Više od 130 prošlogodišnjih filmova svih rodova i trajanja konkuriralo je za nagradu Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara. Nagrada je ipak otišla u ruke njih osam, a iste vam donosimo u nastavku. Vrijedi istaknuti i kako je Zlatni Oktavijan za životno djelo pripao redatelju Rajku Grliću.
Podsjetimo, Hrvatsko društvo filmskih kritičara nagradu Oktavijan ustanovilo je 1992. godine, a ime je dobila po Oktavijanu Miletiću, prvom hrvatskom filmskom autoru koji se sustavno bavio filmom, te se stoga drži utemeljiteljem hrvatske i jugoslavenske kinematografije. Nagrađeni vas čekaju u nastavku, a ovdje možete pogledati ocjene najbolje ocijenjenih filmova.
Najbolji dokumentarni filmovi
U kategoriji najbolji kratkometražni i srednjometražni dokumentarni film kritičari i kritičarke najviše ocjene dodijelili su filmu Bol Ivana Faktora, dok je najbolji dugometražni dokumentarac Naša djeca Silvestra Kolbasa.
I dok nam Bol nudi uvid u unutarnji svijet umjetnika koji zbog bolesti biva zatočen u prostoru, Naša djeca nas uvodi u svijet jedne (dis)funkcionalne obitelji. Rastavit će te na proste faktore, komentar je koji sam dobila netom prije nego sam krenula na projekciju ovog dokumentarnog filma na Pulskom filmskom festivalu. I doista je bilo tako. Dobro poznati citat Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna – nesretna je na svoj način pruža sjajan opis ovog filma. Obiteljski portret lišen je svakog uljepšavanja. Vrstan dokumentarni film, ako naiđete na njega obavezno mu dajte priliku.
Najbolji dugometražni i kratkometražni film
U kategoriji dugometražnog igranog filma najboljim je proglašena Proslava Bruna Ankovića, a najbolji kratkometražni i srednjometražni igrani film je Čovjek koji nije mogao šutjeti Nebojše Slijepčevića.
Kažu da nagrade nisu mjerilo uspjeha, ali Slijepčevićevo ostvarenje je ona iznimka koja potvrđuje pravilo. Film o kojem je sve već rečeno, film koji opravdano ulazi u anale domaće kinematografije. Proslava je pak film vidno stvoren za nagrade, temeljen na vrsnom književnom komadu, tematski sjajno “temperiran” za naše područje i oplemenjen hvaljenom glumačkom izvedbom Bernarda Tomića. Isto tako autorica ovih redova će vam spremno priznati kako je njegovo gledanje za nju svojevrsno mučenje. Spomenutu nagradu mogu razumjeti, ali je ljepota u tome što se s istom ne moram(o) slagati. Ovdje se spremno priklanjamo publici istog onog Festivala u Puli koja je spomenuti film popratila najnižom ocjenom, premda je osvojio glavnu nagradu.
Namjenski, eksperimentalni i animirani film
U kategoriji namjenskog filma najboljim je proglašen animirani film Hladi li sadnja drveća naš planet? napravljen za TED-Ed koji su režirali Ivana Bošnjak Volda i Thomas Johnson Volda. Najbolji eksperimentalni film Radije bih bila kamen režirala je Ana Hušman, a Veljko i Milivoj Popović autori su najboljeg animiranog filma Žarko, razmazit ćeš dite!
Potonji među njima doista je uspješan prijenos voljenog slikovnog i tekstualnog materijala poznate ilustratorice Tisje Kljaković Braić, a jedina žal koja ostaje kada se spomene je da ga ne gledamo u dužem formatu. Beskrajno dopadljiv!
Nagrade najboljim kritičarima
Osim nagrade Oktavijan HDFK tradicionalno dodjeljuje i godišnje nagrade Vladimir Vuković za najbolje filmske kritičarke i kritičare. Najbolja hrvatska filmska kritičarka u 2024. je Vanja Kulaš za tekstove objavljene u emisiji Filmoskop 3. programa Hrvatskog radija te na portalima Lupiga i Zona filma. Najboljom novom kritičarkom proglašena je Erika Roša za tekstove objavljene u emisiji Filmoskop 3. programa Hrvatskog radija.
