Predstava za malene i velike: Čudnovate zgode šegrta Hlapića premijerno u kazalištu Trešnja
Na 150. obljetnicu rođenja jedne od najznačajnijih hrvatskih spisateljica za djecu, Ivane Brlić Mažuranić, 18. travnja u kazalištu Trešnja premijerno će se izvesti predstava Čudnovate zgode šegrta Hlapića, nastala prema jednom od njezinih najvažnijih djela, ujedno i prvom hrvatskom romanu za djecu, u režiji Helene Petković, prema dramatizaciji Vedrane Vrhovnik.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića su prije svega priča o neobičnoj dobroti i nesebičnosti jednog dječaka, koji bježeći od svog okrutnog Majstora Mrkonje doživljava najrazličitije avanture i sreće najrazličitije ljude kojima pomaže da se izbore s nevoljama u kojima se nalaze te pritom stalno proizvodi nove krugove dobrote i ljubavi.
Svima poznata priča prati šegrta Hlapića koji odlazi u svijet kako bi razgazio čizmice koje su kupcu bile pretijesne te u oproštajnom pismu koje ostavlja svojoj Majstorici obećava da će svima pomagati onako kako je ona pomagala njemu.
Omiljeni dječji roman
U adaptaciji kazališta Trešnja, priča je ispričana iz perspektive Hlapićevog najboljeg prijatelja psa Bundaša, a situacije su riješene različitim kazališnim sredstvima: zločesti Crni čovjek tako se u početku pojavljuje kao sjena, guske koje je dječak Marko izgubio glasaju se kroz flautu i klarinet koje sviraju glumci iz ansambla, djevojčica Gita koristi se trikovima koje je naučila u cirkusu, Kosac, težaci i Grgina majka donose svoj blues hit.
Redateljica Helena Petković spojila je poetičnost romana Ivane Brlić Mažuranić sa suvremenijim elementima kazališnog jezika: scenografiju izrađenu od prirodnih materijala s projekcijama i sjenama na platnu, zvučne efekte koji podsjećaju na crtane filmove s glazbom uživo izvedenom na akustičnim instrumentima, koristeći različite stilove igre.
Želja za pozitivnom promjenom
Mislim da treba čitati i gledati Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Od Hlapića se može naučiti štošta; živimo u vremenu egoizma i često se čini da su nagrađeni uvijek i samo bahati, bezobrazni i sebični pojedinci. U takvim okolnostima, lako se odati očaju i frustraciji, a Hlapićev optimizam može nas potaknuti na promjenu perspektive: što se događa ako svaku situaciju pokušamo okrenuti tako da u njoj vidimo dobro? Što ako iz svake nevolje pokušamo nešto naučiti? Što ako se suprotstavimo zlu i usmjerimo na tuđu, umjesto na vlastitu dobrobit u svakodnevnim situacijama? Dobro se kod Hlapića širi u koncentričnim krugovima i vrati na kraju i onome koji je lanac započeo – možda tako može biti i u životu, vrijedi barem pokušati, poručila je redateljica Helena Petković.
Hlapić nas u vremenu egoizma podsjeća da misleći na dobrobit drugih možemo potaknuti u drugima pozitivnu promjenu i da optimističan i otvoren pogled na život donosi pozitivan ishod u svim avanturama koje nam se kroz život mogu dogoditi.
