Antonela Doko ima sve preduvjete da postane novo veliko ime naše glazbene scene – upoznajte ju
Ako pomno ne pratite hrvatsku glazbenu scenu ime Antonele Doko možda nećete na prvu povezati uz određenu pjesmu, no uvjereni smo kada krenu taktovi pjesme Onaj dan na um bi vam mogli navrijeti stihovi Nema više ni ne, ni da u, to je onaj dan i natjerati vas na pokret. Također, Antonelin upečatljiv glas stoji iza pjesme Božić, jedne od najpopularnijih domaćih božićnih pjesama izdanih u posljednjih desetak godina.
Ovih dana svoj put do slušatelja uspješno pronalazi i njezina nova pjesma Bum Bum, koju je predstavila nakon trogodišnjeg izbivanja s estradne scene. Veliki je kompliment kada o jednom glazbeniku prvenstveno govore njegove pjesme, posebno kada su oni tek krenuli na svoj glazbeni put. Daje se naslutiti kako je pred Antonelom, sasvim opravdano, blistava glazbena karijera. A što nam je o njoj pjevačica otkrila u zajedničkom razgovoru, doznajte u nastavku.
- Nakon trogodišnje stvaralačke pauze vratila si se na glazbenu scenu. No, glazba je ipak svakoga dana bila dio tvog života. Gdje li se skrivala?, pitao se u svom stihu Oliver Dragojević, a pitamo se i mi.
Stanka se sastojala od višesatnog i svakodnevnog vježbanja klavira. Čak i dok sam bila na stanki od scene, glazba je i dalje bila centar mog malog svemira. Studiram klavir na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu, sada sam apsolventica i blizu diplome – trebam još istrčati tih posljednjih 100 metara pa ću i službeno završiti tu etapu. Studiranje klavira je prava vojnička disciplina koja zahtijeva posvećenost, ljubav i odricanje. U jednom trenutku, morala sam si posložiti prioritete jer je bilo nemoguće biti na nekoliko strana istovremeno, a tko god me poznaje privatno, zna da ne volim odrađivati polovično i ofrlje bilo što, a pogotovo ono što se tiče glazbe. Upravo je to i bio razlog stanke.
- Na scenu se vraćaš sa stilom, pjesma Bum Bum polako, ali sigurno osvaja radijski eter. Kakvi su tvoji dojmovi?
Jako sam sretna i zahvalna na svemu. Osjetila sam veliku podršku od struke i publike zbog povratka na scenu i to je ono što mi izaziva osmijeh na licu! Zahvalna sam svakom uredniku što je prigrlio našu pjesmu i što su pustili da Bum Bum putuje eterom, struci koja mi je uvijek pružala ogromnu podršku i publici koja se raduje svemu što će još doći od mene i mog autorsko-producentskog tima.
- Glazbeni uspjeh zatekao te još kao mladu djevojku. Svoj prvi Porin osvojila si i prije punoljetnosti. Jesi li osjećala određen pritisak?
I dalje mi je nerealno da sam najmlađi osvajač Porina. Struka je tada 17-godišnjoj djevojčici dala vjetar u leđa koji mi i dan danas znači. Oduvijek mi je u fokusu bila glazba i nisam se pretjerano opterećivala drugim stvarima. Bila sam okružena svojom ekipom s kojom radim već 10 godina i nikada nismo bili opterećeni uspjehom ili neuspjehom, rokovima ili prognozama. Glazba nam je bila bitna, uvijek smo furali svoj film i radili smo svi skupa ono što volimo. U trenutku osvajanja Porina, bilo mi je iznimno stalo da opravdam to povjerenje i podršku koju su mi pružili. Ne bih rekla da je bio pritisak, više sam osjećala strahopoštovanje prema svima njima, kao i dan danas.
- Gledajući unatrag, što misliš da je ono po čemu si se već tada isticala na našoj sceni?
Mislim da sam se istaknula i svojim godinama – koliko se sjećam, nitko na sceni tada nije bio maloljetan. S druge strane, vjerujem da publika prepoznaje moju boju glasa i stil pjesama koji je ostao dosljedan sve ove godine.
- Kritike i komentari standardan su dio tvog posla. Kako se nosiš s njima? Zazireš li od čitanja komentara na društvenim mrežama? Jesi li sama sebi najveći kritičar?
Sama sebi sam najveći kritičar i skoro pa nikada nisam potpuno zadovoljna sobom – uvijek nađem bar neku sitnicu za koju smatram da treba biti bolja. Ne obazirem se previše na komentare s društvenih mreža- najbitniji su mi komentari obitelji i prijatelja, mog tima s kojim radim i struke. Kritiku struke pozdravljam – volim konstruktivan komentar zbog kojeg ću moći rasti. Znamo da živimo u vremenima gdje društvene mreže znaju biti okrutne, ali od toga ne možeš pobjeći. Svjesna sam da će uvijek biti komentara, pozitivnih ili negativnih, ali rano sam se naučila nositi s njima.
- S pjesmom Onaj dan osvojila si publiku. Koji je za tebe ‘onaj dan’, odnosno dan (bilo privatno, bilo poslovno) koji ćeš do sada posebno pamtiti?
Što se poslovne strane tiče, osvajanje Porina bio je dan koji ću pamtiti do kraja života. Trebalo mi je nekoliko dana da dođem sebi i shvatim što se dogodilo. Isto tako, nerealno mi je bilo nastupati s 15 godina kao predgrupa Prljavom Kazalištu na Šalati i u pulskoj Areni. Na toj prilici sam im zahvalna. Sve u svemu, bilo je tu puno dana kojih se s užitkom volim prisjetiti. S privatne strane, dan kad sam dobila nećaka i postala teta ću posebno pamtiti.
- Vjerujemo kako za tebe najbolje tek dolazi. Što nam pripremaš u bližoj budućnosti? Imaš li neke posebne projekte koje bi voljela ostvariti?
Imamo 5 pjesama na koje smo fokusirani i koje čekaju svoj izlazak iz studija. Veselim se svakom odlasku u studio i sastancima sa svojim dragim autoricama i producentom. Voljela bih imati što više koncerata i javnih nastupa kojim ću biti što bliže svojoj publici. Najviše se veselim privesti kraju svoj fakultet i to nazivam svojim posebnim i ujedno najnapornijim projektom.
