Koregoraf Borna Babić otkrio nam je sve o plesnoj predstavi Okvir koju gledamo u ZKM-u

Nakon brojnih i uspješnih gostovanja po Hrvatskoj, Zagrebački plesni ansambl u Zagrebu izvodi predstavu „Okvir“, i to ove nedjelje u 20 sati, u Zagrebačkom kazalištu mladih. Nakon premijere krajem 2021. u ZKM-u, predstava je uspješno izvedena u Šibeniku, Karlovcu, Rijeci, Novoj Gradiški, Slatini i Poreču! Za zagrebačku publiku predstavu igra nova postava ansambla; Luna Lilek, Silvija Musić, Endi Schrötter i Karlo Topolovec.

Kao polazište za umjetnički proces odabrano je propitivanje pojma narcizma – u kojoj mjeri je narcizam prisutan u društvu i pojedincu, koliko je u različitom opsegu dio naše svakodnevice – u suvremenom  društvu u kojem smo svi opterećeni sami sa sobom? Inspiraciju za rad koreograf i autor predstave Borna Babić pronalazi u knjizi Narcizam: poricanje istinskog sebe američkog psihoterapeuta Alexandera Lowena. Razgovarali smo s njim o samoj inspiraciji, ali i predstavi, a što kaže pročitajte u zanimljivom intervjuu.

• Tvoja plesna karijera doista je impozantna, a trenutno plešeš u svjetski poznatoj plesnoj kompaniji Ultima Vez / Wim Vandekeybus u Bruxellesu u Belgiji. Kako je započeo tvoj plesni put koji te je i doveo do ovoga?

Moja plesna karijera i moj plesni put započeo je s mojih sedam godina u Rijeci u plesnoj grupi Ri Dance gdje sam počeo plesati latino i standardne plesove, a započela je tako što sam vidio predstavu u kojoj je plesala moja tetka Maja Ogrizović. To je bila nekakva točka o paucima! Još se dandanas sjećam koreografije i kostima. Toliko me zadivila da sam odlučio da i ja želim biti na svjetlu pozornice! Od tada nisam prestao plesati! U Rijeci sam plesao i klasični balet u HNK te u plesnoj grupi Flame u jazz grupi i hip hopu. Mnoge stvari su me zanimale, ali ples mi je nekako bio najveća strast i odlučio sam to nekako to pratiti. Otišao sam na audiciju u Amsterdam, gdje sam studirao jednu godinu. Zato sam se i preselio u Rotterdam na Codarts akademiju gdje sam diplomirao 2018. godine. Poslije toga sam radio za kompaniju Club Guy & Roni na sjeveru Nizozemske, u Groningenu, te poslije, 2019. počeo sam raditi s Wimom. Na audiciju za Ultima Vez skoro nisam ni otišao jer je audicija trajala pet dana, a ja sam mogao biti tamo samo tri dana. Također, mislio sam da to nekako nije kompanija za mene jer moja fizikalnost kao plesača ne pripada vokabularu Ultima Veza. Uvijek mi se sviđala kompanija, uvijek sam imao veliko poštovanje i uvijek me inspirirao Wimov rad, ali jednostavno nisam mislio da sam tip plesača kojeg on traži!

• Karijera profesionalnog plesača i koreografa puna je odricanja, kako ti to hendlaš?

Mislim da karijera svakog umjetnika donosi mnogo odricanja, pa tako i tako i moja. Nekako sam se prije bacao ravno na glavu za svako iskustvo, za svaku priliku koja mi se otvorila. Danas sam i dalje taj neki ludi umjetnik koji se daje sto posto u projekt u koji vjeruje, ali nekako sam malo izbirljiviji. Više ću promisliti koji me projekt zanima, s kojim ljudima želim raditi, s kojim ljudima želim biti okružen, što mogu izvući iz projekta ili samog odnosa s umjetnikom s kojim surađujem. Ako vjerujem i dalje u taj neki projekt, i dalje sam spreman odreći se raznih stvari, raditi dan i noć.

• Studirao si u Nizozemskoj i radio na brojnim zanimljivim projektima, koje bi izdvojio da su te formirali?

