ŽENA I MAJKA KOJA JE PEDESETIH JAVNO OGOLILA DUŠU, I GRUDI
Pedesete su. U New Yorku smo. Naša junakinja, Midge priprema složenac kako bi suprugu, koji se smatra talentiranim komičarom, osigurala dobar termin u dekadentnom njujorškom comedy klubu. Ona je savršena supruga, u savršenoj crvenoj haljini, a on uživa njenu beskrajnu potporu, ljubav i savršeno simetrične gležnjeve. Sve do jedne večeri.
Nakon neuspješnog nastupa i fijaska pred bliskim prijateljima, Joel se sprema za veliko priznanje. Ne, pak, ono da nema talenta za stand-up komediju, već ono da ima ljubavnicu, mlađahnu tajnicu iz ureda koja za njega obavlja složene zadatke poput slaganja papira, oštrenja olovki i ljubaznog smješkanja klijentima. Poseže za nebesko-plavim kovčegom svoje supruge i u njega sprema najnužnije ne bi li još iste večeri odletio iz bogato opremljenog obiteljskog gnijezda, ostavljajući tako dvoje malodobne djece u rukama dadilja i Midge s bocom u njenima.
Imućna Židovka, mlada majka oštrog intelekta i britkog jezika baca se u očaj, a potom i u metro. Vraća se u comedy club kako bi pred izrazito skeptičnom i vrlo kritičnom njujorškom publikom otvorila dušu, i spavaćicu. Publika je u ekstazi dok Midge kroz suze izvodi svoj savršeno spontan, gorko-sladak i urnebesan stand-up, a večer kulminira uredovanjem policije koja ju pritvara zbog opscenosti i remećenja javnog reda i mira. (Već je obožavate, zar ne?)
Upravo sam vam sažela prvu epizodu Amazonove višetruko nagrađivane serije The Marvelous Mrs. Maisel, serije čiji se rejting na IMDB-u penje u visine koje je dosegao samo Malcomov tata u ulozi najomiljenijeg dilera na svijetu, serije koja će vas, bez ikakve sumnje, potpuno zaludjeti.
ODIJELO MOŽDA NE ČINI ČOVJEKA, ALI KOSTIM SVAKAKO ČINI LIKA
Midge Maisel potječe iz ugledne, tradicionalne i vrlo imućne židovske obitelji koja je, doduše, osim zaraznim smislom za humor opremljena i vojskom kuharica, kućnih pomoćnica i okretnih dadilja, četama koje joj omogućuju da, kad joj se prohtije, čitav dan trčkara gradom u onom što ću, bez imalo zadrške, prozvati najboljom kostimografijom u povijesti sitcoma.
Donna Zakowska i njen tim izradili su većinu kostima koji, pored vrhunskih krojeva, iznenađuju i osvajaju hrabrim koloritom, potpuno u skladu s nevjerojatnom osobnošću lika ove kućanice koje nikada nije kod kuće. Rachel Brosnahan, u ulozi koja joj je potpuno sjela, za vas skakuće u magenti, kraljevskoj plavoj, senf-žutoj, tamnozelenoj i boji trešnje. Kostimi su zaigrani i vrckasti, kao i sam tekst serije kojeg potpisuje Amy Sherman-Palladino. Ukratko, u slučaju Maisel kostimografija se nametnula kao idealno sredstvo za ocrtavanje emocionalnih krajolika glavnog lika.
Moram priznati da me nikada nisu nogirali zbog tajnice, ne znam baš kako je to proći kroz razvod, ali duboko sam uvjerena da se i te traume lakše podnose u dobrom kostimiću. Naposljetku, nije li temeljna uloga mode upravo ona da nas štiti od dosade i terora svakodnevnog života, da citiram Billa Cunninghama? Zašto onda ne bi funkcionirala i kao pojas za spašavanje usred ljubavnog brodoloma?
Jedna od poruka ovog briljantnog ostvarenja jest i da, kada je sve crno, nije zgorega uvući se u crvenu haljinu i krenuti dalje jer…
…SMISAO ZA HUMOR PONEKAD JE JEDINI SMISAO
Smisao za humor ponekad odigra ulogu šestog osjetila, neizostavan je, na trenutke i spasonosan, a fiktivni lik Midge Maisel pravi je dokaz tome.
“Vidite, moj život se raspao u komadiće, evo i zašto. Moj svekar vlasnik je mog stana, pa si ga je uzeo natrag čim me njegov sin nogirao. Zapravo, ovo uopće ne zvuči smiješno.
Ovo zvuči … grozno. Biblijski, zar ne?
Kao da smo, recimo, u vremenu Adama i Eve i ja se udam za Adamova sina, Kaina. Dobijemo prekrasnu kolibu u kojoj smo sretni i onda me jednog dana Kain napusti zbog, jebenog Abela, primjerice, jer u to je doba zemlja imala četiri stanovnika, a zatim mi Adam uzme i kolibu i kaže mi da idem slagati puzzle.”
Komedija i dan danas nosi etiketu muškog teritorija, ali stand-up kakvog poznajemo nipošto nije isključivo muški proizvod. Phyllis Diller i Joan Rivers pedesetih su odigrale ključnu ulogu u razvoju forme, a fiktivni lik Midge Maisel uvelike se inspirira njihovim stvarnim iskustvima. Midge Maisel hrabro pomiče granice onoga što se pedesetih smatralo primjerenim, poigravajući se istodobno okvirima komedije kao takve.
Sherman-Palladino u projekt se upustila s idejom da stvori lik žene koja je zadovoljna vlastitim životom, oslobađajući je pri tom represivnih društvenih normi, tereta očekivanja i svakog stereotipa.
Maisel je načitana, urnebesna, zna odabrati ruž, ali i ruskog pisca. Sporedni glumci jednako oduševljavaju. Interijeri su očaravajući. Soundtrack je vrckast. Krojevi kostima potpuno su po mom ukusu. Drugu sezonu iščekujem s velikim uzbuđenjem. Preostalo je još samo da se netko sjeti tiskati majice s natpisom:
Je suis Midge Maisel.
Tekst: Paula Jurišić
Foto: screenshot
