Dea Maria Računica: Majke moraju znati da nisu same i da više nikad ne moraju biti same
Splitska glumica Dea Maria Računica nova je gošća naše rubrike S glumicama na kavi. Susreli smo se u njezinom rodnom gradu gdje ju 23. veljače očekuje vrlo posebna izvedba njezine monodrame Novorođena. Nakon izvedbe u Gradskom kazalištu lutaka Split uslijedit će i stručna panel rasprava s dvije terapeutkinje, Martinom Trboglav Podvorac i Ninom Čikeš Stegić.
Monodrama Novorođena je dokumentarno-autorski projekt koji govori o postpartum depresiji. Proizašla je glumičinog jednogodišnjeg istraživačkog rada, a osim na vlastitom iskustvu, temeljena je i na rezultatima anonimne ankete koju je ispunilo oko 300 žena. Predstava portretira novorotkinju čiji unutarnji svijet pratimo na sceni kroz odnos s novorođenom bebom, okolinom i samom sobom. A što se događa ‘iza kulisa’ otkriva nam Dea u narednim redcima.
- Dea Maria Računica – glumica, doula, majka. Mogli bismo reći kako su ovo tri ključne riječi po kojima te domaća javnost prepoznaje. No, što nam još nedostaje? Odnosno, kako bi nam se još voljela predstaviti?
Prije svega sam majka. I uvijek ću biti majka čak i kada sve titule nestanu, majčinstvo je nešto što mi nitko ne može oduzeti. Kroz majčinstvo crpim najveću snagu i inspiraciju. Inače sam osoba koja uživa u svim radostima koje život donosi. Obožavam glazbu i sama se bavim pjevanjem i redovito idem na razne koncerte naših i stranih autora. Isto tako volim modeling u kojem redovito radim kao photo model! Biti okružena obitelji, prijateljima, životinjama, prirodom ili kuhanje i gledanje filmova, sve su to načini kako sebe opuštam i regeneriram. U svijetu interneta i društvenih mreža, pokušavam što više biti aktivan sudionik u životu, a ne promatrač istog.
- Vratimo se nakratko na početak. Kako je započela tvoja ljubav prema glumi? Sjećaš li se trenutka kada si odlučila da je upravo to ono čime se profesionalno želiš baviti?
Odluka da upišem akademiju dogodila se nakon što sam rodila svoga sina, vrlo brzo i spontano. Inače moj prvotni cilj još dok sam bila djevojčica bio je postati glumicom i pjevačicom, ali putem se cilj promijenio u želju da postanem veterinarka, pohađala sam srednju školu za veterinarskog tehničara ‘Braće Radić’ u Kaštel Štafiliću. Međutim kada sam jednom prilikom čula da postoji dramska Akademija dramske umjetnosti u Splitu i shvatila da moji djetinji snovi mogu biti ostvareni, odlučila sam pokušati. Upisala sam iz drugog pokušaja, a u međuvremenu radila sam u ambulanti, tako da sam ostvarila oboje.
- Ne libiš se pozornicu koristiti za edukaciju, odnosno kao medij kojim progovaraš o stanju društva. Smatraš li da je kao javna osoba važno istupati oko određenih društvenih problema?
Da. Smatram da mi koji imamo mogućnost javnog govora i nastupa itekako trebamo biti glas naših ljudi. Upravo to i jest svrha umjetnosti. Kazalište i film nisu tu samo da nam pruže ugodu i zadovoljstvo, nekad nas treba suočiti s realnošću i dobro nas prodrmati. Umjetnost nam može otvoriti oči ako gledamo otvorenog srca.
- Mogli bismo reći kako je tvoja osobna situacija tek iskra koja je zapalila šibicu. U tom slučaju kutija šibica bi predstavljala sve majke koje nisu dobile priliku progovoriti o svojim osjećajima i problemima. No, ova predstava ipak nije namijenjena samo majkama. Koga bi sve voljela vidjeti u publici?
Moja priča bila je pokretač Novorođene. Željela sam dublje razumjeti sebe i svoje majčinstvo, željela sam otkriti što mi se zapravo dogodilo. I onda sam shvatila da nisam sama, da smo sve zajedno u istoj boli. Osima što je Novorođena namijenjena majkama, ona je ujedno namijenjena i svim ljudima koji su u direktnom doticaju s trudnicama i mamama. Svim onim ljudima koji u svojoj obitelji imaju mamu s bebom. Svim očevima i u konačnici svima nama, jer svi smo mi nekoć bili bebe i imali svoju majku.
