Enis Bešlagić: Svi ćemo odgovarati za ono što smo učinili, a još više za ono što nismo

Enis Bešlagić dobro je poznato regionalno televizijsko lice, a na male ekrane se vraća već ove nedjelje, kada na program Nove TV stiže nova sezona zabavnog showa Tvoje lice zvuči poznato u kojem preuzima ulogu člana žirija. No, poznati će glumac susret sa zagrebačkom publikom zakazati i na daskama koje život znače. U srijedu, 13. ožujka u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski održat će se hrvatska premijera njegove prve autorske predstave naslovljene Da sam ja neko.

Teška je to bila odluka jer ne mogu više samo izaći na scenu i nasmijavati ljude. Uvijek sam zamišljao da moja predstava i ima neku poruku. Glupo mi je da izađeš samo i nasmijavaš ljude, to radim cijeli život. I da nešto glumim na sceni, i to radim cijeli život, kazao nam je Enis na početku našeg razgovora kojeg smo zakazali upravo ondje gdje će premijerno stati pred domaću publiku.

Predstava je to koja donosi prikaz glumčeva životnog puta preko studentskih dana pa sve do osobe koja je sada prepoznatljiva na ulici. Budući da si  jedan na jedan s publikom, ima elemente popularnog stand upa, ali to nije.  Zamislio sam ju kao druženje, prijateljsku večeru, priznaje nam.

Naslov predstave na prvu nas veže uz istoimenu pjesmu benda Indexi. Ima li ovaj kazališni komad direktne poveznice s njom?, zanimalo nas je. Ima veze s Indexima generalno. Ima veze sa svime oko nas pa i filmom i serijom ‘Toma’. Naime, pitao sam se zašto ljudi vole taj film. Zašto djeca koja nisu odrasla u tom vremenu vole taj film? I zašto jedno prijateljstvo Kemala Montena iz Sarajeva, Davorina Popovića i Tome Zdravkovića je toliko bitno za djecu koja danas to gledaju, koja odrastaju u takozvanim jednonacionalnim torovima i zašto Aleksandra Prijović napuni pet Arena? Mislim da djeca daju odgovor da mržnja više ne može pod kožu, otkriva nam Enis.

Zašto je sretan što je u manjini?

Uvjeren je kako mlade generacije danas sanjaju o nekim bezbrižnijim vremenima, vremenima koja daju više mogućnosti. Kada slušate pjesmu od Indexa to vam je onda kao neka parola, kao neka zakletva koju ste kao dijete možda položili. Mislim da smo svi odustali od tih tekstova, a pojavili su se neki novi tekstovi koji pozivaju na nasilje, na mržnju, na nešto loše, napominje glumac, dodajući:

Nažalost u većini slučajeva pokazivanje ljubavi, empatije i suosjećanja prema drugima se doživljava kao izdaja svog. Ja sam srećom u manjini i nastavljam to pokazivati. Vjerujem da i svatko tko dođe na predstavu bar jednim dijelom dijeli ova načela. Tako da mogu reći da publika koja dođe je –  moja publika.

Ne želim se kajati za ono što nisam učinio

Iskrenost je njegova deviza pa nas nije nimalo iznenadilo što je u razgovoru spreman dotaknuti se i tema koje mnogi guraju pod tepih. S aktivizmom sam počeo u mladosti. To se valjda nosi od kuće, želja za pravdom. Moram priznati da mene kad neka gospođa sretne i kaže ‘Dragi Enise, da je više takvih’, ja njoj kažem: ‘Gospođo, tada vi mene ne biste zaustavili’. Nekad i uživam u tome što sam među rijetkima. Smatram da je u manjini spas, priznaje nam.

Stoji iza onoga što radi, a isto ne radi kako bi se nekome dopao. Smatram da ćemo mi svi odgovarati za ono što smo učinili, a još više za ono što nismo. Ne želim se kajati za ono što nisam učinio. Smatram i da svaki dan mi imamo priliku pokazati se, samo neki ljudi se to ne usude. Zato ih treba ohrabriti, ističe.

