Andrea Buča oduševila nas je pričama sa snimanja svoje emisije koja se upravo natječe za Zlatni studio
Od Andree Buče, naše novinarke i redateljice, redovito nam pristižu originalne i raznolike TV emisije i prilozi. Upravo ju interesantan i svjež način obrade različitih tema čine najprepoznatljivijim TV licem. Autorica je i dviju sjajnih putopisnih emisija ‘Stani u Lici’ i ‘Stani v Zagorju‘ u kojima je uspjela dočarati običaje i bogatu povijest tih krajeva, a ponajviše duh živopisnih likova odnosno ljudi koji su stali pred objektiv i svojim pričama dočarali ljepotu tih, pomalo zaboravljenih, krajeva.
Upravo je za potonju Andrea nominirana za prestižnu nagradu Zlatni studio, čije glasanje traje do 5. veljače, a za koju možete glasati ovdje. Tim smo povodom razgovarali s njom!
- „Stani v Zagorju“ ušla je u finale za najbolju emisiju tijekom protekle godine, nominirana je najveću medijsku nagradu Zlatni studio – čestitamo! Možeš li nam reći kako si došla na ideju o njezinom stvaranju?
Nakon prve edicije, „Stani u Lici“, ideja je bila ostati u kontinentalnoj Hrvatskoj. Dvojila sam između Zagore i Zagorja i odlučila se za ovo drugo jer mi je bilo manje poznato, zapravo potpuno nepoznato i imala sam feeling da će baš to biti dobra startna pozicija. Taj skok u nepoznato pokazao se najboljom odlukom.
- Što ti je bilo najzanimljivije tijekom samog snimanja? Jesi li otkrila ljepote Zagorja za koje prije emisije nisi znala?
Svaki dan je nosio barem tri nove teme i priče, poznanstva i oduševljenja. Zagorci su ugodno društvo, dobronamjerni, vedri, veseli i dobri domaćini. Što čini neki kraj? Prvenstveno ljudi. Jer što će vam sve ljepote prirode i arhitektura ako je duša prazna, daleka i nepristupačna?
- Snimanje se odvijalo tijekom ljeta i trajalo je nekih četrdesetak dana. Kako si, kao prava Dalmatinka, podnosila ljetne vrućine na kontinentu?
Zagorje kao da pripada tropskom pojasu, ljeta su nevjerojatno vlažna i fakat je bilo vruće. Disali smo na škrge i nakon nekog vremena se naviknuli.
- Zagorci slove kao jedni od najveselijih i najsimpatičnijih ljudi, koji će svakoga velikodušno ugostiti, a vrlo rado vole i popiti. Imaš li neku anegdotu sa snimanja vezano za domaćine?
Bilo je vruće ljetno poslijepodne u birtiji pod Lipom, divno autohtono mjesto za okrijepiti glad i utažiti žeđ. Vlasnik birtije Božek i njegovi dečki iz benda priredili su nam sjajnu glazbenu dobrodošlicu, a onda je došao red na pripremu stubičkog specijaliteta – strepe. Kako je Božek ranije imao iskustva s kuhanjem na televiziji činilo se riješena je stvar. Složili smo scenu, postavili Božeka, udaramo klapu i akcija! Božek, dovitljiv kakav je, pripovijedao je što su jeli naši stari i pripremao je tijesto.
Nakon par minuta postalo je jasno da Božek nikad ranije nije imao ruke u brašnu. Kraj mene je stajala njegova gospođa, puhala, prevrtala očima, ljutila se, nije si mogla pomoći pa je ušla u kadar i krenula popravljati, pa su se posvađali, prava bračna svađa! Odluka da kamere ostanu upaljene, a kasnije i sav taj materijal uđe u epizodu bila je jedna od najboljih odluka, a ta „Božekova strepa“ najslađom strepom ikad! Plakali smo od smijeha. Gospođa je završila strepu, najeli smo se i napili kak` spada! Taj dan je i naš snimatelj Marjan postao tata pa smo imali dvostruki razlog za slavlje.
- Poznata si po svom neustrašivom i avanturističkom duhu, tijekom karijere si čak prošla obuku za ratne izvjestitelje Ministarstva obrane i HRT-a. Kakve si još vratolomije tijekom godina izvodila i možeš li nešto slično izdvojiti sa snimanja emisije „Stani v Zagorju“?
Okušala sam se u svim adrenalinskim sportovima, ali je ozbiljna frka nastala u jami na Velebitu, na snimanju Stani u Lici. Nakon pola sata obuke, neustrašiva kako kažete, krenula sam se spuštati u mračnu jamu, duboku 40 metara. Nakon par metara u hladnoj jami, obamrla sam od straha i shvatila da je to potpuna pogreška, i neka me vade vaaaaaaan! U Zagorju sam bila pametnija, osim panoramskog leta balonom i adrenalinske vožnje u rally-u, nikakvih većih uzbuđenja i pogrešnih odluka nije bilo.
- Koji dio Zagorja ti se najviše svidio, što bi preporučila našim čitateljima da posjete i dožive?
Čaroban je Trakošćan, idiličan je i Klanjec, gradić koji živi kulturu i kiparstvo, Titova vila u Kumrovcu , monumentalni Augustinčićev spomenik Matiji Gupcu, na Vuglec Bregu i Grešnoj Gorici će kvalitetno omastiti brk.
- Jesu li te osvojili zagorski specijaliteti i ako da, što najviše?
Zagorcima je meso glavna namirnica a ja sam s mesom na „vi“ pa sam guštala u predjelima i desertima. Tko zagorske štrukle i bučnicu nije probao, taj ne zna što propušta.
