Kad mi je urednica predložila razgovor s Dječacima, skeptično sam gledala u mail jer razdoblje poznavanja hip-hopa daleko je iza mene; trendove i nova imena ne poznajem dovoljno i osjećala sam da mi nedostaje previše pozadine, pogotovo informacija vezanih uz hrvatsku scenu za koju sam dugo bila u uvjerenju da i ne zna što znači taj glazbeni žanr.
No, razgovarati s Vojkom, Ivom i Zondom znači pretresti mnoštvo informacija u kratkom periodu uz dovoljnu dozu humora. Uhvatili smo ih tijekom probe uoči jučerašnjeg zagrebačkog koncerta u Tvornici, povodom promocije novog albuma naziva “Firma“, na kojemu je, kao produkt trogodišnjeg rada, završilo čak devetnaest pjesama. A bila je i 20., koju izdavač, Croatia Records, nije uvrstio na album.
Kako je raditi s najvećim hrvatskim izdavačem?
Zondo: Do sad super. Imali smo situaciju s jednom pjesmom, ali nismo htjeli raditi frku oko toga jer smo, radi koncerata, htjeli da album izađe što prije. Da ljudi dođu na koncert. Čak sam i htio raditi neku dramu, ali su me oni uvjerili da ne.
Ali produkcijski ste u radu potpuno samostalni? Niste uvodili nikoga izvana u produkciju materijala?
Vojko: To nikada. Sve sami radimo. Tlaka nam je uvodit ikoga izvana, jer kad netko drugi producira dogodi se se da nam padne na pamet neka ideja, a za promijeniti nešto trebam zvati tog čovjeka i vidjeti s njim jel’ mu to OK…
Vojko: …imali smo nekih neugodnih iskustava s nekim producentima, tako da smo se odlučili samostalno raditi.
Tri godine; koliko je zapravo vremenski bilo mogućnosti posvetiti se radu na albumu?
Zondo: Nije da smo samo radili album. Vojko je istovremeno radio na drugom albumu Kiše metaka. Ja sam isto radio svakakve stvari sa strane. Ali nešto više od godinu dana je trajao rad na njemu.
Ali bavite se samo glazbom?
Zondo: Bavimo se samo glazbom. Osim ovog nemam ništa. Zapravo i ne želimo pričati o financijama u muzici jer…
Ivo: …jer ih nema.
Vojko: Jedine financije su od koncerata, tako da moramo dovući ljude na njih. Što se tiče financija to nam je jedini plan, a kako to napraviti, kakav hit imati, izbalansirati sve… to je već teška alkemija.
Ivo: Još nismo došli do razine na kojoj ćemo imati toliki broj koncerata pred toliko mnogobrojnom publikom i toliko skupom cijenom karte da ćemo u stvarnom životu odbiti ponudu za zaradu u slobodno vrijeme. U najboljem slučaju nakupi se masu koncerata nakon što album izađe i možda uspiješ uštedjeti nešto, ali to će trajat par mjeseci ili maksimalno godinu dana. Imamo dva velika festivala ove godine, koncert u Splitu 20. lipnja pa u Dubrovniku… Provjerite našu stranicu (dječaci.net) i tamo ćete biti obaviješteni na vrijeme. A mi ćemo probati ovo ljeto što više koncerata odraditi.
Zondo: Ja se veselim što ću ovog ljeta raditi dvije nove web stranice; jednu za Firmu, a jednu za Dječake. I jedan novi web shop za Dječake!
Što planirate s web shopom?
Zondo: Surađujemo s jednim vrhunskim ilustratorom koji nam dizajnira majice.
Vojko: Ajde reci, reklamiraj čovjeka…
Ivo: Koja paranoja. A nećemo vam reći da nam ne ukradete.
Vojko: Marko Svraka, ilustrator: markosvraka.tumblr.com
Zondo: Osmišljavali smo zajedno majice, po motivima pjesama.
Hoće li se naći i starke?
Zondo: Jako zanimljivo, ali neće bit starke!
Ivo: Sad se rade samo tri ilustracije za tri T-shirta. Jer smo dosad prodavali polo majice, a sad smo prešli na T-shirt. Sad se pokušavamo fiskalizirati da se ne mora plaćati preko Pay Pala itd.
A na turneju ih ne nosite na prodaju?
Ivo: A već nam je kombi pun članova benda.
Puno je planova u igri, a planirate li i kojeg Porina za šećer na kraju?
Zondo: Izuzetno je bio zabavan afterparty na Porinu ove godine. To mi je bilo zanimljivo.
