Jako, jako često čujemo da je film dobar, ali da je knjiga genijalna ili bolja i da ju se obavezno treba pročitati. OK, često to stvarno tako i jest. No, jednom sam odlučila pročitati Mostove okruga Madison i ostala duboko razočarana. Niti r od romantike kojom je film bio ispunjen do posljednje minute. Gutajući knjige i filmove, i često čitajući knjige prema kojima su neki filmovi snimljeni, a i uspoređujući ih sa scenarijima, zaključih da neke filmove mogu iznova i iznova gledati. Toliko su dobri. A knjigama se vjerovatno, više nikada neću vratiti. Jedno razočaranje je bilo dovoljno.
Ako tražite koje biste filmove večeras pogledali, niže je popis od njih devet koji su sigurno nadmašili svoje književne predloške.
The Bridges of Madison County (Mostovi okruga Madison)
Kultni film s Clintom Eastwoodom i Meryl Streep bio je prava mala filmska revolucija u žanru romansi. Zabranjena ljubav između fotografa National Geographica i usamljene kućanice na farmi u Iowi jedna je od najljepših filmskih priča. Priznajem, nisam niti znala za roman Roberta Jamesa Wallera i nakon pogledanog filma i otkrića o romanu, odmah sam prionula u traženje romana. Naišla sam na kratko i šturo opisanu priču nedostojnu osjećaja koje je interpretacija Meryl Streep i Clinta Eastwooda probudila. Na kraju mogu samo reći da su glavni glumac i režiser Clint Eastwood i scenarist Richard LaGravenese napravili više nego odličan posao.
Shawshank Redemption (Iskupljenje u Shawshanku)
U samom startu moram naglasiti da jako, jako volim Stephena Kinga. Opčinjavaju me njegovi romani i priče, a serije i filmovi snimljeni prema njegovim djelima jako često su vrlo dobre, ako ne i odlične interpretacije književnih djela. Čitajući njegove knjige naišla sam na zanimljivu informaciju da je njegova knjiga Rita Hayworth and Shawshank Redemption poslužila kao predložak za kultni film Shawshank Redemption. Nije mnogo prošlo i knjiga mi se našla u rukama. Dobro je djelo, no film je ipak remek-djelo (impresivnu kameru potpisuje Roger Deakins), dok ova knjiga ostaje jedno od njegovih slabijih djela.
Schindler’s List (Schindlerova lista)
Potresna drama o Holokaustu Stevena Spielberga snimljena je prema knjizi Schindler’s Ark, biografskom romanu Thomasa Keneallyja, izdanom 1982. godine. Iako se radi o dobrom književnom djelu, film je nemjerljivo bolji.
Drive (Drive)
Možda sam subjektivna, jer jako, ali jako volim stil režisera Nicolasa Windinga Refna. No, isto tako snimio je filmove koji svojim vizualnim i zvučnim dojmom zadovoljavaju ljubitelje njegove specifične neonske estetike, a da su priča filma i razvoj drame loši. Svejedno, gledam sve njegove filmove. Do te mjere, da sam ih u stanju gledati bez titlova, stišane kako, u tom slučaju, ne čujem loš dijalog, a dalje uživam u prekrasnim kadrovima. Drive je film koji ne samo da je vizualno i glazbeno impresivan, već je i priča odlična, a i postava glumaca je odlična. Ponukana time, posegla sam za istoimenom knjigom Jamesa Sallisa iz 2005. Knjiga je puna strasti i nasilja, no to jednostavno bolje funkcionira na velikom platnu.
The Graduate (Diplomac)
Dvije godine prije filma, 1963., objavljena je istoimena knjiga autora Charlesa Webba. Iako je knjiga uživala veliku popularnost, film je doslovno rasturio i postao jedan od klasika američke filmografije. Dustin Hoffman i Anne Bancroft zajedno s ikoničnim soundtrackom Simona i Garfunkela jednostavno su zajedno jači i impresivniji od knjige.
Psycho (Psiho)
Samo i isključivo zahvaljujući Alfredu Hitchcocku roman Roberta Blocha još uvijek je popularno književno djelo. Radi se o trileru koji baš… i nije napet i uzbudljiv. Samo za usporedbu – kultna i slavljena scena ubojstva u romanu je opisana u jednoj jednostavnoj rečenici. Što se ovog djela tiče, Hitchcock ga je učinio slavnim. S razlogom.
The Godfather (Kum)
Trebalo mi je više godina, ako ne i desetljeće da se u svojim dvadesetima prisilim pogledati sve Kum filmove. Bio je to jedan jako dinamičan, uzbudljiv i napet filmski vikend. Koji sam nakon toga često i ponovila. Nakon filmova na red je došla i knjiga pisca Maria Puzoa iz 1969. godine. Iako je knjiga jako dobra, naspram filma daje pomalo melodramatski dojam.
Jackie Brown (Jackie Brown)
Prvo sam se zaljubila u soundtrack filma, a onda sam potražila i knjigu. Čitajući ju, posebno sa soundtrackom u pozadini, možda joj nisam činila uslugu, no nikako, ali nikako nije ostavila utisak kakav je film ostavio. Iako dobra, knjiga pisaca Elmorea Leonarda jednostavno je unaprijeđena na filmsko platnu u film Quentina Tarantina.
No Country for Old Men (Nema zemlje za starce)
Joel i Ethan Coen braća su scenaristi i režiseri koji sve što dotaknu pretvore u zlato. Tako je bilo i s istoimenom knjigom. Knjiga pisca Cormaca McCarthyja prilično je dobra, no braća Coen dodala su joj mračniju i komičnu stranu i tako je nastao ovaj genijalan film kojemu se svako toliko vraćam… Svakako treba naglasiti da je i na ovom filmu za kameru i impresivan vizualni dojam zaslužan Roger Deakins. Nije prošlo niti tjedan dana da sam ga ponovno gledala. I opet ću.
Foto: Screenshot
