Ana Cvitaš: Razgovor s kustosicom novog kova

Ana Cvitaš: Razgovor s
kustosicom novog kova

Umjetnost je posao. Mnogima je biti umjetnik apstraktno zvanje. Mnogi ni ne naslućuju da je riječ o poslu koji zahtjeva izrazitu predanost, kontinuirani rad na sebi i vrlo jasno poimanje vlastitog ja. Mnogi umjetnici teško definiraju svoje zvanje kao zanimanje, a posao kustosa često se zamišlja kao aranžiranje postojećih radova.

vanja žanko

No biti kustosom, u današnje je vrijeme pionirski pothvat. Pogotovo ako pri tome ne pripadate instituciji već se samostalni, neovisan kustos. On otvara komunikaciju s umjetnicima, potiče na potencijalne suradnje, osmišljava projekte i kontekste prezentiranja autora, prezentira njihov rad na međunarodnoj sceni… i to je samo djelić tog posla. Vanja Žanko ime je koje ste mogli susresti nebrojeno puta pri spomenu Kuće za ljude i umjetnost Lauba, koju je prema viziji vlasnika pomogla podići na razinu multifunkcionalnog prostora u kojemu umjetnosti nije namjera da boravi već živi i razvija se.

Danas je Vanja voditeljica udruge NOMAD koja okuplja ponajbolja imena suvremene hrvatske autorske scene. Razgovarali smo s njom o pronalasku balansa u žongliranju projektima na kojima trenutno radi.

Kako uspjevaš pronaći balans u organiziranju i vođenju projekata kojima se paralelno baviš?

U posljednje dvije godine odlučila sam raditi manji broj projekata, sa željom da se dobro osjećam u procesima rada i posvećujem im dovoljno vremena kako bih bila zadovoljna rezultatima. Tako da dnevno uglavnom radim na dva do tri projekta, i tako ih rasporedim kroz tjedan. Osjetila sam da, radeći na više projekata dnevno, slabije uranjam u svaki zadatak. Naravno, uvijek ostavljam vrijeme za hitne intervencije koje su dio svakog projekta, posebno u završnim fazama, u bilo koje doba dana (da ne kažem i noći). Tajna dobrog upravljanja projektima koju sam davno iskusila i osvjestila leži u odabiru kvalitetnih suradnika i asistenata. Trudim se raditi čim više vlastitih projekata u kojima ih sama odabirem, jer je onda rad ugodan i rezultati su osjetno bolji. To mi je, zapravo, i jedna od misija u razvoju samostalnog posla u posljednjih godinu dana: raditi s različitim osobama i institucijama, kako bih upoznala sjajne ljude i surađivala s dobro organiziranim u budućnosti.

Imaš li neke rituale ili oblike opuštanja?

Svakodnevno radim duge šetnje sa svojom australskom ovčarkom Bundom. Živimo blizu Bundeka i izvan sezone nam čuvari progledaju kroz prste pa se možemo klizati po zaleđenom jezeru ili loviti kamenčiće u plićaku. Kada osjetim zamor od rada, jednostavno odemo na jednosatnu šetnju. Mobitel je, naravno, u džepu za svaki slučaj.

Koja su ti omiljena mjesta za druženje u Zagrebu? Gdje te se najlakše može naći?

Kod prijatelja! Ne šalim se, ne idem često na piće ali uživam u finim ručkovima i večerama, intimnim druženjima. Umjetnici s kojima radim otkrivaju mi odlična mjesta u gradu, trenutno su mi najdraži restorančići kao Mundoaka ili Lari&Penati. Otkriće mjeseca je pizzeria NU u mom naselju, na Bundeku, koja radi savršenu pizzu kao na jugu Italije – fino tanko tijesto, kvalitetna mozzarella i svježi bosiljak su sve što treba.

vanja žanko

U čemu potajno uživaš?

Već neko vrijeme zabavlja me pogledati Gilmore Girls, seriju koju sam gledala kao tinejdžerka i ne misliti na ništa relevantno dok je gledam.

Posljedni art (izložba, film, knjiga….bilo što od navedenog) koji si gledala da te nagnuo na rekaciju? Nije ti se nužno morao svidjeti, ali te potaknuo na neko razmišljanje?

Toga ima pregršt, neke događaje ni ne stignem provariti a već stiže novo vrelo inspiracije. Nedavno sam bila na grupnoj izložbi Elsewhere. Observations on Islands. u prostoru Franz Josefs Kai 3 u Beču. Izložba je okupila različite umjetničke studije otoka kroz fenomene izoliranosti i kulturne slike otoka danas. Fasciniralo me koliko zanimljivih umjetničkih pozicija je izvučeno te vrlo ležerno i slobodno okupljeno pod zajednički izložbeni nazivnik. Nekada mi se čini da živim u zajednici u kojoj se cijene hermetične i vrlo kritičke izložbe, često na rubu razumljivosti za publiku, pa me uvijek iznova iznenadi kada kustosi nemaju tih ograničenja u svom radu.

U kojoj svjetskoj galeriji misliš da bi provela najviše vremena bez obzira na veličinu? Ili u kojoj galeriji/muzeju ne bi imala ništa protiv da te zaključaju?

Odgovor na ovo pitanje vjerojatno bi se mijenjao iz tjedna u tjedan… Mnogo vremena voljela bih provesti u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, ne zbog samog prostora nego zbog sjajnih ljudi koji tamo rade. Uvijek mi nedostaje vrijeme za razmjenu ideja i razgovore u prazno koji naravno uvijek rezultiraju nekim super novim projektima. Posljednjih godina aktivirali su se brojni tradicionalni prostori i otvorili novi svježi prostori u cijelome svijetu, intrigantno je pratiti kako sjajno grade svijet umjetnosti kroz vlastitu prizmu interesa. Trenutno me fascinira novootvorena Louis Vuitton Foundation u Parizu, koju sam vidjela kao gradilište zgrade koju je projektirao Frank Gehry, a sada je već otvorena. Moja najbolja prijateljica živi u Versaillesu pa mi šalje atraktivne fotografije sa svojih posjeta fondaciji i čini se da ću uskoro morati i ja otići na lice mjesta.

Učitati još
Zatvori