Pogledali smo Bird i ugodno se iznenadili. Rekli bismo da je i jedan od najboljih filmova godine

Blockbusteri, filmovi s velikim zvijezdama i redateljima te remakeovi kultnih filmova će uvijek privlačiti publiku u kina i zarađivati milijune bez obzira na kvalitetu. To ne znači da nema više dobrih filmova, unatoč mišljenjima mnogih pesimista i cinika. Za sve vas koji mislite da je prava filmska umjetnost izumrla, preporučujemo da pogledate film Bird. Dokaz je da su neovisni, arthouse filmovi itekako živi i itekako kvalitetni.

Film je imao premijeru na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Cannesu, no o njemu se nije previše pričalo. Mi smo ga sada pogledali na regionalnoj premijeri u sklopu Human Rights Film Festivala i evo kako nas se dojmio.

O čemu je riječ?

Bird je coming of age drama s elementima mistike redateljice Andree Arnold (Wasp, American Honey) smješten u sjevernom Kentu u Engleskoj. Prati 12-godišnju Bailey koja živi sa svojim polubratom Hunterom i ocem Bugom u grafitima išaranom i neurednom stanu. Bug im obznani da će se vjenčati za svoju djevojku Kayleigh, s kojom je tri mjeseca. Zbog toga nema puno vremena da im se posveti, stoga Bailey traži pozornost i avanturu negdje drugdje. Ubrzo upozna misterioznog muškarca Birda koji traga za svojim roditeljima. Bailey mu odluči pomoći u potrazi, a iz toga se izrodi prijateljstvo i posebna veza.

Iako turoban i tužan, Bird je neobično lijep i zapravo je feel good film. Definitivno jedan od najboljih takvih filmova koje smo pogledali ove godine. Neizmjerno bi nam bilo žao kada bi prošao nezamijećeno, no imamo osjećaj da će ipak privući prave ljude.

Iznenadio nas

Kada su izašli prvi dojmovi kritičara s Cannesa, bilo je jasno da je riječ o dobrom filmu. Međutim, ne diraju svi objektivno dobri filmovi u dušu, stoga nismo znali što očekivati. Možemo reći da nas je Bird iznenadio svojom senzibilnošću i toplim srcem. Riječ je o jednoj priči o odrastanju i pronalasku svog mjesta pod suncem, ispričanoj iz perspektive 12-godišnjakinje koja je primorana nositi se s, u najmanju ruku, disfunkcionalnom obitelji. Taj kaos je savršeno prikazan kroz brojne hand held kadrove (poznata tehnika kojom se filmaši koriste kako bi dočarali unutarnji nemir likova). To je kombinirano i s formatom ekrana mobitela, koji prikazuje trenutke koje je Bailey snimila.

Zanimljivo je kako redateljica Andrea Arnold pronalazi ljepotu u svakom kadru, a cijeloj coming of age priči pridonosi i sjajan soundtrack koji pjevušite satima nakon gledanja filma. Fontaines D.C., Coldplay, The Verve, Damon Albarn… nježan soft rock zvuk sjajno prati Baileyčin i Birdov put prema pronalasku sreće. Ono što bi neke gledatelje možda moglo odvući je element mističnog koji se provlači kroz film. Za neke će biti iznenadno i nepotrebno, no miješanje fantasyja i ovakve ljudske priče ispunjeno je simbolikom da ćete se do kraja filma pitati: Je li Bird stvaran? Je li produkt Baileyčine mašte? Je li on njezin anđeo čuvar? Sve to ostaje na gledatelju da protumači.

Glumačka postava

Kada bismo morali izdvojiti najsvjetliju točku filma, onda bi to morale bit glumačke izvedbe. Počevši od fantastične Nykiye Adams koja je utjelovila Bailey. Ima zaista nešto posebno u filmovima u kojima djeca postignu izvedbe na razini vrhunskih glumaca. Riječ je o apsolutno breakthrough ulozi zbog koje se veselimo nastaviti pratiti njezin rad. Još jedno nepoznato ime, Jason Buda glumi Huntera gotovo dokumentaristički da imate osjećaj da pratite njegov stvarni život. S druge strane imamo poznata imena iz filma – Barryja Keoghana i Franka Rogowskog.

Barry Keoghan je vjerojatno jedan od rijetkih glumaca kojima je najmanje poznata uloga ona u Marvelovom filmu. Zbog uloge u Birdu, odbio je pojaviti se u nastavku Gladijatora. Iako mu ovaj film neće donijeti vidljivost kao Gladijator Paulu Mescalu, moramo reći kako je Bird daleko bolja odluka od Gladijatora. Keoghan je bio sjajan u ulozi karizmatičnog Buga. Poznat po ulogama u kojima glumi dežurne čudake (sjetimo se samo Lanthimosovog Killing of a Sacred Deer i Emerald Fennellinog Saltburn), u Birdu je zapravo najmanje čudan. Jako je sladak dok pjeva Coldplayevu Yellow žabi čiju halucinogenu sluz želi prodavati.

Frank Rogowski isto nije stran neovisnim i čudnim ulogama. Njemački glumac radio je s Michaelom Hanekeom i Terrenceom Malickom, a prošle godine briljirao je u nagrađivanom filmu Passages. U Birdu glumi naslovnu ulogu koja izgleda stvorena za njega. S nevjerojatnom lakoćom pronalazi čaroliju u tmurnom okruženju i neočekivani je heroj.

Bird je sjajan film koji bi mogao pronaći svoj put i do pozornice Oscara, a imate ga još prilike pogledati na Human Rights Film Festivalu u subotu, 7. prosinca u Kaptol Boutique Cinema. Za kraj vas ostavljamo s pjesmom koja nas dira jednako kao i žabu!

Foto: IMDb