Ovogodišnje, sedamnaesto izdanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox održat će od 13. do 20. lipnja na nekoliko lokacija: u Kinu SC, Teatru &TD i MM centru Studentskog centra u Zagrebu te na Ljetnoj pozornici Tuškanac. Tijekom osam festivalskih dana publika će moći pratiti 84 aktualna dokumentarna ostvarenja u 12 filmskih programa. Za Veliki pečat, službenu festivalsku nagradu, natječe se 18 filmova u kategoriji međunarodnog natjecateljskog programa, 20 dokumentaraca u regionalnoj je konkurenciji, dok će nagrada Mali pečat biti dodijeljena najboljem filmu autora/ice do 35 godina starosti. Ovogodišnji festivalski program predstavio je direktor i glavni selektor Nenad Puhovski, uz izvršnu producenticu Petru Blašković.
“Nakon što smo prošlogodišnji festival u njegovu posebnom izdanju uspješno održali početkom jeseni, izuzetno nam je drago što i ove godine nalazimo način i put da aktualnu dokumentarističku produkciju približimo svojoj publici. Posebnost je našeg festivala, uvijek ponavljamo, u susretu, razmjeni i diskusiji. Stoga je nezamislivo da dokumentarce koje ZagrebDox predstavlja već 17. godinu zaredom ne konzumiramo u kinodvorani te potom među sobom ne razmijenimo stav, perspektivu, emociju koju upravo odgledani film u nama pokreće. Nakon ove dugotrajne izolacije i proteklih izazovnih mjeseci sretni smo što imamo priliku predstaviti filmove i tako publici ponuditi sadržaj, potaknuti komunikaciju te omogućiti da se (zasad) barem kroz platno u kinu provuku u neke daleke krajeve svijeta”, istaknuo je Nenad Puhovski.
Među afirmiranim je naslovima međunarodne konkurencije (prvi) čileanski kandidat za nagradu Oscar, film Agent krtica (The Mole Agent) autorice Maite Alberdi, osvajač niza priznanja (nagrada Cinema Eye Honors, nagrada publike na festivalu u San Sebastianu) koji prati 83-godišnjaka na tajnom zadatku u staračkom domu. Iranski film Obiteljska rendgenska slika (Radiograph Of A Family), pobjednik Međunarodnog festivala dokumentarnog filma Amsterdam (IDFA), portret je obitelji autorice Firouzeh Khosrovani čiji identitet počiva na oprečnim svjetonazorima njenih roditelja. Obiteljskom dinamikom, ali i opstajanjem unutar ratne zone na istoku Ukrajine iz vizure samohrane majke bavi se dugometražni debi redateljice Irine Cilik, film Zemlja je plava poput naranče (The Earth is Blue as an Orange), ovjenčan nagradom za režiju na Sundanceu, dok u kratkometražnom ostvarenju Slobodno nam dođi, mama (Don’t Hesitate to Come for a Visit, Mom; nagrada IDFA Spotlight) autorica Ana Artemijeva bilježi razdvojenost od vlastite kćeri, koju nadomješta videopozivima. U formi videodnevnika kratkometražni film Španjolca Pola Mallafréa U karanteni s klinkom (The Reality of Confinement with a four-year-old) na zabavan način progovara o izazovima mlade obitelji uslijed karantene uzrokovane pandemijom.
Kosturi iz ormara (Sock on Fire) američkog redatelja Boa McGuirea (najbolji dokumentarac filmskog festivala u Tribeci) prati novonastalu dinamiku nakon smrti glave obitelji kao i sukobe između njegovih idola iz djetinjstva – homofobne tete i gay ujaka. O tajanstvenom fenomenu koji Švedska bilježi već 20 godina – sindromu rezignacije od koje baš u toj zemlji obolijevaju gotovo isključivo djeca tražitelja azila – progovara autorica Dea Gjinovci u filmu Buđenje na Marsu (Wake Up On Mars) snimajući romsku obitelj čije je dvoje djece oboljelo od te neobjašnjive bolesti. Autorica Viera Čákanyová u filmu Bijelo na bijelom (White on White) bilježi boravak na poljskoj stanici na Antarktiku gdje komunicira s raznim formama umjetne inteligencije, dok njemački film Ljudi iz garaže (Garage People) Natalije Yefimkine prati fenomen života u garažama koji je zadesio brojne Ruse.
Redatelj Alain Kassanda u filmu Bez sna (Trouble Sleep) iz ulične perspektive portretira treći najveći grad u Nigeriji (Zlatna golubica na Dok Leipzigu), a u fokusu ostvarenja Usamljena stijena (Piedra sol) Argentinca Alejandra Telémaca Tarrafa nalazi se obitelj goniča ljama s argentinske visoravni. Tragično preminuli iranski redatelj Rahim Zabihi u filmu Kruh svagdašnji (Holy Bread) devet je godina pratio kurdske krijumčare, koji nastoje prehraniti obitelj transportiranjem robe preko iranske granice, na dugotrajnom i opasnom putovanju planinama krajolicima.
