Ususret premijeri najiščekivanijeg blagdanskog filma ‘Stric’ podružili smo se s glumcima u našem uredu
Goran Bogdan koji utjelovljuje brata, u šali nam kaže kako zahtjevnost rada na ovakvoj ulozi ovisi iz kakve obitelji dolazite.
“Recimo meni nije bilo zahtjevno”, kaže nam uz smijeh i dodaje “mi smo susjedi i prijatelji i s te strane nam je bilo lako. Roko i ja smo bejbisiteri Ivaninoj djeci. Volimo se i znamo se dugo, pa nam je to sve olakšalo proces. Film je zahtjevan naravno, ali smo se i lijepo pripremali.”
Ivana Roščić kaže da je film težak i mučan, ali istovremeno duhovit.
“Najteže nam je bilo to što smo ponekad morali držati koncentraciju da se ne smijemo, pogotovo na tim bizarnim večerama sa stricem. Ne umanjujem nimalo ulogu fantastičnog Mikija Manojlovića kao strica, koji je morao tlačiti. To nosi svojevrsni sadizam u kojeg morate ući. Mi smo kao familija koja živi u jednoj klaustrofobičnoj kući, zatvorena, zaključana, koja nema dodira s vanjskim svijetom, koja je u nekom vremenu koje ne pripada njima. Stric je potpuno anakroman spram nje.
Meni je od početka moj lik bio jasan. Tražio se kod i svi zajedno smo dumali kakav bi trebao biti glumački kod tog filma na više razina. I naši odnosi kad smo sami, i kad smo sa stricem, i kad smo nešto drugo – kad nema strica i više nismo njegova familija. Redatelji su od početka znali što žele i kako žele. Kao što je rekao Gogo, poznajemo se i zato je tu postojala suigra i partnerstvo. Mogli smo se maksimalno osloniti jedni na druge. Slušali smo savjete jedni od drugih. Tu nije bilo mjesta egu jer smo svi radili za film. Mislim da se jedino na takav način može napraviti nešto dobro – da se ego stavi sa strane. Ono što trebaš primiti primiš, ono što ne trebaš, naravno, ne.”
Uloge pisane po njima
“Andrija i David su više manje ove uloge pisali za nas i po nama za vrijeme pisanja scenarija, tako da su nam mnogo olakšali jer nas poznaju. Druga stvar je da smo u mi u pripremama dugo razmišljali kako se ti likovi ponašaju u takvoj situaciji (da ne spojlam film) koja nije standardna i koja je izmaknuta iz neke opće realnosti, jer to su neke strašne stvari koje je teško zamisliti. Zato je tu bila potrebna vjera u redatelje koju smo svi apsolutno imali i to je stvarno trebalo biti bespogovorno, jer kada bi svatko imao svoju viziju te situacije, mislim da ne bismo nigdje došli . Tako da smo im vjerovali i napravili smo po mom mišljenju psihološki točnu studiju osoba koje su se našle u takvoj ekstremnoj situaciji.”- kaže Roko Sikavica koji glumi sina obitelji.
Film definitivno ostavlja utisak na svakoga tko ga pogleda upravo zbog opipljivih emocija koje je ova sjajna glumačka postava uspjela prenijeti. Roko kaže kako je tu ogromna zasluga redateljskog dvojca jer je film na papiru imao mnogo više objašnjenja o samoj radnji i likovima. Od kuda dolazi njihova motivacija, zašto oni to rade i zašto se tako ponašaju…
“Film je sada (u finalnom rezu) doveden na jednu esencijalnu razinu gdje gledatelj mora biti jako pažljiv i mora biti gotovo kao detektiv u koncentraciji da bi pohvatao sve hintove. Da bi otkrio pravi ključ za čitanje ovog filma. Tako da, poruka svim gledateljima – sve je u filmu, samo se morate jako potruditi i biti pažljivi.” – kaže Roko Sikavica.
