Pogledali smo: Netflixov ‘Sweet Tooth’ je serija za koju nismo znali da je trebamo, dok nas nije oduševila

Pandemija koronavirusa obustavila je kreativni svijet pa tako i filmsku industriju prošle godine. Međutim, inspirirala je i nekolicinu post-apokaliptičnih serija i filmova koji su posljednjih tjedana zatrpali streaming servise i kina. Gledati priče o pandemijama dok proživljavamo jednu mnogima je opravdano zamorno ili barem očekujemo da će nam biti naporno. Sweet Tooth je tu da razbije takva očekivanja jer donosi post-apokaliptičnu priču u kojoj, umjesto mračnih prizora, ipak prevladava topla atmosfera, simpatični likovi i u konačnici – neobičan feel good osjećaj.

Dječak s rogovima, virus i avantura

Premisa same serije zvučala nam je dovoljno apsurdno da smo na Sweet Tooth vlak skočili zamalo prekasno. Radnja nas vodi u doba nakon što je pandemija H5G9 virusa uništila društvo koje je postojalo dotad. Smrtonosna bolest okrenule je ljude jedne protiv drugih, a rezultat (ili možda uzrok?) virusa su djeca rođena kao hibridi životinja i ljudi. U kaotičnom stanju koje je zavladalo, jedan otac odlazi sa svojim sinom hibridom što dalje od civilizacije kako bi ga zaštitio od onih koji će kasnije hibride smatrati razlogom uništenja i najveću prijetnju. Desetak godina kasnije dječak Gus (Christian Convery) ostaje sam, a na njegov put nailazi sumnjivi Jepperd (Nonso Anozie) ili The Big Man, kako ga on zove. Neobičan tandem zajedno odlazi u pustolovinu koja će ih provesti kroz sve opasnosti post-apokaliptičnog svijeta.

Streaming iznenađenje proljeća

Sweet Tooth je nastala po istoimenom stripu, a iako je radnja smještena u distopiju, ovo nije klasična apokaliptična serija. Nema živih mrtvaca koji hodaju, krvi, vriskova, nije sve sivo ni hladno. Štoviše, pustolovina kroz koju Gus i Jepp idu vrlo je light uz samo primjese onog osjećaja da nešto negdje vreba. Estetiku serije izvrsno je opisala producentica Amanda Burrell opisavši je kao ‘storybook distopiju.’ Narator Josh Brolin kroz seriju nas upoznaje s nekoliko priča odnosno narativnih linija. Na početku djeluju potpuno odvojeno i serija ne zadire u same događaje – pandemiju, pojavu hibrida, pozadinu likova. Međutim, kako se radnja raspliće, tako se priča o svijetu Sweet Tootha polako počinje slagati kao puzzle.

Najveći aduti Netflixovog novog hita su ipak njezini likovi. Toliko šarmantno napisani i razrađeni, a svaki sa svojom osobnošću koja se odlično balansira i poklapa s onom drugih likova. Rezultat je pregršt dirljivih i humorističnih trenutaka za koje je u većini vremena odgovoran upravo mladi Christan Convery u ulozi Gusa. Čak u trenucima kad svijet Sweet Tootha postane teži i mračniji, njegove reakcije i razmišljanja neprestano nam vraćaju dozu optimizma.

Istovremeno je serija doista dovoljno intrigantna da je poželimo bingeati, čak i oni koje hibridi, apokalipsa i distopija ne asocira na sadržaj koji bi inače gledali. Iako se čini kao da se život pomalo vraća na ono ‘staro’, na mnoge je od nas protekla zima ostavila trag zbog neprestanog osjećaja neznanja i nesigurnost. Sweet Tooth je zato serija za koju nismo znali da nam treba, upravo zbog doze optimizma s kojom nas je vodila kroz svakojake – pa i crne – scenarije. Naša je preporuka i jedna od najboljih novih serija ovog mjeseca!