U Splitu, u spoju monodrame i panela, očekujem i stručnjake koji svakodnevno susreću majke i rade s njima. Upravo to i jest cilj. Korak po korak uvoditi promijene unutar sustava, kako bi mame i bebe imale odgovarajuću skrb. Skrb kakvu svaka mama i beba zaslužuju.
- Možeš li nas odvesti iza kulisa. Koji su bili najveći izazovi s kojima si se susrela prilikom postavljanja teksta na kazališne daske?
Proces čitanja i selektiranja priča bio je najteži i najduži. Svaka od tih priča zaslužuje biti viđena i saslušana. Ipak, selekcija se morala dogoditi. I nakon dugo vremena, nekako sam uspjela. Onog trena kada sam stigla na scenu, tada je krenulo biti najintenzivnije. Tada su počele pristizati razne ideje ali istovremeno i razne blokade s kojim se susreće gotovo svaki glumac. Dio mene oslobađao se kroz svaku izgovorenu riječ. Iako priča nije ista, iako emocija nije ista, ali ono što je svim majkama zajedničko jest to što mislimo da smo u tome same. Zato se i jest dogodila ova monodrama, da majke znaju da nisu same i da više nikad ne moraju biti same.
- Vjerujemo kako je riječ o projektu na koji si iznimno ponosna. Što za tebe osobno znači Novorođena?
Znate kako kažemo novorođena beba ili novorođenče. Jednako tako i majka je Novorođena, kao i beba. Novorođena Majka. Sa svakim djetetom majka se iznova rađa. Usuđujem se reći da sam se na neki način i ja ponovno rodila s ovim projektom. Rad na novorođenoj donio je posao doule, povezivanje s mnogim divnim ženama i na kraju ponovno povezivanje sa sobom.
- I izvan glumačkog poziva, posvećena si majkama, sadašnjim i budućim, kroz doulaštvo. Kako se dogodila ta sinergija?
U svrhu što boljeg proučavanja postpartuma i povezivanja sa ženama koje imaju iskustva u radu sa mamama, odlučila sam upisati postpartum obuku za doule… Na obuci se dogodilo toliko ljubavi i podrške koje nikad neću zaboraviti. Tu sam upoznala Martinu i Ninu koje sada drže panel raspravu nakon odgledane monodrame. I tu se dogodila moja spoznaja da želim biti doula, iako je inicijacija krenula samim rođenjem moga sina, samo to tada nisam znala.
- Što sve radiš i kako pomažeš majkama, budućim i sadašnjim, van javnog istupa?
Radim kao postpartum doula već dvije godine. Uskoro završavam proces certifikacije za porođajnog edukatora te zbog velike potrebe naših mama, odlučila sam proći i obuku za porođajnu doulu. Trenutno pohađam online edukaciju koja se zove: Integrated Prenatal and Perinatal Dynamics: Skills for working with birth trauma that include the babys experience. Svakako zaljubila sam se u ovaj rad. Volim za sebe reći da sam poput čuvarice majki. A kada su majke dobro i osnaženo tada su naša djeca dobro i tada je cijeli svijet dobro. Mame me mogu pronaći na Instagramu pod nazivom: Dea Douluna.
Panel koji prati predstavu
Samu predstavu Novorođena pratit će i panel koji će se održati nakon izvedbe, a na istom će sudjelovati dvije terapeutkinje, Martina Trboglav Podvorac i Nina Čikeš Stegić. Važnost osvještavanja javnosti o postpartumu, ne samo depresiji, već i cjelokupnom mentalnom i fizičkom zdravlju majke, nešto je čemu se konstantno moramo vraćati. Educiranje trudnica, budućih roditelja, njihovih obitelji pa u konačnici i rodilja te majki koje već imaju nekoliko godina staža, postala je zadaća mnogih žena koje su odlučile da je to njihova misija. Naš razgovor s Martinom i Ninom donosimo ovdje.
Ulaz na predstavu i panel diskusiju je otvoren, uz mogućnost donacije, što bi svakako bilo super naglasiti. Potrebno je samo rezervirati mjesta na 099 443 7217. Više informacija o događaju se može pronaći i na https://fb.me/e/58lC5PqiS.
Zahvaljujemo Briig Boutique Hotel na ustupljenoj lokaciji za snimanje.
Makeup: Mia Persico
Foto: Prosper Filipović
