Marvelov film Black Panther došao je u CineStar kina prije ravno pet dana – i u tih nekoliko dana pomeo je svjetske kino blagajne. Toliki uspjeh, i to u samom startu prikazivanja, definitivno pokazuje da se stvari u Hollywoodu, no i u ostatku svijeta mijenjaju. Uzrečica black films don’t travel ovdje definitivno ne vrijedi, dapače dokazano je upravo suprotno. Mit da filmovi koji pričaju priče karakteristične za Afroamerikance nisu zanimljivi bilo kome van Amerike u ovih pet dana posve je srušen i zapečaćen s uspjehom filma Black Panther.
Filmovi koji su napravili razliku
Posljednjih godina upravo se takva struja kretanja interesa, ne samo gledatelja i publike, već i onih koji rade u filmskoj industriji sve više uočavala, a nagovještaj bili su su joj filmovi Blade, Bad Boys to Ray i Creed, da bi s filmom Straight Outta Compton interes za temu bio izuzetan i u zemljama van Amerike. Film Hidden Figures koji donosi priču o tri Afroamerikanke koje su radile kao znanstvenice za NASA-u tijekom 1960-ih zaradio je na skoro pa $50 milijuna van SAD-a, a bitno je spomenuti još jedan film – Moonlight koji sa svojom queer coming of age tematikom razbija sve predrasude i na kino blagajnama u SAD-u zarađuje skoro $28 milijuna, i isto toliko i diljem svijeta.
Svi spomenuti filmovi pomicali su granice sa svojim prikazivanjima, od dosega prema publici, posjećenosti kino dvorana, osvajanju nagrada, a ususret Oscarima podsjetimo se da je Moonlight osvojio tri Oscara i to u tzv. premium kategorijama – u onoj za najbolji film, najbolji scenarij i najbolju mušku sporednu ulogu. I sada, 15. veljače u svjetskim, pa i hrvatskim, kinima počeo se prikazivati film o Marvelovom superjunaku kojeg glumi Chadwick Boseman. Boseman glumi T’Challu (Black Panthera), a uz njega u filmu glume Michael B. Jordan, Lupita Nyong’o, Danai Gurira, Martin Freeman, Daniel Kaluuya, Letitia Wright, Winston Duke, Angela Bassett, Forest Whitaker i Andy Serkis. Osim zadnjeg navedenog, svi glumci i glumice su Afroamerikanci. I to je stvarno velika stvar. Ovakav blockbuster u bližoj povijesti nije lako zamisliv, a posebno niti njegov ovoliki uspjeh tijekom prvog tjedna.
Black Panther je film koji je u kina privukao i publiku koja inače nije ona koja puni kina tijekom Marvelovih (ili DC Comics) filmova, publiku koja je primarno naklonjena nezavisnim filmovima, žanrovima kao što su drame, tragedije ili Rom-Comovi, i super junaci ju ne zanimaju. Black Panther to mijenja.
Black Panther
Režiju filma potpisuje mladi Ryan Coogler (ima tek 31 godinu!) koji iza sebe ima odličnu sportsku dramu Creed koja je bila nominirana i za Oscara (doduše za najbolju mušku sporednu ulogu koju je odglumio Sylvester Stallone, no svejedno). Ryan Coogler osim režije potpisuje i scenarij s Joe Robert Cole, a iz Marvela su im pomogli i strip autori Stan Lee i Jack Kirby. Iako je Jack Kirby preminuo 1994. godine, sve što je napravio za Black Panther nosilo je neizmjernu težinu za film. Stan Lee je također veteran stripa i zbog njega su Marvelovi strip junaci tijekom 1960-ih počeli dobivati i graditi kompleksne karaktere i osobnosti. On im je skoro pa dao život. Film je zbog te suradnje dobio na autentičnosti.
Ryan Coogler surađivao je sa skladateljem Ludwigom Göransson na filmu Creed i ponovio je suradnju i na ovom filmu, što se pokazalo kao pun pogodak. No, ono što je uz sve navedeno još jedno iznenađenje koje nam film donosi – jest fotografija. Direktorica fotografije filma Black Panther je Rachel Morrison. Upravo ona je zaslužna za izgled filma. Iza sebe Morrison ima rad na Oprah’s Master Class – TV seriji i filmu, odličnoj kriminalističkoj komediji i drami Dope te genijalnoj drami Druid Peak. Ona je prva direktorica fotografije nominirana za Oscara ikada u filmskoj povijesti i to za film Mudbound koji je prikazivan u kinima krajem 2017. godine.
Rachel Morrison je još jedan adut filma – ne samo da je sada njezin trenutak u filmskoj povijesti zbog nominacije za Oscara, već potpisuje izgled vjerovano najvećeg filma o superjunacima ikada. Potrebno je istaknuti da su samo 4% direktora fotografije najuspješnijih 250 filmova prikazanih tijekom 2017. – žene. Statistički je ovo podatak koji donosi Center for the Study of Women in Television and Film at San Diego State University. Za usporedbu, 11% u istom obrascu čine režiserke. Male su to brojke i još su tragičnije kada taj isti centar dokazuje da se zapravo nisu promijenile ili povećale posljednja dva desetljeća. Sve (ili da budemo precizniji, velika većina) autorske profesionalne uloge iza kamere u filmu rezervirane su za muškarce, a posebno one kao što su direktori fotografije i slične tehničke kategorije.
Fotografija, kao i scenarij i režija, prenosi emocije i doživljaje filma publici, no i iz stvarnog života na film. Ljudi raznih profila – od roda, rase, seksualne orijentacije, nacionalnosti te geografske pripadnosti i slično – pridonijet će filmu na razne, bolje načine jer će pokazati i ispričati priču iz više uglova i na više načina. Film, kao niti jedna druga umjetnost, ne smije biti uskogrudan i imati tabue, a ovakva raznolikost onih koji ga stvaraju samo pomaže u razbijanju stereotipova.
Morrison je nakon rada na mnogim nezavisnim filmovima i projektima ona koja će možda do kraja mjeseca imati i Oscara u rukama, a uz to i iza sebe i najuspješniji film o superjunaku. Koji je Afroamerikanac. Ovo je sigurno njezin trenutak u filmskoj povijesti.
Na početku spomenuta rečenica, mit black films don’t travel dio je mnogo većeg uzorka, ideje koja, izgleda, više ne vrijedi u Hollywoodu. Ne davno, čak manje od godine dana kina je uzdrmao film Wonder Woman, prvi visokobudžetni film o superjunakinji, a koji je režirala žena. Kino publika je iznenadila industriju. Black Panther je također s prvim tjednom iznenadio industriju. Možda bi trebali početi misliti da više ne bi smjelo biti iznenađenja.
