Pogledali smo: Black Mirror se sa sedmom sezonom vratio svom prepoznatljivom štihu
Prošli tjedan izašla je sedma sezona Netflixove serije Black Mirror, jedne od najoriginalnijih i najboljih serija koje smo imali prilike gledati u posljednje vrijeme. Podsjetimo, Black Mirror je svoju premijeru imala 2011., a prepoznatljiva je po tome što je svaka epizoda za sebe i bavi se oštrim, satiričnim i mračnim pričama koje istražuju techno-paranoju. Često su priče smještene u bliskoj budućnosti i sadrže napredne vrste tehnologija koje za sada ne postoje, no strašna stvar je da bi nekada zapravo i mogle.
Nakon sjajno prihvaćenih pet sezona, serija je završila, da bi se nakon četiri godine vratila sa šestom sezonom. Nju su kritičari i gledatelji malo manje voljeli, stoga su se mnogi nadali kako će sa sedmom sezonom, Black Mirror opet biti ono po čemu je poznata. Pogledali smo svih šest epizoda i evo što mislimo.
Sedma sezona
Kada smo prvi put pogledali prvu epizodu Black Mirrora, ostali smo šokirani, baš kao i većina gledatelja. Svaki obožavatelj serije sjeća se epizode The National Anthem i onog osjećaja ‘što ja to gledam’. Nismo znali što gledamo, ali bili smo sigurni da želimo još. Serija odmah grabi tom sirovim, uznemirujućim pričama i načinom na koji secira naš odnos s tehnologijom. S godinama se Black Mirror promijenio, postao je puno poznatiji, a došla su i mnoga poznata lica. Neki će reći da je izgubio onu svoju prvotnu mračnu oštrinu, ali istina je da je srž ostala ista. I dalje nas izbacuje iz zone komfora i tjera na razmišljanje. Zapravo, baš ta prepoznatljivost i originalnost privukle su sve više velikih hollywoodskih imena. Svi žele biti dio tog ludog, ali briljantnog univerzuma.
Tako u sedmoj epizodi možemo vidjeti Rashidu Jones, Chrisa O’Dowda, Tracee Ellis-Ross, Issu Rae, Emmu Corrin, Awkwafinu, Petera Capaldija i Paula Giamattija. Po prvi put je i došao nastavak jedne od epizoda. Riječ je o jednoj od omiljenih i često smatranom jednom od najboljih – USS Callister. Nastavak te epizode zaokružio je Black Mirror priču.
S obzirom na to da je Black Mirror antologijska serija te je svaka epizoda priča za sebe, možete sami odabrati redoslijed kojim ćete ih gledati. Mi smo ih gledali onako kako su poredani i možemo reći da se serija ‘vratila’ originalnim temama, preispitivanju tehnologije i etičnosti, ali da je također jedna od najhumanijih dosad.
Neke od najboljih epizoda dosad
Odmah po početku, sedma sezona otvara s jednom od najšokantnijih i najtužnijih epizoda – Common People. Priča kreće kao emotivna drama. Amanda (Rashida Jones) i Mike (Chris O’Dowd) su bračni par koji očajnički želi dijete. Vidimo ih kako se vole, kako slave svaku godišnjicu braka na mjestu gdje su se vjenčali, kako rade na svojim običnim poslovima… No, vrlo brzo sve prelazi u mračnu kritiku sustava, gdje velike korporacije i medicinska industrija iskorištava tuđu ranjivost za vlastiti profit. Pogotovo u situacijama gdje je doslovno riječ o životu ili smrti. Zbog situacije u kojoj su se našli, moraju plaćati napredni tehnološki medicinski tretman. Njihov ‘pretplatnički model’ stalno se mora ažurirati, što znači da kompaniji moraju plaćati sve više i više, a novca nemaju. Zbog toga, Mike posegne za neočekivanim načinom zarade koji također daje svoju poruku bizarnosti fetišizacije i bolesnih online zajednica.
Neke epizode, poput druge (Bête Noire) i četvrte (Plaything), zadržavaju element psihološkog horora koji toliko dobro leži kreatorima Black Mirrora. Upravo Bête Noire je osobno i najbolja epizoda sedme sezone i to ona bez velikih hollywoodskih imena. Epizoda prati Mariju, mladu slastičarku koja postaje uznemirena kada se njezina bivša školska kolegica Verity pridruži tvrtki u kojoj radi. Postoji nešto posve čudno u vezi s Verity, nešto što samo Maria primjećuje. Ova epizoda ostaje najdublje urezana. U nama je izazvala fizičku nelagodu, onaj osjećaj nervoze i stisnutosti u prsima dok gledate nešto što je istovremeno fascinantno i uznemirujuće. Gledamo nepravdu kako se odvija pred očima, želimo da se razotkrije, ali znamo i osjećamo da neće završiti onako kako bi trebalo. Onda vas na kraju kompletno iznenadi.
