Jovan Marjanović pridružio se timu Sarajevo Film Festivala još kao devetnaestogodišnjak, nakon završene srednje škole. Rastao je uz Sarajevo Film Festival, pokazao istinski talent za kreativnu industriju, potom i završio prestižne škole te napravio odličnu poslovnu mrežu u svijetu filmske industrije. Film mu je u krvi još od malih nogu. Uz film je rastao i s filmom je rastao. Na mjesto direktora Sarajevo Film Festivala postavljen je prošle godine i za samo godinu dana unio brojne novosti, ostvario nove suradnje i unaprijedio Festival, a to je tek početak.
U susret 29. izdanju Sarajevo Film Festivala, u Journal intervjuu razgovaramo s Jovanom Marjanovićem o svemu – Festivalu, omiljenim filmovima, anegdotama koje mu je Festival donio, ali i kinematografiji danas.
Odrastanje uz film
- Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da je film vaša strast i kako je došlo do toga?
Ne sjećam se nekog pojedinačnog trenutka, ali filmovi su, dok sam odrastao, bili toliko značajan dio razgovora s roditeljima, rodbinom, prijateljima, da se film u mom odrastanju i sazrijevanju činio značajnim. Kroz film smo upoznavali svijet i stvarali svoju sliku svijeta. To je za mene film.
- Karijeru u kinematografiji započeli ste u okviru Sarajevo Film Festivala pre više od dve decenije, šta se sve po vašem mišljenju promenilo tokom tog perioda?
Dvadeset godina je dug period i dogodilo se puno toga. Prije svega, film je nekad bio na celuloidnoj traci, danas je u potpunosti digitaliziran. Promijenili su se načini distribucije. Danas je to kompletan lanac, čiji su procesi od proizvodnje do distribucije jasni. Ta promjena je verojatno na isti način značajna kao što je nekad bio prelazak s nijemih na filmove s tonom ili sa crno-bijelih na filmove u boji. Digitalizacija je jedna od velikih revolucija u filmu i ona je potpunosti završila u proteklih 20 godina, a već kreće potpuno nova – AI revolucija.
‘U nekim se filmovima tražimo’
- Koliko se sama kinematografija promenila u poslednje dve decenije? I šta nam je novo vreme donelo, a šta oduzelo kada je reč o umetnosti filma?
Kada je u pitanju kinematografija i promjene koje je novo vrijeme donijelo, u Bosni i Hercegovini, kao i u ostatku bivše Jugoslavije, kinematografija kao i većina drugih stvari bila je urušena i u tranziciji između onog sistema u kojem su se filmovi proizvodili 90-ih i nečeg novog što je dolazilo. To je ujedno bilo i ono čime smo se bavili na Sarajevo Film Festivalu: kako prerasti tu tranziciju i kako naći nove modele u proizvodnji i distribuciji filmova. Ono što smo detektirali kao važan alat za uopće mogućnost dolaska do produkcije filmova su međunarodne koprodukcije. One su do tada za filmove iz regije bile samo sporadične, a one međuregionalne koprodukcije bile su nemoguće i nepostojeće. Danas su one vodeći način proizvodnje filmova i to je sigurno jedna od najvećih promena.
Tako da su moja dva desetljeća na Sarajevo Film Festivalu obilježena, između ostalog, uspostavljanjem CineLink koprodukcijskog marketa, koji je uveo promjene u načinu proizvodnje filmova u regiji i koji je bio predvodnik povećanja regionalnih koprodukcija koje su sada postale norma i glavni način financiranja i proizvodnje filmova. U ta dva desetljeća i uz promjene u načinu rada koje je između ostalog inicirao i CineLink, odnosno Sarajevo Film Festival, omogućio je i izlazak na međunarodno tržište nove generacije filmaša, vrijeme su obilježile nove teme kojima se autori bave, njihove osobne autorske poetike. U nekim se filmovima tražimo nakon svih tih promjena koje je vrijeme donijelo, kao što je suočavanje s prošlošću i nekih osobnih autorskih poetika. A sada je sigurno na redu fokus na gledatelje. To je ono što je značajno.
O ulozi festivala…
- Je li s dolaskom hiperprodukcije moguće pratiti sve filmske novitete, pogledati ih i proživjeti na pravi način? Kako zapravo u današnje vrijeme adekvatno napraviti selekciju sadržaja?
To je zanimljivo pitanje. Mislim da je s jedne strane i odgovor na to zašto su filmski festivali i dalje relevantni. Jer selekcija je zaista nešto što je u vremenu hiperprodukcije koju opisujete, potrebno. Jako je, naravno, zanimljivo i izazovno pogledati i neke starije filmove u tom smislu, i birati i prezentirati neke filmske klasike, pogotovo u kontekstu festivala. To je u svakom slučaju uloga festivala.
- Svjedoci smo hiperprodukcije i serijskog programa, u prilog tome govori i činjenica da Sarajevo Film Festival već tri godine dodjeljuje nagrade za serije. Kako objašnjavate tu ekspanziju i odražava li se i kako na film?
Ta ekspanzija je rezultat toga da su kompanije koje imaju novac odlučile da im je potreban vlastiti sadržaj kako bi privukli gledatelje na svoje platforme. To su najčešće telekomi ili slične komunikacijske kompanije. Zašto? Zato što je serijski sadržaj, s jedne strane, prepoznat kao vrsta sadržaja koja privlači publiku u većem broju. S druge strane, upravo zbog svog serijskog karaktera, publiku – gledatelje i kroz poslovni model drži na neki način duže na tim kanalima. To ima utjecaj i na film, naravno. Taj je utjecaj s jedne strane pozitivan, zato što se upravo kroz taj direktni kontakt sa gledateljem filmski autori mogu mnogo više povezati s vlastitom publikom.
I vjerujem da će to vratiti filmsku formu da bude bliža publici. S druge strane, to smanjuje fokus na film. Zato što je jednostavno manje ljudi koji su spremni raditi na filmovima i zato što je produkcija serija duži i sigurniji posao. Cijene rastu zbog toga, i zbog toga filmovi postaju sve manji i manji.
Žene još uvijek nisu ravnopravne u filmskoj industriji
- Od pretprošle godine Sarajevo Film Festival dodjeljuje specijalnu nagradu za promoviranje rodne ravnopravnosti. Kakav je po vašem mišljenju položaj žena u filmskoj industriji danas?
Brojevi nam govore, a i jasno je, da taj položaj nije jednak. Nismo još uvijek dosegli jednakost ni po pitanju broja žena na pozicijama u ekipama i na vodećim pozicijama u kinematografiji. Nismo dosegli ni jednake visine budžeta za filmove koje režiraju žene i za filmove koje režiraju muškarci. Potrebno je puno angažmana i razumijevanja po tom pitanju. Zbog toga i imamo nagradu za Rodnu ravnopravnost i imat ćemo je sve dok ona ne ispuni svoj cilj. Inače, ta je nagrada samo jedna od aktivnosti kojima Sarajevo Film Festival daje doprinos uspostavi ravnopravnosti žena u filmskoj industriji.
