Black Mirror: Bandersnatch
Netflix se našao u pomalo čudnom, nekima nezgodnom, no svakako zanimljivom položaju. Na radost mnogih obožavatelja jučer je pušten Black Mirror: Bandersnatch, interaktivna Black Mirror epizoda koja bi trebala promijeniti televiziju. Naime, radi se o filmu/epizodi gdje gledatelji svojim uplivom mogu promijeniti tijek radnje. Što znači da zapravo svi gledamo istu epizodu, koja to nije.
Interaktivne serije i filmovi nisu toliko velika novost – već je David Wheeler kreirao interaktivni film Tender Loving Care 1998, koji je zapravo postao video igrica, baš zbog tog interaktivnog karaktera. No, ipak se radi o iznimci, nego o pravilu… I svakako ne možemo razinu umješnosti i izvedbe interaktivnosti iz 1998. i 2018. uspoređivati. Zato je Black Mirror to napravio (ili donio publici) u najboljem mogućem trenutku. No, Bandersnatch je kreiran u open source alatu Twine te se ne može gledati na apsolutno svim aparatima. Svi koji koriste najnoviju verziju Netflix aplikacije moći će neometano pogledati (i sudjelovati ‘u’) film, drugima će se pojaviti Netflix poruka kako pronaći način za gledanje.
https://www.youtube.com/watch?v=XM0xWpBYlNM
Black Mirror je TV serija koja od samog početka ima podijeljenu publiku – one koji ju obožavaju i oni kojima je ‘preuvrnuta’ (ovi prijašnji bi rekli da ju samo ‘ne razumiju’). I upravo je takva kreacija nakon četiri sezone morala podići uloge. Bandersnatch će po mnogima biti epizoda definirana kao remek-djelo, bez ikakve mane. Film/epizoda je to koja gledatelju nudi sve – pokrećući niz narativa daje gledateljima mogućnost da sami biraju u kojem smjeru će ići i na kraju sami gledatelji stvaraju svoj savršeni Black Mirror. I to funkcionira odlično.
Da vam ne otkrivamo mnogo spoilera – donosimo osnove filma i naš dojam. Bandersnatch donosi priču o neobjavljenoj igri(ci) Bandersnatch, o igri koja svog kreatora otjera u smrt. Kada dvadesetjednogodišnjak Stefan odluči adaptirati knjigu u videoigricu, on također izgubi dodir sa stvarnošću. Zanimljivo je to da je Bandersnatch originalno fikcionalan lik u romanu Through the Looking-Glass Lewisa Carrolla iz 1872, a pojavljuje se i u njegovoj poemi The Hunting of the Snark, iz 1874. godine. Radi se o neuhvatljivom izmišljenom liku, jako zapaljujućeg i opasnog karaktera – ne možemo se oteti dojmu da se Brooker inspirirao malo jednim, no i drugim. Tijekom filma Stefan ne samo da počne preispitivati svoju slobodnu volju, već reagira na odluke koje su donesene umjesto njega. No, kod Bandersnatcha nije sve crno, naprotiv! U trenucima se radi o briljantnom humoru, autoreferencijalnim dijelovima koji su ‘mind blowing’.
Navodno postoji pet završetaka Bandersnatcha – odličan je to razlog zašto pogledati Bandersnatch još nekoliko puta. Nakon ovog filma nismo sigurni hoće li televizija ostati ista, toliko toga je promijenjeno i pomaknuto. Charlie Brooker je televizijski genij.
Foto: Netflix