Oh, što ste napravili? Kakve nevolje?
Dječaci (istovremeno): Ništa.
Zondo: Pili puno rakije, družili se.
Ivo: Ja nisam znao da Sara Renar ima momka pa sam joj ‘upao’.
Zondo: Ja sam se gled’o s jednom ženom, a onda mi ju je, pred očima, oteo jedan rocker, kojeg neću imenovat. Ionako je bila previše žena za mene.
Ivo: Pa kad si samo gledao.
Znači, treba djelovat, ne samo gledat…
Zondo: Gle, ne znam jel’ tu bilo što, samo znam da sam ja obavljao neke poglede, a on je… preuzeo.
Ivo: A, dok si ti stajao sa strane i samo buljio… Već si smislio pjesmu. Meni je bila super godina prije. Putovao sam na Porin sa svojim bubnjarem koji ga je dobio za režiju najboljeg spota. Mi smo bili nominirani za “Lovrinac”, ali nismo dobili. Ništa, bili smo prva kategorija, popušili smo svoje i otišli. Napustili smo sahranu i ostatak večeri sam morao provest s njim koji je držao svog Porina, kojega je dobio u pretprijenosu. I bio je neki afterparty na kojemu sam Belanu upadao kako je predobar i hvalio mu neku pjesmu kako je predobro napisana, a na kraju kad sam došao doma i guglao, shvatio sam da ju je napisala Alka Vuica. Mislim, on ju pjeva. A ona neka… je li to “Vino noći”?
Vojko: “Rijeka snova”?
Ivo: Ne… Ne mogu se sjetit naslova, ali Alka Vuica ju je napisala.
Kako vam se čini hip-hop scena danas?
Vojko: Ima zagrebačka scena, koja se mota oko jedne nove grupe High5. Skroz nova scena koja nema veze s ičim od ranije. Mladi su, svježi su, boli ih za ikakve zagrebačke spike koje su inače bile u rapu; gdje je svatko u svom kvartu i svi su opasni. Malo se zezaju. Mislim, svi Hrvati kopiraju neke strance. Oni kopiraju najnovije i najsvježiji su.
A koga vi kopirate?
Vojko: Mi smo kopirali više ljudi, ali su bili dosta opskurni pa nitko nije shvatio da ih kopiramo. Ali sad smo već u svom điru.
Ivo: Što se scene tiče, nikad nije bila neka ogromna scena da se može organizirati veliki broj festivala i događanja, jammova… i da se razvije svijest da su svi dio jedne scene. Sve smo radili individualno. Upoznavali bi ljude tijekom istih koncerata, ali scena mi se čini da nije nikada postojala.
Zondo: Zašto biti dijelom neke kolektivne scene kad većina ljudi radi bezveze glazbu, a uvijek imaš par skupina koje se izdvajaju…
Vojko: Ima nekih koji rade bezveze glazbu, ali su OK ljudi… Mi smo od adolescencije slušali što god smo dohvatili. I mislim da zbog toga i nismo zatupljeni da stalno imamo istu spiku. Ima dosta publike koja sluša samo hrvatski rap. Ne znaju engleski ili što, ne znam. I kritičari isto. Hrvatska kritika nas uvijek mora usporedit s nekim drugim izvođačem. Nema teorije da se to ne dogodi.
Ivo: To su ljudi koji nisu ni blizu slušali ono na što se mi možda referiramo. Sad je baš izašla jedna recenzija koja je bila zbilja puna pohvala, 4 zvjezdice od 5 i to, ali glavni zaključak je bio da od sad nas više neće uspoređivati s tim jednim bendom, već druge s nama. Ali to bi bilo normalno da su napisali nakon prvog albuma, a nakon trećeg je presmiješno.
Vojko: Ma, većina recenzenata nije osim Public Enemyja slušala hip-hop.
Dok analiziramo stanje i znanja i izučavanja hip hopa na području Hrvatske, Zondo pušta glazbenu kulisu u kafiću ispred Tvornice; dijeleći svoje novo otkriće s momcima: korejske rap boy bendove.
Zondo: Likovi imaju hip hop boy bendove. I OK repaju. I zgodni su i plešu.
Vojko: To je budućnost.
S idejom da momci, puštaju kosu, uče koreografiju i prelaze u boy bend, ostavljamo ih da završe tonsku probu i pripreme se za koncert u Tvornici. A kako je bilo? Pa bili ste, zar ne?
Foto: Rajna Raguž (RR Vizual)