Brisanje granica stvarnosti
Dok spomenuta epizoda ide sve dublje u horor, Plaything, iako ima taj element, ide u malo drugačiju stranu. Bavi se ljudskom potrebom za povezivanjem s drugima, ali to radi kroz jednu neobičnu, pomalo halucinantnu priču. U fokusu je Cameron, bivši gaming novinar (u sadašnjosti ga glumi Peter Capaldi). Kad ga pratimo u mladosti u flashbackovima, vidimo da ga lik Colin (Will Poulter ponovno u svojoj ulozi iz Black Mirror filma – Bandersnatch) upoznaje s revolucionarnim softverom. To nije klasična video igra, nego iskustvo. Cameron u jednom trenutku ukrade ‘igru’ koja se sastoji od malih virtualnih stvorenja o kojima se trebaš brinuti te postane opsjednut. U kombinaciji s LSD-om, Cameron počne vjerovati da stvorenja komuniciraju s njim i daju mu upute kako poboljšati čovječanstvo.
Sve to stvara jednu bizarnu, ali nevjerojatno intrigantnu atmosferu gdje se granice stvarnosti, tehnologije i psihodelije potpuno brišu.
Humane i emotivne priče
Epizode koje se najviše fokusiraju na ljudskost i evociraju emocije su sjajna Hotel Reverie te predzadnja, Eulogy. Hotel Reverie nam je najbolja epizoda sezone iza Bête Noire te prati visokotehnološki impresivan remake starog britanskog filma. Filmska ekipa šalje hollywoodsku zvijezdu Brandy Friday (Issa Rae) u drugu dimenziju, gdje se mora držati scenarija ako se ikada želi vratiti kući. Ali implikacije pokušaja stvaranja filmova bez imalo ljudskosti ili poštovanja prema zanatu rezultiraju zamagljivanjem granica između stvarnosti i fikcije i ostavljaju vas da preispitujete sam koncept postojanja. Odlična epizoda!
Eulogy je s druge strane možda najmanje impresivna od svih te na trenutke dosadna, ali ništa manje ‘black mirrorovska’. Čak bi i rekli da je najljudskija od svih. To je priča o Philipu (Paul Giamatti), koji dođe u kontakt s entitetom umjetne inteligencije nazvan The Guide (Patsy Ferran). Ona mu pomaže da doslovno prošeta kroz stara sjećanja dok pokušava pružiti uvid u sveobuhvatnu uspomenu staroj ljubavi koja je nedavno preminula. Čineći to, Phillip se pomiri s vlastitim nedostacima i nesposobnošću da vidi svoje pogreške.
Povratak na poznati svemirski brod
Zadnja epizoda sedme sezone je USS Callister: Into Infinity, nastavak prve epizode četvrte sezone Black Mirrora. Mnogi su bez dvojbe upravo ovu epizodu najviše čekali. Ova epizoda nastavlja tamo gdje je spomenuta stala te nas vraća na svemirsku brod iz fiktivne igrice, ali ovaj su put ulozi još veći. Nanette Cole (Cristin Milioti), nakon smrti Roberta Daleyja (Jesse Plemons), sada je kapetanica broda i vodi ostatak posade. Kako bi ostali živi, primorani su krasti resurse od drugih igrača. Nema više granica, ni pravila, sve je igra preživljavanja. S druge strane, James Walton (Jimmi Simpson) poludi kad počnu pristizati prijave o čudnim krađama unutar igre. Igrači tvrde da im uzimaju kredite likovi koji tehnički ne postoje. Kako bi spriječio da sve izađe u javnost i ugrozi biznis, Walton mora riješiti problem prije nego što stvar eksplodira.
Ova epizoda je sve što smo očekivali – i više. USS Callister: Into Infinity je pravi mali svemirski kaos, ali onaj koji ima svoju strukturu, ritam i napetost od koje ne možemo maknuti pogled. Sve se odvija u tempu koji ne popušta – dinamično, nepredvidivo i s dozom crnog humora koji savršeno paše tom digitalnom svijetu.
Sve u svemu, sedma sezona Black Mirrora vrijedna je gledanja i sadrži raznolike epizode koje su također i jedne od najboljih cijele serije.
Foto: Netflix