Od plesača, ali i koreografa, prvi dodir s radom Club Guy & Ronija me formirao i otvorio mogućnosti u kombinaciji plesa i teatra, posebno ta njihova snažna fizikalnost i vješta kombinacija s dramom. Kombinacija dance theatrea mi je otvorila vrata u kojima sam prodisao kao performer. Zatim definitivno moj prvi rad s Ultima Vezom „Die Bakchen-lasst uns tanzen“ u Münchenu, ali nekako sam se najviše našao u „Traces“ od Ultima Veza, u predstavi u kojoj imam bitnu teatralnu ulogu. Pričam hrvatski u predstavi, psujem, naređujem, tako da sam nekako prodisao kroz tu predstavu jer sam se upravo u toj kombinaciji plesa i kazališta, drame i plesa nekako mogao izraziti u potpunosti. Mislim da ples, koliko god da je divan, meni kao performeru može biti dosta apstraktan. Ako imam neku misao ili namjeru iza svog pokreta, to mi daje neku svrhu i što želim komunicirati s publikom s kojom sam u kontaktu. Tako i kao koreograf, u svojim kreacijama tražim neku namjeru i priču koja ne mora biti doslovna, ali da je u nekom dodiru s publikom, da se ostvari komunikacija s publikom, performerima i cijelom predstavom.

• Reci nam nešto o predstavi Okvir je bilo koreografirati ovakav komad?

„Okvir“ je moja prva cjelovečernja predstava, samim time mi je zadala mnoge izazove iz kojih sam naučio puno! Ovim putem se stvarno želim zahvaliti Petri Glad Mažar, ravnateljici Zagrebačkog plesnog ansambla, koja mi je stvarno dala puno prostora i slobode da stvorim štogod želim. Hvala joj na podršci i povjerenju na cijelom ovom procesu! „Okvir“ sam zamislio upravo u tom duhu teatra i plesa. Najveći izazov je bio kako pronaći karakter svakog performera koji će njemu odgovarati, a u istom trenutku i meni kao koreografu dopuniti ideju koju vidim za cijelu predstavu. Mislim da smo u tome i u dijalogu s plesačima uspjeli stvoriti predstavu koja ne samo da je fizički raznolika i bogata, nego da i taj pokret priča svoju priču, da ima svoju namjeru i komunicira s publikom.

• Vrijeme iza nas (vrijeme pandemije) otvorilo je mnoga pitanja o ljudskoj egzistenciji, o bliskosti, podijeljenosti i odijeljenosti. Kako je na tebe to sve utjecalo, prvenstveno kao čovjeka, a zatim kao umjetnika?

Vrijeme pandemije nekako gledam u pozitivnom duhu jer su mi se pojavile brojne i posebne prilike Prvo ,od toga da sam mogao biti u doma u Rijeci neko dulje vrijeme i povezati se s obitelji i prijateljima na nekom dubljem nivou. Zatim kao umjetniku jer su mi se stvorili novi i posebni projekti za koje mislim da se ne bi pojavili u neko normalno vrijeme. Imao sam malo više vremena promišljati i započeti svoj rad kao koreograf. Nekako sam to dano vrijeme iskoristio na najbolji način.

• Kao polazište za umjetnički proces odabrano je propitivanje pojma narcizma, zašto?

Uvijek sam propitivao sebe i gledajući tu kontradikciju koja je u svima nama, između skromnog i narcističkog sebe. Nekako me zanimalo kako i što aktivira jednu i drugu stranu. To sam htio dublje shvatiti i izraziti tu moju znatiželju kroz stvaranje „Okvira“. Zato u predstavi imamo ta neka dva lica predstave, dva lica svakog karaktera, koja smo pokušavali razviti kroz proces. Oni su jasni, ali ne doslovni.

• Zbog čega bi svatko od nas trebao doći pogledati predstavu?

Smatram da svatko tko je otvoren može pronaći nešto za sebe u „Okviru“.

Ulaznice možete kupiti online ili na blagajni ZKM-u po cijeni 11,00 EUR (82,88 kn). Umirovljenici, studenti i učenici mogu kupiti ulaznice po povlaštenoj cijeni 6,50 EUR (48,97 kn).

Foto: Jelena Janković, DannyWillems, DavideBelotti