Među prvima smo pogledali novi horor Longlegs koji uspoređuju s kultnim Kad jaganjci utihnu
Prije desetak godina nikada ne bismo rekli da će hororci biti neki od najiščekivanijih filmova. Unatoč lošijoj reputaciji koju taj žanr ima već od početka stoljeća, izgleda kako hororci doživljavaju pravi preporod. S filmovima poput It Follows ili Ari Asterovih uradaka, indie horor žanr apsolutno cvjeta i zaslužuje svu pohvalu. Tu možemo uključiti i Ti Westovu trilogiju X koja ubrzo završava sa zadnjim dijelom, filmom MaXXXine koji nam za dva dana stiže u kina i o kojem se naveliko priča. Možemo reći kako ljetni horori spašavaju kinoblagajne trenutno, u dijelu godine kada tradicionalno malo filmova izlazi. Imamo Mjesto tišine: Dan prvi koji rastura u kinima, spomenuti MaXXXine te horor o kojem danas pišemo – Longlegs (Sakupljač duša).
Longlegs
Kroz tri desetljeća, dogodilo se skoro 40 ubojstava od kojih svaki ima istu priču. Pobožni otac bez ikakvog razloga i ničim izazvan, odjednom zakolje svoju suprugu i kćer te počini samoubojstvo. Nema znakova provale, DNK tragova te očevi nemaju povijest obiteljskog nasilja. Ono što sva ubojstva veže je šifrirana poruka ostavljena na mjestu zločina, potpisana s LONGLEGS. Također, sva ubojstva počinjena su na 14. dan u mjesecu, na rođendan svih ubijenih kćeri. Što se dogodilo? Netko ili nešto očeve tjera da počinu ove zločine? Tu nastupa FBI agentica Lee Harker. Ona je novi dodatak FBI-ju i rečeno nam je kako kao da ima vidovite sposobnosti, ili barem nekakvo šesto čulo, intuiciju koja je vodi u rješavanju slučajeva. Upravo zato je šef odjela, Carter želi u svom timu kako bi otkrili tko je Longlegs.
Nikad ne dobijemo točan odgovor u koje vrijeme je film smješten, no to nam suptilno otkrivaju druge stvari poput slike američkog predsjednika Billa Clintona koja visi u FBI uredu te uređenja interijera. Zbog toga, zaključujemo da se radnja zbiva sredinom 90-ih.
Besprijekorni marketing filma
I prije nego što je stigao u američka kina, Longlegs je bio jedan od filmova o kojima se najviše pričalo. Najviše zbog marketinške kampanje čiji akteri zaslužuju povišicu jer su napravili ogroman hype oko filma na zaista pametan način. Skrivali su Nicolasa Cagea (koji glumi Longlegsa) od očiju javnosti prije izlaska filma. Znali smo unaprijed da će on tumačiti tu ulogu, no nismo znali kako će izgledati. Najavljivali su ga kao neprepoznatljivog i zastrašujućeg zbog čega su mnogi jedva čekali da film dođe. Također, jedan od načina promocije bili su im i veliki billboardi na kojima je bio napisan jedan broj. Ako bi ga ljudi okrenuli prije izlaska filma, čuli bi prethodno snimljen Cageov glas koji govori: What’s your name little angel? I’ll be waiting. Uz to, napravili su web stranicu nazvanu The Birthday Murders. Na njoj su bili kolaži mjesta zločina iz filma, a napravljena je u stilu web stranica 90-ih te je sadržavala pozadinske priče o ubojstvima.
No, je li marketing filma na kraju išao u korist filmu ili protiv njega? Definitivno je koristio u smislu privlačenja publike u kina kako bi pogledali film, no kad ga pogledate shvatite da ga je marketing ipak malo overhypeao.
Je li Longlegs dobar?
Longlegs su najavljivali kao novi Silence of the Lambs i Zodiac. Koristi sve poznate hororske trupe. Longlegs je Lee Harkerin Hannibal Lecter, a njegove šifrirane poruke nalikuju onima iz Zodiaca. No, bit ćemo iskreni, film nije ni blizu tim dvama hororima. Longlegs je samo dobar film. Dok ga gledate imate osjećaj da ne gledate film koji vam je obećan. Nije najstrašniji film godine i Nicolas Cage izgleda više smiješno, nego strašno. Longlegs ima svojih dobrih strana. Jako je estetičan i daje daj indie horor vibe u svom vizualnom stilu. Estetičnost, uparena s pretjeranim dizajnom zvuka nosi većinu filma. Navikli smo da se u hororima uvijek nešto skriva u pozadini. Zato su kadrovi namješteni da se uvijek fokusiramo na, primjerice, mrak iza Lee i prostor koji nije u fokusu, nego na samu Lee, očekujući da će nešto izletjeti na ekran.
Nažalost, cijeli hype oko Nica Cagea nije se isplatio. Definitivno izgleda kao frik, no ta ‘neprepoznatljivost’ nije tu. Apsolutno se vidi da je to Cage, a nismo bili sigurni trebamo li njegov lik shvatiti humoristično ili zastrašujuće. Njegovo otkriće zapravo je antiklimaktično. Pitamo se bi li bilo bolje da nismo znali da Nic Cage uopće glumi u filmu (Kao Kevin Spacey u Se7en). To pak nije kritika njegovoj glumačkoj izvedbi, koja je još uvijek odlična. Takva je izvedba i glavne glumice, Maike Monroe, kojoj indie horori nisu strani (proslavila se u hvaljenom hororu It Follows).
Horor u genima
Redatelj Longlegsa je Oz Perkins. Možda vam njegovo prezime zvuči poznato. On je naime, sin glumca Anthonyja Perkinsa, ni više ni manje nego Normana Batesa kojeg je tako sjajno utjelovio u Hitchcockovom Psihu (i njegovim nastavcima). Perkinsu je stoga horor praktički u genima. Longlegs je trebao biti njegov breakthrough, iako je već poznat u horor krugovima. Podsjetimo, prethodno je režirao filmove The Blackcoat’s Daughter te I Am the Pretty Thing That Lives in the House.
Mislimo kako bi Longlegs smatrali puno boljim filmom da možda i nije bilo tog marketinga koji ga je najavljivao kao film koji će vam lediti krv u žilama. Svakako je dobar film koji je na trenutke i strašan, pa malo i smiješan. Pravi cilj je usijati vam sumnju da se nešto užasno krije izvan vidokruga. Ispod nas ili tik preko ramena. I u tome itekako uspijeva.
