U domaća je kina prošlog listopada stigao zasigurno najiščekivaniji film godine – Dražen, biografska priča o košarkaškom Mozartu. Isti smo imali priliku tada pogledati na zagrebačkoj premijeri, koja je okupila više od 1800 oduševljenih gledatelja u devet kino dvorana. Spomenuti podatak sjajno opravdava tezu o najiščekivanijem naslovu koju smo iznijeli u samom uvodu.
Podsjetimo, film je snimljen u čast 60. obljetnice rođenja Dražena Petrovića, legendarnog imena svjetske košarke. Riječ je o autorskom projektu producenata Ivora Šibera i Ljube Zdjelarovića, nastalom pod redateljskom palicom Danila Šerbedžije. U glavnim ulogama su Domagoj Nižić (Dražen Petrović), Tonko Stošić (mladi Dražen Petrović), Romina Tonković (Renata, Draženova djevojka), Pavle Matuško (Aleksandar Petrović), Lovre Tanfara (mladi Aleksandar Petrović) i Zrinka Cvitešić (Biserka Petrović). Film će sada stići i na streaming platformu Netflix! Izlazi 5. veljače, a odlična je to prilika za sve one koji ga nisu uspjeli uhvatiti dok je bio u kinima.
Dojmove o filmu pročitajte u nastavku.
Ono ‘ali’
Iskreno, ne bih volio biti u koži ekipi koja je radila film, stoji u naslovu filmske kritike koju je na temu ovog filmskog naslova iznio poznati pisac i novinar Jurica Pavičić. Osvrćući se samo na navedeni segment, ne možemo ne složiti se s iznesenom tezom. Doista kada je Dražen u pitanju, barem za one koji su upoznati s njegovim likom i djelom, neminovan je osjećaj pripadnosti. Nećemo pretjerivati ako napišemo i da je on, kako u sportskom, tako i u kulturnom smislu – nacionalno blago. Jedan od onih koje poznate bez da ste ikad stali pred njih, jedan od onih zbog kojeg osjećate neizmjeran ponos jer je vaš.
Shodno tome, ne čudi što su uz izniman interes postojale i određene predrasude vezane uz ovaj biografski naslov, kao i uspjeh istog. Reći da je riječ o lošem filmu bilo bi griješiti dušu, ali osobno ne mogu skriti razočaranje zbog prikazanog. Isključiv razlog tome jest kut iz kojeg je filmska ekipa odlučila pristupiti ovom naslovu, a koji u fokus stavlja njegov ljubavni život, stavljajući košarkaške uspjehe u drugi plan. Držim da bi takav take bio sasvim u redu kad bi pred nama bio deseti biografski film o slavnom košarkašu, no vjerujem kako je prvi igrani biografski film ipak trebalo usmjeriti na druge kolosijeke.
Ono nešto (ili ništa)
Ne tvrdim da su mogli ili morali bolje – na kraju dana to je vizualno uistinu lijep film, koji donosi i uspješne glumačke izvedbe, a pritom javno valja pohvaliti mlade snage ovog filma, predvođene Tonkom Stošićem. Potpuno poštivajući kreativne odluke te želju da nam predstave Dražena kojeg možda nismo poznavali, voljela bih da su nam ipak prikazali onog kojeg smo poznavali (ili barem mislili da ga poznajemo); Dražena koji živi za košarku, njegove nade, strahove, najveće uspjehe…
Izuzev komemorativne i edukacijske note koju nose biografski filmovi, oni bi vas u suštini trebali natjerati da nešto i osjetite. Nažalost, taj segment je izostao. Vjerujem da su mnogi, baš kao i ja, nakon završetka filma poželjeli doznati Tko je ta Renata? pa je na neki čudan način priča o Draženu, zapravo postala priča o njegovoj djevojci Renati.
No, možda i nisam potpuno iskrena kod toga da sam lišena svih osjećanja. Ono što me ovaj film naveo jest da, kao netko tko je rođen i odrastao u Zagrebu, žarko želim da dođe novo zlatno doba naše košarke, da gradom zavlada pozitivna navijačka atmosfera (kao u novijoj povijesti i na hokejaškim utakmicama Medveščaka) te da svi zajedno pjevamo Heja, heja Cibosi!. No, dobro – to je tema nekih drugih članaka.
Projekt koji vrijedi podržati
A sad ono pitanje zbog kojeg mnogi i čitaju recenzije. Vrijedi li pogledati film Dražen? Da, vrijedi. Doista vjerujem da je riječ o jednom od onih naslova kojeg ne valja promatrati kroz dihotomiju crno-bijelo, uspješno – neuspješno. S razlogom je ovo najiščekivaniji film godine te u velikom broju segmenata predstavlja i projekt koji valja podržati.
Uz opasku da onima mladima, koji još nisu upoznali Draženove uspjehe i značaj, ispričate sve o istima/istome.