Kratkometražne Sjenke djetinjstva (Shadows of Your Childhood) redatelja Mihaila Gorobčuka (najbolji dokumentarac na festivalu u Tampereu) poetsko je ostvarenje koje nudi pogled na svijet iz vizure djeteta, dok višestruko nagrađivana kratkometražna Utakmica (The Game) Romana Hodela prati nogometni susret prve švicarske lige iz očišta svjetski poznatog suca Fadayija Sana. Kroz niz šokantnih zapisa o životu u Poljskoj pod nadzorom komunističkog režima progovara film Normalna zemlja (An Ordinary Country) Tomasza Wolskog, dok su tema kratkometražnog filma Huntsville (Huntsville Station) autora Jamiea Meltzera i Chrisa Filipponea prvi trenuci slobode donedavnih zatvorenika istoimene državne kaznionice u Teksasu (najbolji kratki film na Docavivu). Redatelj Dieudo Hamadi u filmu Nizvodno prema Kinshasi (Downstream to Kinshasa) prati žrtve Drugog kongoanskog rata koje nakon dvadeset godina traže naknadu za pretrpljenu bol. Neobičan hobi bivšeg gruzijskog premijera u središtu je filma Kroćenje vrta (Taming the Garden) autorice Salomé Jashi; on, naime, otkupljuje stabla stara nekoliko stoljeća, daje ih iskopati i preseliti u svoj privatni vrt. Ostajući bez vlastitih korijena, metaforički i doslovce, tamošnji stanovnici prisiljeni su prilagoditi se novonastaloj promjeni.
U programu regionalne konkurencije čak je jedanaest hrvatskih ostvarenja. Neposredno nakon premijere na najvećem njemačkom festivalu dokumentarnog filma DOK.fest München na ZagrebDox stiže Žica, novi film Tihe Gudac usmjeren na granično područje uz rijeku Kupu – teritorij koji dijeli Hrvatsku i Sloveniju, mjesto na kojem schengenska granica polarizira Europu, a žilet-žica zaustavlja izbjeglice koje iz BiH pokušavaju stići u Zapadnu Europu. Ljubav koja ne poznaje granice i nadilazi sve razlike tema je dokumentarca Ljubav oko svijeta autorskog dua Anđele i Davora Rostuhara, a zajedništvo te društveno-kulturna renesansa koju je u Pakracu 1980-ih potaknuo malonogometni klub Dudovo bure u fokusu je filma Samo je nebo iznad nas redateljice Renate Lučić.
U filmu Čekaj me redatelj Damir Markovina prati odnos svoje majke i bake, pri čemu progovara o tankoj granici između ljubavi, dužnosti i žrtve. Dinamike obiteljskih odnosa prožimaju i filmove Hotel Mama redatelja Joze Schmucha te Povratak Petra Vukičevića, dok promjene koje u obiteljsku i kućnu svakodnevicu unijela aktualna pandemija bilježi film Jel ti frka kad ti priđem Sare Alavanić. Razorni potresi koji su u posljednjim danima pogodili središnju Hrvatsku, korjenito promijenivši uobičajeno blagdansko raspoloženje, u fokusu su filma Još malo do nove godine Marka Bičanića, dok Bog na kotačima Bele Bračko-Milešević prati kako je obred svete mise u jednom naselju u okolici Karlovca dobio novo, “pandemijsko” ruho. Prateći turbulentno razdoblje puberteta iz perspektive dviju sestara iz romske obitelji, dokumentarac Volim redateljice Anje Koprivšek postavlja pitanje imaju li svi pravo na bezbrižno odrastanje, a akutnoj problematici obiteljskog zlostavljanja i zatomljenim emocijama na zanimljiv način pristupa film Sad sam ja Irena redateljice Jasmine Beširević.
Traumatična iskustva žrtava seksualnog nasilja tema su potresnog filma Zacijeli me (Hold Me Right) u kojem redateljica Danijela Štajnfeld hrabro polazi od vlastitog iskustva i kroz razgovore sa žrtvama postavlja pitanje je li izlječenje moguće. Autobiografsko ostvarenje Olge Lucovnicova Moj ujak Tudor (My Uncle Tudor) istoj temi pristupa kroz snimke obiteljske kuće u Moldaviji, za koju redateljicu vežu uspomene iz djetinjstva, ali i jedno šokantno iskustvo. Dugometražni debi mađarske redateljice Alexe Bakony, film Tobi u bojama duge (Colors of Tobi) prati transrodnog adolescenta Tobija na turbulentnom putu prema odrastanju i sazrijevanju. U poetičnom laureatu festivala Visions du Réel Punta Sacra redateljica Francesca Mazzoleni odvodi gledatelje u Ostiju, nekadašnju morsku luku antičkoga Rima, “svetu točku” na kojoj Franca vodi jedno žensko kućanstvo. I u filmu Kuća lutaka (House of Dolls) rumunjskog redatelja Tudora Platona u središtu je jedna zajednica žena: grupa 70-godišnjih prijateljica koje, daleko od svojih supruga i svakodnevne rutine, izmjenjuju male životne radosti.
U dokumentarcu Priče iz zatvorske ćelije (Tales From The Prison Cell) mađarskog redatelja Ábela Viskija film postaje alat za povezivanje očeva koji su od svoje djece i supruga razdvojeni zbog služenja zatvorske kazne. Izazove očinstva tematizira i rumunjski redatelj Andrei Dăscălescu, koji u filmu Sveti otac (Holy Father), iščekujući rođenje svog prvog djeteta, traga za davno izgubljenim ocem. I impresivan dokumentarac Pokajnici? (A Rifle and a Bag), čiju režiju potpisuju Cristina Hanes, Isabella Rinaldi i Arya Rothe, prati borbu roditelja, koja ponekad podrazumijeva i odustajanje od političkih ideala, da svojoj djeci osiguraju sretnu i sigurnu budućnost. Ovjenčan nagradom za najbolji kratkometražni dokumentarac na festivalu u Jihlavi, film Prvi rođendan nakon apokalipse (First Birthday After the Apocalypse) redateljice Farah Hasanbegović u formi kulinarskog recepta za pečenje kolača i u kombinaciji s animiranom tehnikom na svjež se način bavi temom sjećanja i odrastanja.
