Pogledali smo: Mickey 17 je ambiciozan, ali zamoran film koji ne dostiže svoju visoko postavljenu ljestvicu
Otkad je dominirao na dodjeli Oscara 2020. godine s filmom Parazit, svaki sljedeći projekt korejskog redatelja Bong Joon Hoa čeka se s nestrpljenjem. Zato smo jedva čekali da u kina stigne njegov novi film – Mickey 17. Riječ je o filmu na engleskom jeziku u kojem u glavnoj ulozi gledamo Roberta Pattinsona. Mickey 17 je po izlasku dosta podijelio kritike i publiku, a evo kako se nas dojmio.
Radnja filma
Mickey 17 adaptiran je iz romana Mickey7 Edwarda Ashtona. Riječ je o ZF komediji koja prati Mickeyja Barnesa (Pattinson) koji bježi od kamatara te odluči napustiti Zemlju. Prijavi se na program da bude ‘potrošni čovjek’ u svemirskoj misiji posrnulog političara Kennetha Marshalla (Mark Ruffalo). Njegova uloga kao potrošnog znači da je odabran za opasne zadatke jer se može obnoviti ako mu tijelo umre, a njegova sjećanja ostaju netaknuta. Tako Mickey odlazi na misije, umire, a tijelo mu se ponovno ‘printa’. Međutim, s jednom regeneracijom, stvari krenu krivim putem.
Uz Pattinsona i Ruffala, pojavljuju se i Toni Collette, Steven Yeun i Naomi Ackie.
S vremenom postane zamoran
Mickey 17 starta zaista zanimljivo, no s vremenom izgubite volju za gledanjem. On je jedan od onih filmova koji su zlatna sredina – ne oduševljavaju vas, ali nisu ni najgori koji ste ikada pogledali. Daleko od toga da film nije kvalitetan uradak. Ističu se glumačke izvedbe poput sjajnog Pattinsona kojeg nismo dosad gledali u komičnoj ulozi i možemo reći kako mu savršeno pristaje. Za film je nabacio i čudan naglasak koji daje njegovom Mickeyju posebnu dimenziju. Ruffalo i Collette glume bračni par pomalo campy, no nikad se ne čini besmisleno. Postava dobro izgleda i funkcionira skupa. Film je i očita satira na neuračunljive svjetske vođe (čitaj Trump) koji ne staju pred ni čim kako bi uništili one koje smatraju ‘vanzemaljcima’. Ono što nam se još svidjelo je kako je svijet unutar filma impresivno izgrađen, pogotovo ‘jezivci’, bića koja žive na planetu koji ljudi žele nastaniti. Međutim, tu je kraj pozitivnim stvarima.
Unatoč campy i komičnoj atmosferi, Mickey 17 postaje zamoran za gledanje, a na trenutke i previše kaotičan. Ključan problem s filmom je što kao da ne zna koju priču pratiti. Kada se dogodi prva velika stvar koja u pitanje dovodi etiku potrošnih, odnosno ‘printanja’ ljudi, film to kompletno odbaci i fokusira se na priču borbe protiv jezivaca i koloniziranja njihovog planeta. Da budemo iskreni, jedva smo čekali da film završi. Jednostavno nam nije pobudio nikakve emocije, čak ni one loše, što je možda i još gore.
Je li Bong Joon Ho postavio ljestvicu previsoko?
Kada pričamo o istaknutim redateljima 21. stoljeća, Bong Joon Ho jedan je od najistaknutijih. Njegov stil karakterizira miješanje žanrova, sukob bogatstva i siromaštva te nagla promjena u tonu filma. Savršen primjer toga je uradak koji ga je stavio na mapu izvan Azije – njegov drugi film, Memories of a Murder. Sljedeći filmovi – The Host, Mother, Snowpiercer, Okja i Parasite učinili su ga cijenjenim redateljem. Posljednji je postigao i nešto što nijedan drugi nije – postao je prvi film koji nije na engleskom jeziku da je osvojio Oscar za najbolji film. Joon Ho je za njega nagrađen Oscarom za najboljeg redatelja, najbolji scenarij te najbolji međunarodni film.
Zbog toga se mnogi ne mogu suzdržati od usporedbe Mickey 17 s Parazitom. Dok je Joon Hoov stil vidljiv, moguće je da je s Parazitom postavio ljestvicu previsoko. Znali smo da će ga biti teško nadmašiti, no nismo to ni tražili. Ipak smo očekivali da priča ode negdje i da u nama izazove nešto. Mickey 17 je nažalost samo jedan prosječan film sa zanimljivom premisom koja nije iskoristila svoj potencijal.
