan. S obzirom na to da je on glazbenik rekao sam da želim gitaru jer mi ništa drugo nije palo na pamet. Kupio mi je crvenu Falcon gitaru. Već taj prvi dan sam osnovao bend sa svojim prijateljem. Nismo znali svirati. On nije imao instrument i nije znao svirati, ja sam imao instrument i nisam ga znao svirati. Zvali smo se Dread Dragons. Nedugo nakon smo se raspali.
Roditelji su mi bili najveća potpora. Omogućili su mi instrumente, školovanje, tečajeve za gitaru. I brat, koji je također glazbenik. I to bolji od mene!
- Vjerujemo kako su mnogi zbog učestalog spominjanja tvog imena, makar podsvjesno, odlučili ručati lazanje. No, čuli smo da ti zapravo nisi njihov ljubitelj. Otkrij nam, koje ti je najdraže jelo?
Definitivno pizza. I to Margarita. Prije sam imao oko 110 kila i smršavio sam na 69, a u tom procesu sam imao cheat day kojem sam se cijeli tjedan veselio da bih mogao jesti krafnu i pizzu. I to mi je bilo ono za što sam živio. A sada kad nemam cheat day skoro svaki dan jedem pizzu i/ili krafnu. Trebalo je biti Baby Krafna ili Baby Pizza, ako ćemo po tome. Ali nije da ne volim lazanje, u redu su.
- Dotaknimo se nakratko Dore. Nisi prvi puta na njoj. U jednom ranijem intervjuu istaknuo si kako je to za tebe zanimljivo iskustvo, no kako ga ne bi volio ponoviti jer nisi ljubitelj natjecateljskog karaktera u umjetnosti. Što te nagnalo da promijeniš mišljenje?
Mogu otvoreno reći da sam imao krivu percepciju, takozvani ego metalca jer sam smatrao da smo veći od Dore i što će to nama. Onda sam razvio tu teoriju kako ne volim natjecanje u glazbi. I nastojao sam biti dosljedan u svojim riječima. Ali sad otvoreno priznajem da ne treba biti toliko dosljedan haha.
- Od rezerve do glavnog favorita Dore – sve u jednom danu. Vjerujemo kako si u malo vremena prošao različita emotivna stanja, kako se trenutno osjećaš?
U ovom trenutku sam fine (dobro). Nekako sam si stavio u glavu “Ovo je posao, idemo ga odraditi”. Znam da neće trajati zauvijek. Iako ovo zvuči kao da sam sebe tješim, ali nije toliko negativno. Više je uživaj dok možeš jer doći će neko novo poglavlje u životu. Tako da sve više se navikavam. Možda bi me komentari i članci koji izlaze prije pet dana satrali, ali sada sam se navikao. I vidim da sam u ovih pet dana ojačao. To je prvi put u životu da sam vidim kako jačam.
- Pjesma Rim Tim Tagi Dim tek je naizgled ‘vesela’ pjesma. Njezini stihovi ipak kriju jednu ozbiljniju priču o potrazi za boljom budućnosti. Što te potaknulo da ju napišeš? Što te općenito kao tekstopisca inspirira?
Želim pristupiti pjesmama kako im pristupa Tamara Obrovac. Ili kao što South Park pristupa problemima koji su u biti ozbiljni problemi, gdje je istovremeno zezancija, ali imaju nešto za reći. Ne tvrdim da imam nešto za reći, ali sam pokušao. Nije to sretna priča, ali sam pokušao predstaviti ozbiljnu temu na neozbiljan, bezbrižan način. Potaknulo me što sam imao, štoviše vjerujem da smo svi imali, prijatelje koji su morali otići, napustiti grad u potrazi za boljom budućnosti.
- Vjerujem da će se ova pjesma mnogima naći na playlistama. A što se trenutno nalazi na tvojoj? Koja ti pjesma ‘ne izlazi’ iz glave?
Nikad ne slušam Drum and bass, ali ta pjesma mi ne izlazi iz glave. Zove se Baddadan.
- Prije nego izađeš na pozornicu Dore bit će Baddadan, ba dda dan…
Da, pa umjesto Rim Tim Tagi Dim bude Bad dad an. Slušam i Paint It Black od Rolling Stonesa u izvedbi Dannyja Elfmana.
- No na stranu Dora. Što bi volio da ti donese nastavak karijere? Je li novi singl već u pripremi?
Neovisno o Dori, imam spreman album koji se zove Demons and Mosquitos. Planove zapravo nemam. Ovo sve što se događa je drugačije nego što sam si ja to zamišljao, pozitivno ili negativno, pa se sad premišljam što ćemo i kako dalje. Ali zasigurno znam da ću se baviti glazbom, odnosno barem pokušati. Volio bih da se sve ovo malo smiri. Želio bih nastupati na festivalima, vidjeti kako izgleda kada ljudi uživo reagiraju na tvoju pjesmu. To bih volio.
Lazanje by Baby Lasagna
A za kraj i jedna ekskluziva. I to kulinarska. Prilikom našeg druženja Baby Lasagna je po prvi puta spremao lazanje, a kako to izgleda možete provjeriti u videu koji donosimo u nastavku.
Zahvaljujemo galeriji Kolekcionart na ustupljenom prostor za snimanje.
Foto: Martina Movrić