Pogledali smo Almodóvarov film Susjedna soba i nije nam baš jasno zašto je osvojio glavnu nagradu u Veneciji
Zlatnog lava za najbolji film na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Veneciji odnio je Almodóvarov Susjedna soba (The Room Next Door). Film je zagrebačkoj publici premijerno prikazan na Zagreb Film Festivalu gdje smo ga i mi imali priliku pogledati. Prvi njegov dugometražni film na engleskom jeziku sa sjajnim glumicama Julianne Moore i Tildom Swinton nije ono što smo očekivali. U nastavku donosimo dojmove.
O čemu je riječ?
Prije nego što damo naš sud, uvest ćemo vas u radnju. Susjedna soba prati Ingrid (Moore) i Marthu (Swinton), dvije stare prijateljice koje su bile bliske u mladosti te su se s vremenom udaljile. Kada Ingrid sazna da Martha boluje od raka, to ih ponovno zbliži i povežu se u jednoj tužnoj, ekstremnoj, ali i lijepoj situaciji. Moore i Swinton jedine su glumice na ekranu većinu filma, a kao jedini značajniji sporedni glumac pojavljuje se John Turturro. Redatelj filma je jedan od najpoznatijih španjolskih redatelja u povijesti – Pedro Almodóvar. Iako je prethodno stvarao na engleskom jeziku, to je do sad bilo samo u formi kratkometražnog filma. Susjedna soba mu je stoga prvi dugometražni film u cijelosti na engleskom jeziku.
The Room Next Door je dobio najduži aplauz u Veneciji te odnio Zlatnog lava za najbolji film. Uvelike mu se predviđaju i brojne nominacije za dodjelu Oscara 2025. godine.
Nešto nedostaje
Almodóvar je jedan od onih redatelja čije filmove ne možete ne voljeti. Njegovi smo veliki fanovi, kao i fanovi glumica koje nose cijeli film. Zato nam je ovo što slijedi još teže za napisati – film nam je bio loš. Nije nam baš jasno kako je mogao osvojiti glavnu nagradu u Veneciji, no kritičari ga većinom hvale. Mi smo pak imali osjećaj da nešto nedostaje. Scenarij je bio čudan, a s time i gluma, pogotovo Tilde Swinton. Imali smo osjećaj kao da je scenarij prvotno napisan na Almodóvarovom materinjem španjolskom i onda provučen kroz Google Translate. Cijela atmosfera filma bila je nejasna. Popratna glazba bila je kao iz Hitchcockovog filma zbog čega imate osjećaj kao da će se atmosfera prebaciti u triler.
Nije sve tako crno
Film se bavi idejom smrti i dostojanstvenog umiranja. Ti aspekti uspješno su obrađeni. Ingrid je spisateljica koja je upravo objavila knjigu o svojem strahu prema smrti, a s time će je suočiti nenadani Marthin prijedlog. Naime, s obzirom na to da liječenje ne funkcionira, ona želi umrijeti putem eutanazije. Želi umrijeti na miru i želi da Ingrid bude u susjednoj sobi. Iznajme kuću u šumi izvan New Yorka kako bi Martha mogla to obaviti na miru. S obzirom na to da je eutanazija ilegalna, osmisle cijelu priču kako Ingrid ne bi kasnije imala problema s policijom. Njihovo ponovno povezivanje kroz te dane provedene skupa uvjerljivo je izvedeno i emotivno.
Naravno, postoje i klasični Almodóvarovi elementi. Stylish i šik kostimi, boje u set dizajnu, interijer koji odmah želite u svom životu. Kuća u prirodi koju su protagonistice iznajmile odiše spokojem kakvog Martha želi u svojoj smrti. Tu su i komplicirani odnosi majke i kćeri koji je prepoznatljiv Almodóvarov element u pričama.
Ipak, ti dobri djelovi filma nisu nas uspjeli spasiti od razočaranja koje smo osjećali kada smo izašli iz kina. Dijalog je još uvijek nezgrapan, vrhunske glumice ga ne uspijevaju izvući na najbolji način, kao ni lijep interijer. Također, unatoč Almodóvarovskim elementima, imamo osjećaj kako je Susjedna soba nekako najmanje ‘njegov film’. Nedostaje mu teatričnost na koju smo od njega navikli, a imamo osjećaj kako bi nam film bio puno bolji da je bio na španjolskom.
Film u redovnu distribuciju u domaća kina stiže 5. prosinca. Donosimo najavu u nastavku.
