Robert Johnson. Berghain / Panorama bar. Ovo su nazivi dva kultna kluba elektronske glazbe. Jedan je u Frankfurtu, drugi u Berlinu. Pripadnici klupskog životnog stila i poklonici kvalitetne elektronske glazbe svakako će ih, barem jednom, pokušati posjetiti. Priznajem, u posljednje vrijeme nešto manjim intenzitetom pohodim klubove, no s godinama sam naučila raditi selekciju događanja, žanrova i klubova. I dok u Zagrebu najčešće zalazim u Masters, ljeta su mi rezervirana za The Garden Festival, a ponekad se stvari dovoljno dobro poklope da se dogodi izlazak u Berghain ili Robert Johnson.
Upravo ta dva kluba već godinama ugošćuju samo najbolja imena klupske scene. U njima nećete naići na komercijalne producente i DJ-e, koji su prisvojili popularnu skraćenicu EDM i koje biste mogli nazvati McDonaldsom elektronske glazbe. Ne, ovi klubovi otvoreni su publici koju zanimaju šire dimenzije elektronske glazbe. Premda mnogi Berghain prepoznaju isključivo po pričama o dugačkim redovima i bounceru koji radi okrutnu selekciju na vratima, riječ je o klubu koji ima zahtjevnu publiku koja dolazi zabaviti se i koja zna što Berghain predstavlja. Nekadašnja elektrana, s otvorenim prostorom u koji stane do 1500 ljudi potpuna je suprotnost malenom Robert Johnsonu, kojeg biste za usporedbu mogli opisati kao ugodan i prostran dnevni boravak. No oba kluba, bez obzira na veličinu imaju jedinstvenu sponu: kućnu atmosferu i nadasve fantastičan zvuk.
Već samim ulaskom u tu masivnu, zamračenu betonsku halu, upravo je zvuk taj koji dominira i uvlači na podij. Berghain je prvenstveno techno orijentiran, stoga se oni koji vole mekaniji zvuk često upute u Panorama bar, s visokim prozorima s kojih se pogled širi na istočni Berlin. Obzirom da party u Berghainu /Panorama baru započinje u petak i traje do ponedjeljka popodne, od pogleda nećete imati mnogo. To uostalom i nije razlog odlaska tamo. Postoje mnoge teorije i analize onih koji imaju iskustva s Berghainskim bouncerom na temu kako ući u klub; od toga da se ne treba ponašati kao turist, da treba pratiti određeni dress code, da je najbolje doći u nedjelju popodne, do korištenja aplikacije za pomoć…, ali jedno je sigurno; važno je imati u sebi djelić atmosfere koja je unutra, posjedovati želju za dobrim partyjem, sjajnom glazbom i cjelonoćnim plesom.
Frankfurtski Robert Johnson pak nema baš tako rigoroznu politiku ulaska, ali ima vrlo jasnu odrednicu o tome kakvu ćete glazbu i izvođače tamo moći slušati. Posjetila sam ga za vrijeme gostovanja etikete House is OK, kojoj je suvlasnik hrvatski producent Marko Pelaić aka Homeboy, a koji je te večeri svirao. Prije partyja upravo je Sven Marquardt, Berghainski bouncer, promovirao, uz predavanje, vlastite nedavno izdane memoare naziva „Noć je mlada“. I dok je okupljena publika Roberta Johnsona činila impresivnu brojku te večeri, sjetila sam se priče o Nini Kraviz kojoj se na putu da DJ-a u tom klubu ispriječila snježna oluja koja je zaustavila sve letove iz Pariza. Kraviz je, odlučna u tome da dođe do Frankfurta, sjela u prvi taxi i potrošila kompletnu zaradu od svirke na putne troškove. Takav pothvat govori mnogo o kultnom statusu ovog kluba.
Ne čudi stoga što se mnogi clubberi odlučuju za vikend putovanje u Berlin ili Frankfurt ne bi li čuli setove najboljih DJ-a, okruženi istomišljenicima iz cijelog svijeta, kojima u konačnici nije bitan styling već samo ono što imaju u nogama. A takvi, sigurno ulaze u klub.
Foto: Facebook, Shutterstock