Originalan i nekonvencionalan
Stric je dosad ostvario sjajan međunarodni prijem. Na festivalima diljem svijeta nagrađen je s trinaest priznanja, uključujući posebno priznanje iz festivala u Karlovim Varima, dvije Zlatne Arene na Pulskom filmskom festivalu – za scenarij i za kostimografiju te Grand Prix na festivalu u Braunschweigu. Domaća kritika suglasna je u percepciji Strica kao izuzetno originalnog i nekonvencionalnog žanrovskog ostvarenja bizarne atmosfere kakav dosad nije viđen u domaćoj kinematografiji, ukazujući na evidentni utjecaj i elemente začudnosti grčkog “čudnog vala”, ali i novovalnih hororaca kao kombinacije art-housea i žanrovskog filma.
“Više ne znam ni tko mi je to pričao da je gledao film i da je sljedećih par dana razmišljao o njemu, da su mu kroz glavu prolazile situacije i objašnjenja. To je film koji izaziva različite emocije kod ljudi. Izaziva tjeskobu, neku vrstu anksioznosti pa sve do toga da te naživcira, no definitivno je film o kojem razmišljaš danima, što je zapravo i bit – isprovocirati publiku osjećajima.” – kaže Ivana te dodaje.
“Mislim da je uopće glupo današnji suvremeni film svrstavati u neki žanr. Suvremeni film je apsolutno pun podžanrova i ima puno podržanog podteksta u sebi. Apropo društvene zbilje, stric je po meni metafora nečeg što u sebi uključuje nacionalizam, klerikalizam i tradicionalizam. Taj stric ima sve te karakteristike koje se lako mogu reflektirati na društvo.”
Film koji ćete zavoljeti. Ili možda nećete.
“Ljudi shvaćaju da smo uspjeli, da su ti likovi živi i svatko prepoznaje u njima nekoga koga poznaje. Mislim da su tu i David i Andrija napravili odličan posao. Tako da smo uspjeli postići da ovaj film nije žanrovski obojan.” – kaže Goran Bogdan.
“Ovaj film će shvatiti svi ljudi i – ili će ga voljeti ili neće. On je pogodan za gledanje i više gledanja. Recimo, stariji će ga gledati kroz prizmu raspada Jugoslavije, a mlađi će ga gledati kao neki hipsterski film. Mislim da se svatko može pronaći u ovom filmu, samo je pitanje kakav će dojam na njega ostaviti. No to je sve čarolija filma, jer film mora ostaviti neki dojam. Najgore je kad su ljudi ravnodušni nakon kina.” – zaključuje Roko Sikavica.
Blagdanska tradicija
S obzirom na to da se bliže blagdani, nismo ih mogli ne pitati kako ih provode i drže li se oni čvrsto tradicije.
Roko: Kod nas standardno. Kapitalističko ludilo kupovanja prije nego zatvore dućani, onda se kiti bor. Kod nas se slažu jaslice, bude bakalar za Badnjak, purica i francuska, šunka i pečenje za Božić.
Ivana: Mislim da sam od novije tradicije pokupila to da zbog djece puno prije Božića okitimo bor. Već tamo za svetog Nikolu i bude negdje do drugog, trećeg mjeseca jer nas to čini sretnima. Više nam je do druženja s ljudima, obitelji i prijateljima nego do poklona. Najbolji idu djeci, a ostalima sitnice.
Goran: Mi tradicionalno idemo doma u Hercegovinu tako da je kod nas tradicija dosta jaka. Ima nas puno i svi se okupljamo, ali vidim da i kod mene to sve evoluira. Nekada su bili japraci, sarma, pečenja, sad je to purica, što je eto hajde možda malo zdravije od pečenja.
Ivana: Možda nakon ovog filma ljudi kad pogledaju možda neće poželjeti više puricu za Božić.
Roko: Pa ja sigurno neću. Od snimanja filma nisam pojeo puricu.
Ivana: Ja zato pak pečem fantastične kolače.
Roko i Goran: Ivanini kolači su remek djelo.
Da bi vam bilo jasnije, pogledajte film.
Službeni doček i premijera održat će se u srijedu, 30. studenoga u zagrebačkom kinu Kinoteka, dok od 1. prosinca Stric planira pohod na kina diljem Hrvatske.
Foto: Sanja Tušek
