Ususret premijeri Osmog povjerenika s novom filmskom zvijezdom Nadiom Cvitanović
Nakon uspješne premijere na Braču 5. siječnja, večeras zagrebačku publiku čeka premijera iščekivanog filma Osmi povjerenik. Jednu od uloga u filmu ima mlada Nadia Cvitanović koja je pravo osvježenje na filmskoj sceni. Tek na početku karijere Nadia je osvojila publiku svojom interpretacijom lika Ukrajinke koju glumi u filmu. A o karijeri, budućnosti i filmu popričali smo upravo s mladom glumicom…
1. Iako posve na početku karijere, zaintrigirali ste publiku koja će gledati film Osmi povjerenik. Kako je izgledao Vaš profesionalni put do jedne od glavnih uloga u filmu Ivana Salaja?
Nakon što sam diplomirala glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2015. razmišljala sam o tome što bi bio sljedeći logičan korak. Mogla sam ostati u Sarajevu, gdje sam nakon završenog fakulteta odigrala i svoju prvu profesionalnu filmsku ulogu. Bila je to mala uloga u filmu Danisa Tanovića „Smrt u Sarajevu“. Vratiti se u Split je također bila jedna od mogućnosti, ali Zagreb, kao glavni grad i centar kazališne i filmske industrije činio se kao bolji izbor.
Kao mlada glumica koja je studij završila u Sarajevu, našla sam se u okolnostima gdje nitko ne poznaje Nadiu Cvitanović i njen rad, te sam shvatila da moram uložiti sve napore da ljudi saznaju da sam tu i da želim da radim. Počela sam tražiti audicije i u jednom trenutku od poznanice čula da Ivan Salaj snima film i da je radnja smještena u Dalmaciji. To je bilo sve što sam u tom trenutku znala. Poslala sam mu mail u kom su bili moj CV, fotografije i jedan studentski film koji sam radila. Odmah je odgovorio. Našli smo se, razgovarali i to je bilo to. Nakon toga mi se javio s odlukom da ipak neće biti audicije i da sam dobila ulogu.
2. Uloga ukrajinske prostitutke koja živi na udaljenom otoku Trećiću izgleda zahtjevno, posebno za mladu glumicu kao što ste Vi, no iznijeli ste ju odlično… Kako ste se pripremali za ulogu?
Svemu pristupam studiozno, tako da sam i za ovu ulogu nastojala što bolje izučiti kontekst i naći što više referenci. Gledala sam mnogo dokumentaraca o traffickingu, kako se ne bih zaustavila samo na stereotipnom prikazu ukrajinske prostitutke, već pokušala liku dati i treću dimenziju, posebno zato što je riječ o komediji gdje je još lakše upasti u zamku površnosti.
S druge strane veliki izazov bio je i naučiti ukrajinski jezik. Savladati ne samo riječi, već i ritam govora i postići točno osjećanje i točnu govornu radnju. U tome mi je pomogla jedna poznanica koja je završila ukrajinski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na tome sam joj mnogo zahvalna.
3. U Baretićevoj knjizi taj lik je zapravo Bosanka Zehra, no režiser ju je promijenio u Ukrajinku… Je li je to promijenilo Vaš odnos prema priči i liku, je li je Ukrajinka bolje ‘sjela’ za glumiti?
Budući da sam provela četiri godine u Bosni, vjerojatno bi mi bilo mnogo lakše glumiti Bosanku, ipak glumiti Ukrajinku sigurno je bio veći izazov, budući da sam morala savladati i drugi jezik. Ali to se isključivo tiče konteksta iz kojeg lik dolazi. Žrtve traffickinga nose isti biljeg, bilo da dolaze iz Ukrajine, Bosne, Afrike ili iz Hrvatske. Strah koji osjećaju i patnja kroz koju prolaze su identični, tako da to i nije previše promijenilo moj odnos prema priči i liku, iako mi jeste ponudilo glumački veći izazov.
4. Kako je izgledalo snimanje filma, posebno u odnosu na kolege s kojima ste surađivali, ipak se radi o nekoliko impresivnih glumačkih imena hrvatske kinematografije?
Svakako je bio veliki izazov snimati na otoku, u potpunoj izolaciji. To svakako daje jednu posebnu atmosferu na setu. Svi su upućeni jedni na druge i ako se ekipa ne slaže, može biti noćna mora. Ipak, to nije bio slučaj na ovom snimanju. Tome je svakako doprinijelo i nevjerovano gostoprimstvo Bračana. Što se tiče glumačke ekipe, svi smo radili jedni za druge i vjerovali u ono što radimo.
Kao mladoj glumici, bila mi je izuzetna čast zaigrati u filmu s nekim od kolega koje već godinama gledam i pratim njihov rad. Ono što mi je najdragocjenije iskustvo koje sam ponijela s ovog seta je to da su me svi oni dočekali otvoreno, bez predrasuda, spremni pomoći u svakom trenutku i to samo potvrđuje moje poštovanje i ljubav prema njima.
5. Zagrebačka premijera filma je 9. siječnja – imate li tremu?
Apsolutno. Pozitivna trema je uvijek prisutna kad trebate izaći pred publiku s onim što ste napravili. Zagreb je specifičan i zbog toga što vas tu vidi najviše kolega, a mišljenja kolega su nam svima jako bitna. Neke kolege su nas već gledale na bračkoj premijeri i komentari su pozitivni, što nam daje sigurnost i za dalje. Jednako bitne su nam i reakcije publike i zaista se nadam da će svi uživati u filmu.
6. Kakvi su planovi za budućnost? Do Osmog povjerenika glumili ste u filmu Smrt u Sarajevu…. Nastavljate li s filmom ili nas čekaju neki drugačiji glumački projekti?
Voljela bih nastaviti s filmom svakako, ali voljela bih raditi i u kazalištu. Glumcu je bitno da glumi, medij je manje važan. Nije stvar samo u karijeri, već u osjećanju svrsishodnosti. Glumčevo tijelo je njegov instrument, a imati instrument na kojem ne svirate je nešto najtužnije što se može desiti. Što se tiče karijere, svi sanjamo da radimo na kvalitetnim projektima s dobrom, kreativnom i maštovitom autorskom ekipom, da to dotakne što više ljudi i da su kritike pozitivne.
https://youtu.be/t_gQwSTAUU8