Ako ste se, baš poput nas, zapitali odakle mu ovako pozitivan stav prema životu, odgovor bi vas mogao iznenaditi. Sve je naime počelo na – groblju. Još sam vrlo mlad, radeći na groblju shvatio da ‘džaba ti sve ovo krečio’, smrt je neminovna. Nisam došao na ovaj svijet samo da jedem, pijem i pjevam i onda odem s njega, otkriva nam Enis.

Shodno tome, posebnu radost mu čine putovanja i upoznavanje novih ljudi. Iz rata sam krenuo razbijati svoje predrasude i davao priliku drugima da razbijaju svoje preko mene. Meni je radost kada u nekome za koga govore da je pun mržnje, u njemu pronaći nešto dobro, otopliti ga. Od nemogućih misija napraviti moguću. Pri upoznavanju ne kalkuliram, ne znam drugačije, ističe.

A smatra kako u ovom svom naumu nije usamljen. Ljudi su željni bezinteresnog prijateljstva i druženja. Mislim da se to polako javlja u novim generacijama. Oni kao da poručuju: ‘Dragi roditelji, ne možemo više dolaziti u vaše energije, u vašu mržnju, u vaše podjele’… 

Fenomen koji traje

Kad smo kod novih generacija nismo ga mogli ne upitati o fenomenu koji i dalje primjećujemo, a koji je vezan uz seriju Naša mala klinika. Znate li i da postoji poseban kviz posvećen upravo ovoj seriji?, informacija je koju smo mu servirali.

S ovim podatkom nije bio upoznat, ali je itekako svjestan kako uloga osebujnog portira Šemse Poplave i dalje živi u kolektivnoj memoriji. Mislim da je ta uloga donijela isto neku ljepotu, volim je zbog humanosti koju mi je donijela, ali i otvorila neke vidike. Ja sam na zahtjeve roditelja i doktora obilazio bolnice i išao u posjet bolesnoj djeci koja su željela vidjeti Šemsu, prisjetio se, nastavljajući:

Tu sam se susretao s ljudima koji se bore za život i znam koliko truda ulažemo kao “licemjerno društvo” da spasimo jedan ljudski život, a tamo negdje ćemo pustiti da neka djeca umru u inkubatoru jer pripadaju nekom narodu, nekom etnosu. Želim skrenuti pažnju na to. Kad kažemo da jesmo dobri ljudi, moramo to i pokazati, ispuniti neke uvjete. Mislim da je većina ljudi samoljubiva, a ne sveljubiva.

Ja sam čovjek koji gradi mostove

U našem razgovoru dotaknuli smo se i teme prisutnosti u trenutku. Tko vam je najdraža osoba na svijetu?, upitao nas je, dajući nam i odgovor: Ona s kojom sjedite, ta treba bit najdraža. Kad se tako postavimo nitko se neće osjećati zapostavljeno. Mi smo nekada tu, ali smo mislima negdje drugdje. Moja predstava govori i o tim stvarima. Mojim životnim promišljanjima i iskustvima. Ja sam čovjek koji gradi mostove, a ima onih koji ih ruše. Svatko svoj koncept, ističe Enis.

Priznaje nam i kako se u životu rado drži one – Prijatelja blizu, a neprijatelja još bliže. To svi kažu, ali to nitko ne primjenjuje. Ja bih baš suprotno radio, tako sam neprijatelje često zvao. Znam da o meni ne misli baš najbolje, ali bude šokirani iskrenošću da sam ja njega baš iskreno zavolio. Često kažem: ‘Tu sam gdje jesam zbog vas, dragi moji neprijatelji’, dodaje sa smiješkom. I prijatelje i ‘neprijatelje’, Enis otvorena srca dočekuje u Lisinskom. Svoju ulaznicu možete nabaviti ovdje. 

Foto: Sanja Tušek